Problemi sa roditeljima!

Ja mogu da razumem da cesto postoje (nazalost) poremeceni odnosi u porodicama, da se neko s nekim ne slaze ili ne razume, da ga i krivi zbog ovoga i onoga... Ali ono sto zaista ne mogu da razumem jeste da neko toliko mrzi svoje roditelje da im zeli bolest, smrt i patnju?!?!?! Alo bre!!! Ako se ne slazes s njima, zivi svoj zivot, pokusaj da ga oblikujes onako kako ti odgovara, bori se. A kad ti budes roditelj jednog dana, trudi se da ne napravis iste greske. Mada ja mislim da svaki roditelj (sem nekih psihopata) zeli najbolje svom detetu i radi onako kako misli da je najbolje, a to ipak ne ispadne uvek onako kako su zeleli. Mozda ce i tebe jednog dana tvoja deca da krive zbog necega, iako si cinio najbolje sto si umeo. Razmisli malo i ne mrzi nikoga, a posebno ne svoje najblize jer ti to nista dobro nece doneti.
 
Ne zanam sta reci vec je dosta receno ali mislim da ne treba da gajis toliku mrznju prema njima,ne verujem da su ti oni teli nesto nazao uciniti,pa sedi s njim pa lepo poricaj nikad nije kasno,i nemoj zeleti drugima nesrecu jel ko zna mozda ce se sve promeniti i onda ce ti biti zao zbog ovoga sto si pozeleo.Potrazi neko strucnije lice pa s njim porazgovaraj o tom,ili obrati se na internet savetovaliste za mlade pa da cujem njihovo misljenje>
 
majcheki:
Ljudi, ovaj čovek je rekao da mrzi svoje roditelje - što znači da je opterećen njima i da nema svoj život. Ne treba ga podržavati u ovim stavovima - nije ispravno, nije ljudski i nije moralno.
Vidm da ste se fino raspricali i to je ok.
Evo proslo je par dana i znao sam da je to bilo trenutno.Bilo mi je tesko. I neznam sta da kazem. Mozda je ovaj lik odgovorio najpribliznije istini.
To da nemam svoj zivot to je tacno...nemam ni devojku, malo prijatelja i znam da sam i sam kriv za to. Ipak bolje je da se ovde istresem nego da ucinim nesto lose. Znam vec sam sposoban sam da zaradjujem da se izdrzavam da gradim svoj zivot. I planiram da po svaku cenu ostanem u Beogradu. Nisam idealan covek, nisam ni najgori...ali cini mi se sad posle svega da bih vise voleo da zivim u bg u nekoj stracari...da radim kao konj,da se celicim i nadjem svoj put nego da ostanem u ovoj kuci u kojoj imam sve ali nedostaje dusa. Uvek se skenjam kad se vratim, iz bg-a sam dosao tako raspolozen pun prica,dogadjaja lepih i tuznih zivot je to...ali bar sam pricao trudio sam se da ignorisem oceve otrovne uskocice...Eto otvorio sam se rekao sam mu za jednu devojku...kako me je iskulirala i tako nesto...nije mi bilo tesko zbog toga ali rekao sam mu to da vidim kako cxe da reaguje ...mozda se malo promenio...i on je samo rekao ma ti si slepac znam ja propasces,slepcu kod ociju to je njegova dobro poznata recenica.Progutao sam i nju.Progutao sam i kad se vratio sa posla imao sam 8 godina i dobio prvog keca...on me nije tukao vec me je uhvatio za glavu i bacio u zid...koliko sam samo noci proveo spavajuci napolju,progutao sam i neki ljudi ocekuju da mogu da budem ravnodusan.
Mislim da je ipak bolje da mrznju svalim na njih nego da neko neduzan strada.
Bojim se ljudi,bojim se da me ne povrede i znam naci cu svoj put,zelim samo da zivim jedan jednostavan i miran zivot.Uvek sam bio odan nauci i nikad nisam verovao u boga. Ali danas sam procitao jedan tekst i neke stvari su se slozile...kao da se radja nesto u meni vera...i pocinjem da shvatam...moram da verujem...kada su svi digli ruke i mislili to je to...ja sam krenuo dalje...nemam podrsku roditelja...mozda neko nema ni toliko...neko je rekao sta treba da kaze onaj koji je izgubio svoje roditelje ...o kolicini tuge i bola nemoguce je raspravljati sve je to subjektivno...ali ja samo zelim da se druzim...da neko nekad pita za mene...da mi se neko javi na ulici,da pokusa da razume...i pokusavam da skinem taj gordi izraz lica...to lice masovnog ubice...pokusavam da skinem to...da izadjem iz camila i krenem u zivot...zelim da odem na utakmicu...na stadion i da se radujem da se smejem pevam...pa i da polomim neku stolicu ako treba...ne zelim vise da osudjujem ljude...da govorim fudbal je za budale...sta imamo od toga sto oni tamo kotrljaju neku loptu...istina je da nemamo nista od toga...nista opipljivo...ali imamo ono sto je jako bitno...a to je trenutak...trenutak kad pripadas negde...trenutak kad ne razmisljas o sebi...kad se radujes kad ti je lepo sa ljudima oko tebe i ne razmisljas o njihovim pogledima..o tome ko sta misli...vec se radujes iskreno.
I neznam sta vise da kazem dodje mi da razbijem sopstvenu glavu i ovo srce da iscupam kad ne umem da iznesem to iz sebe kad ne umem da pripadam...
 
Izvini,sta postizes tom mrznjom?Da li na taj nacin mozes da ih promenis?!Ne!Oni su svoj zivot proziveli,onako kako su hteli ,mozda je to bio njihov san,i oni su ga ostavrili,mozda i nije...ali sta ima veze to je apsolutno njihova stavr.Izvini sto cu ti ovo reci,ali tom mrznjom koju prosipas okolo,samo pokazujes koliko si slab,i koliko su ti oni ustavri neophodni.Da ih stvarno mrzis toliko koliko pricas,da su ti stvarno toliko zla naneni,ti bih lepo oetrao u tri lepe....materine,poceo sam da zaradjujes nesto da prezivis,i lepo bi ziveo.A ovako,ne postizes nista veruj mi.Samo mucis sebe.Probaj da zivis svoj zivot,zaposli se ako treba nije ni to smak sveta,i zaboravices na ovu mrznju.
A ako se vec osecas toliko ostecenim,onda bar imaj u vidu da su oni sve to radili iz najbolje namere,a ne da bi te unistili.
 
Pomoc i podrsku koja tebi treba ne mozes naci na forumu. Neki ce razumeti tvoje probleme, drugi nece.
Ja mislim da je dobro resenje da odes do nekoga ko moze u potpunosti da te razume i ponudi ti nacin da lakse predjes preko svojih problema. Smatram da psiholog moze u najvecoj meri da ti pruzi sve to.
 
Ne mrzim svoje roditelje, mada iskreno verujem da neki ljudi nisu zaslužili da to budu. Kakvih sve ljudi ima...
Isto važi i za neku decu, ali ona nisu birala da budu rođena...yebi ga.


a ti Mikajo, deluješ kao neko ko pati od depresije. Nemoj sve da svaljulješ na svoje. Možda će ti ovo zvučati glupo, ali je potpuno tačno da je svako kovač svoje sreće. Za ono što si postao si, ipak sam najviše ogovoran.
Ne bi bilo loše da potražiš stručnu pomoć.
 

Back
Top