Proci ce...

  • Začetnik teme Začetnik teme Tea
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Tea

Veoma poznat
Poruka
12.966
Želim da ti kažem da će ova bol koju nikome ne kažeš proći. Da ćeš jednog dana ponovo plesati i smijati se bez straha da ćeš se slomiti u tom procesu.
Želim da znaš da loši dani neće trajati vječno, da će na kraju sunce ponovo izaći i ti ćeš ponovo procvjetati.
Želim ti reći rana će se zatvoriti, samo pogledaj gdje boli.
Ako želiš plakati, radi to dok se ne osušiš, a onda idi na more da ispuniš dušu talasima i zalascima sunca.
Želim da ti kažem da uvijek postoji ljubav, uvijek ćeš imati sebe i to je sve što je važno.
Daj sebi cvijeće, kupi čokoladu, kupi sladoled. Obuci kratku haljinu, mrežaste čarape, crveni ruž.
Jer sve prolazi, neće boljeti zauvijek.
Dajte sebi priliku da se osjećate kao da to više ne možete uraditi i onda se iznenadite kada shvatite da jeste.
Sve prolazi, proći će i ovo, obećavam ti.
Iz knjige "Draga ti... voli sebe".

Nicolas Paolizzi
 
Sumoran dan

Sklopilo olovno nebo čelične ruke nadamnom,
pritilslo,
zajedno s kamenom u meni.
Hvatam vazduh, dižem ruku
da u moru sivila nađem zrak svjetla,
a tamo, iza olovne gromade,
zamka za moje prste.
I poteče krv.
Nova rana.
Nova bol.
Nova suza.
Hvatam vazduh, nije to ništa.
Ništa što već bilo nije.
Samo još jedan sumoran dan.
Proći će.
Sve prolazi.
Sve.

nn, 2013.
 
Dug je put
(radni naslov još stoji)

Sve će proći, rekao si,
i ovaj tren i onaj sutra
kao što prolaze riječi
koje se olako izgovore.

Da, sve će proći, poput
jeke jutarnjih zvona na
koja gledaš budeći se iz sna,
poput stare boje koju
prekriva nova, razigranija,
pod spretnim pokretim
molerske četke koja, kao da
miluje, stari zid.

Da, sve će proći kao što prolazi
kratak zimski dan u kojem
lijeni mačak bezbrižno prede
dok miševi slave prepune tavane.

I ja ću proći, i jesen će proći,
i sva proljeća raspjevanih slavuja,
i ljeta puna obnaženih ramena
koja mame na grijeh.I ništa,
ništa sem praznine, neće ostati.

Praznine koja u sebi sve vraća.
Baš sve, i ono što se ne vraća.

Znao si, u riječ ne stane ništa,
i ništa ne stane nigdje.
Koraci su dio nepovratnog juče
i odjek dolazećeg sutra, a rekla sam,
nije da nisam, ništa ne prolazi,
sve ostaje u pjesmi pastira, u
igri šumskog satira, u šarenoj
kapi pajaca, tu u dnu presahlog bunara
ili, možda samo, u nekoj od tihih pastorala.

Znaš, put je dug, dugi su koraci
prolaznog neprolaza.
Kratak je, samo kraj.

nn, 2008.
 

:(

Suprotno ocekivanom

Kada se sastanu dela i nedela, sreca i tuga, ljubav i mrznja, svetlo i tama,pobeda i poraz, uspomena i zaborav… – postajem ja…
Varljivo, neosetno i mom umu potpuno neshvatljivo, dogodi se da se delo saplete o nedelo, da sreca popusti pred tugom, da mrznja ubije ljubav, da svetla pobeda pobegne pred tamom poraza…
Ali zaborav… zaborav nekako stane uz uspomenu…
Gledam ih tako kako stoje jedno pored drugog… mirno… tiho… ne dodirujuci se… kao dva nedorecena ljubavnika… Uporno… samo stoje…
Zaborav je drsko gleda, a uspomena mu se ljupko smeska… damski, ironicno…

I opstaju tako vec godinama… u meni…
Kada god se zapitam kako? Dokle? Niti nalazim odgovora, niti zatvaram oci pred tim prizorom… Samo, svaki put, postajem za nijansu tuznija…
A i suza se lakse stvori u otvorenom oku…

Marina Antunović
 
Poslednja izmena:
:aha2:💛❤️

Ne postoji toliko velika patnja i velika žalost ...
Sećanja jesu snažna , ali sve se na kraju krajeve zaboravlja
Čak i velika ljubav i gubitak voljenih !
To je ono što je tužno u životu i ono što je divno u njemu
Inače bi umirali od tuge i čežnje
https://forum.krstarica.com/threads/upoznaj-tisinu-i-tminu-tusta-i-tma.932411/post-47328787
Ponekad čovek umire od tuge..
To umiranje predugo traje , ostavlja utisak življenja.
Ponekad smo samo puni neke čežnje i čekanja .
Pomisao na to večno čekanje mi je neoprostivo tužna.
 
..............................
Nekada moras voljenoj osobi dopustiti da ode,
da vidis da li te voli dovoljno da se vrati.
Ima trenutaka kad zelis,a zelja je neostvarljiva...
Kad volis a ljubav je zabranjena...
Kad places a suze ne mogu poteci...
Kad ono sto srce oseca usne ne mogu reci.
Voli i onda kad zbog toga patis,
neces se kajati jer jednom ces shvatiti...

Covek ne umire kad prestane da dise
vec onda kad ne moze da zavoli vise.

n.a.
 
" Kad prođu i sjećanja

Sjećaš li se?Pitanje koje je neumjesno.
Sjećaš, naravno.
Zaplačeš li?Vjerovatno.
Boli li svakodnevno?Vjerovatno.
Zašto onda, u ime tih Sjećanja, tvoja sadašnjost nije drugačija?
Sve će proći.Svi ćemo proći.
Neko će ostati Sjećanje, neko ni to.
Kada prođem, neću biti čak ni Sjećanje.
Zar ne misliš da je to dovoljno da promijeniš što se još promijeniti da...
Sjećaš li se ... Sjećaš, znam ... Baš kao i ja, svaki dan. "

nn, 2019.
 

Back
Top