priznanje

i koliko god da necu
moram sebi da priznam
dani su mi prazni...
samo sa tobom imam srecu.
volim da se sa tobom smejem
volim tvoj dah i tvoje ruke da mazim
oci tvoje da ljubim
i korake tvoje da pazim.
volim tvoj smeh i dusu.
prste duge i oko zeleno.
volim da me mazis i ljubis
kad snena poklonim ti osmeh
kao pljusak za jaku susu.

da li je onda to ljubav?
da priznam to sebi necu
i reci tebi naglas ne mogu.
jeste, svi kazu.
kad boli te necija tuga
kad ta prica druga
sasvim ti je u glavi
kad jablanovi koje ti volis
i njemu znace nesto,
kao dete cedna
njegovih reci zedna,
kad njegova tuga i tvoja bude...
e onda, kazu, to je dva tela a dusa jedna


 
2h3u69z.jpg
 

Back
Top