Princeze sa Dedinja

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.920
Njen privatan život godinama je intrigirao domaću javnost. Iako joj je pozicija koju je zauzimao njen otac omogućavala da život provede “pod staklenim zvonom” i u strogoj tajnosti Mirjana je čeznula za svetlima pozornice i umesto toga dane provodila na žurkama i okružena poznatim facama Beograda 80-ih godina. Na kraju, stigla ju je tragedija…

Njen životni put mogao je biti posut ružama. Rođena kao ćerka poznatog jugoslovenskog političara i narodnog heroja Cvijetina Mijatovića i glumice Sibine Mijatović, Mirjana Mijatović u detinjstvu je imala sve što je poželela. Ipak, na kraju kao da nije uspela da pobegne tragedijama koje su je pratile kuda god da je krenula.

Rođena je u Ljubljani 1961. Kada joj je bilo 9 godina njena majka je poginula u saobraćajnoj nesreći ostavljajući osim Mire i njemu mlađu sestru Maju koja je bila tek četvorogodišnjakinja. Njihov otac se nakon toga oženio poznatom glumicom Mirom Stupicom, a nakon što je izabran za funkciju predsednika Predsedništva SFRJ (drugog posle Tita) privatnost porodice počela je da se drži u strogoj tajnosti.

Mijatovići su se preselili u vilu na Dedinju i nije mnogo prošlo, a Mirjana i Maja su dobile nadimak koji će ih pratiti do kraja života - Princeze od Dedinja.

Devojke su odrastale okružene svom mogućom pažnjom. Bile su lepe, pametne, duhovite i bogate i uskoro su oko sebe okupile veliki broj prijatelja. Mira je naročito uživala u pravljenju žurki i vili na Dedinju na kojima su bile sve važnije “gradske face” Beograda 80-ih godina - Milan Mladenović, Bojan Pečar, Dušan Gerzić Gera, Bebi Dol, Margita Stefanović, sestre Udovički, Sonja Savić…

Nažalost, sa društvom tih godina stigla je i - droga.

Vreme je prolazilo i obe sestre su zaokračile u umetničke vode. Maja se bavila glumom i bila je voditelj emisije “Nedeljno popodne” na tadašnjoj TV Sarajevo, a jedno vreme je glumila u nekoliko pozorišnih predstava u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Mira je sa Bojanom Pečarom 1981. osnovala novotalasni bend VIA Talas. U prvo vreme pored njih članovi su bili i Mirina drugarica Borjana Bulajić, slikar Dušan Gerzić Gera i muzičar Miško Plavi.

Ćerkine muzičke sklonosti ohrabrivao je i njen otac.

Grupa je imala nekoliko značajnih svirki po Beogradu i postala umereno poznata naročito u mladalačkim krugovima. Nakon što je neki članovi napustili nastavila je da funkcioniše pod imenom Talas.

Godine 1983. snimili su album “Perfektan dan za banana ribe”. Najpoznatija pesma sa tog albuma je pesma “Sama”, koja je bila hit širom Jugoslavije. Korišćena je i u kultnom filmu Svetislava Bate Prelića “Šećerna vodica”.

Međutim, već 1984. Bojan Pečar je prešao u grupu Ekatarina Velika, Talas se raspao, a Mirjana je nastavila da živi svojim burnim životom. Najčešće ste je mogli videti u beogradskom klubu “Akademija”, a jedno vreme je sa tadašnjim dečkom živela i u Emiratima.

Mirjana Mijatović umrla je 1991. kada joj je bilo samo 30 godina. Da tragedija bude veća, i njena sestra Maja preminula je iste godine, svega nekoliko meseci kasnije. Kako, kada i od čega - i danas se samo nagađa.

Iako će većina koja se seća sestara Mijatović danas reći da su najverovatnije umrla od predoziranja, to zvanično nikada nije potvrđeno.
Dve godine nakon tragedije umro je i Cvijetin Mijatović. Danas čitava porodica počiva zajedno u grobnici na Novom groblju u Beogradu.
(novosti)
 
To nisu bili samo pevači i ini muzikanti, naravno, čitava jedna mladost je namerno upropašćavana krajem 1980ih i u prvih par godina 1990ih, prilično sam siguran po nalozima ološa iz UDBe.

