Upravo sada onako klikcem okolo po ovom forumu i ova tema mi zapade za oko. Podsjetila me je na poslednji put kada sam bio u Beogradu.
Obicno volim da prosetam kroz setacku ulicu i sjednem negdje da popijem pice.
Jedna tamnija djevojka sa djetetom u ruci je tako bila agresivna prema prolaznicima da im/nam je bukvalno otimala pare.
Tako drska da je drzala ljude za ruke i ljudi su bili primorani da ili joj daju pare ili ce da zakasne tamo gdje su jadni posli.
Za mnom je isla najmanje 100 metara i vukla me za rukav, pokusavala obraditi na razne nacine od toga kako sam zgodan ko neki glumac ne sjecam se koji, pa do toga da ce mi Bog pomoci ako joj dam pare. Ja sam svratio u neku prodavnicu ali ona je bukvalno cekala ispred vrata gledajuci kroz izlog. Nisam htjeo da joj dam jer je tako bezobrazna, ali ipak njena drskost i napadnost su pobjedili moje strpljenje i dao sam joj pare samo da me vise pusti.
Onda sam bio miran kad sam setao tamo vamo. Ali sam pratio kako ljudima otima pare. Gledao sam kako ljude prati sa pocetka do kraja setacke i vuce ih za ruke i ne da im da idu dok joj ne daju pare, a niko ne smije da se gura sa njom jer tako vjesto drzi ono dijete da izgleda nekako hlabavo i ko zna sta bi bila u stanju da uradi ako bi joj se neko odupirao.
Svasta sam.se nagledao od samo te osobe za tih nekih sahat vremena.
Jedan ustirkani gospodin sa kravatom, vjerovatno zuri na posao, dao joj je 200 dinara kako bi ga pustila da ide dalje, ali ona je i dalje isla barabar sa njim i zaustavljala ga za ruku i govorila daj mi jos.
On je jadnik dolazio do ludila i poceo da i malo gladnije govori kako nema vise i kako joj je vec dao dovoljno i da hoce da ga pusti na miru. I dugo vremena tako su se guzvali na kraju ona ga gadjala sa necim u glavu i opsovala mu majku, ali je to tako puklo da su se svi okrenuli. Tako mi je bilo zao tog covjeka da vam ne mogu opisati. On je milion crvenih nijansi na licu izmjenjao u tih par sekundi. Posao je ka njoj par koraka a ona je nekako spretno poturila tu bebu. Taj covjek se nekako namjesto pa je opalio sakom po glavi, eh tada mi je bar na trenutak bilo srce na mjestu. Tad je on nastavio put, a ona samo presla na drugu musteriju. Ja pitah konobara sto ne zovu policiju, on kaze da se to desava svaki dan i da policija se ljuti kad ih zovu zbog takvih sitnica.
Bio sam sokiran, ne mogu da vjerujem da Beograd dopusta tako nesto, zao mi je turista koji cuju tako lijepe stvari o Beogradu pa onda dodju i suoce se sa ovim stvarima.
Eto toliko o ovom iskustvu...