Maja Ć, slikarka -- s Akademije (i fakulteta i kluba), pobegla od rata i umrla od predoziranja u nekom gradu u Italiji, recimo Verona ili Đenova, Siniša slikar odnegde iz Vojvodine, mislim Zrenjanina, nestao negde u tim godinama, Saša B. takođe nestao negde, njegov dečko Ivan B., arhitekta iz V. Plane, otišao u Pariz, nije došao ni kad mu je majka umrla, Biljana iz Dobračine, koja je jedno vreme pravila najbolje cipele u gradu (kod kuće, nije imala radnju), išla na ispiranje krvi u Moskvu, tad su je navodno bili spasli od narkomanije, za posle ne znam, jedna od njenih devojaka Sandrina, otišla u Nemačku i završila u mentalnoj bolnici, druga se udala i razvela i tako petnaest puta, Malog Radeta roditelji gastarbajteri odveli u Nemačku iz stana u kom je živeo, nasred Slavije, bez struje jer nije plaćao komunalije, kao da ga spasu i tamo valjda i on umro, Srđan Kaljević, modni kreator, navodno se ubio u Stokholmu, mada ovde piše da su postojale sumnje kod njegovih prijatelja iz Švedske da je ubijen, a pre toga je šio između ostalih i za Miru Mijatović...

https://sr.wikipedia.org/wiki/Атеље_Серђо_(Стокхолм)
 
To nisu bili samo pevači i ini muzikanti, naravno, čitava jedna mladost je namerno upropašćavana krajem 1980ih i u prvih par godina 1990ih, prilično sam siguran po nalozima ološa iz UDBe.

Maja Ć, slikarka -- s Akademije (i fakulteta i kluba), pobegla od rata i umrla od predoziranja u nekom gradu u Italiji, recimo Verona ili Đenova, Siniša slikar odnegde iz Vojvodine, mislim Zrenjanina, nestao negde u tim godinama, Saša B. takođe nestao negde, njegov dečko Ivan B., arhitekta iz V. Plane, otišao u Pariz, nije došao ni kad mu je majka umrla, Biljana iz Dobračine, koja je jedno vreme pravila najbolje cipele u gradu (kod kuće, nije imala radnju), išla na ispiranje krvi u Moskvu, tad su je navodno bili spasli od narkomanije, za posle ne znam, jedna od njenih devojaka Sandrina, otišla u Nemačku i završila u mentalnoj bolnici, druga se udala i razvela i tako petnaest puta, Malog Radeta roditelji gastarbajteri odveli u Nemačku iz stana u kom je živeo, nasred Slavije, bez struje jer nije plaćao komunalije, kao da ga spasu i tamo valjda i on umro, Srđan Kaljević, modni kreator, navodno se ubio u Stokholmu, mada ovde piše da su postojale sumnje kod njegovih prijatelja iz Švedske da je ubijen, a pre toga je šio između ostalih i za Miru Mijatović...

https://sr.wikipedia.org/wiki/Атеље_Серђо_(Стокхолм)

Samo su Hamdija i Slobodan nekako pretekli u Holandiji, gde su izbegli, možda i zato što su bili stariji, možda zato što su otišli kao par, ili zato što je Hamdija radio za Tribunal... Pre neku godinu, Jovan Ćirilov otišao u Sarajevo gde su se posle 20+ godina u Holandiji vratili kad se Hamdija penzionisao, da ih poseti. I posle par meseci umro. Jovan, ne njih dvojica.

Doduše ne znam ni šta je bilo s Rocom sa Voždovca, možda je i on živ. I onaj unuk čukaričkog popa, Milan li beše?, koji je prešao u taoizam. On je valjda još tu negde, u nekom predgrađu.
 
Samo su Hamdija i Slobodan nekako pretekli u Holandiji, gde su izbegli, možda i zato što su bili stariji, možda zato što su otišli kao par, ili zato što je Hamdija radio za Tribunal... Pre neku godinu, Jovan Ćirilov otišao u Sarajevo gde su se posle 20+ godina u Holandiji vratili kad se Hamdija penzionisao, da ih poseti. I posle par meseci umro. Jovan, ne njih dvojica.

Doduše ne znam ni šta je bilo s Rocom sa Voždovca, možda je i on živ. I onaj unuk čukaričkog popa, Milan li beše?, koji je prešao u taoizam. On je valjda još tu negde, u nekom predgrađu.
Znaš Hamdiju i Slobodana?
Baš lepo
Roca je u Amsterdamu
 
To nisu bili samo pevači i ini muzikanti, naravno, čitava jedna mladost je namerno upropašćavana krajem 1980ih i u prvih par godina 1990ih, prilično sam siguran po nalozima ološa iz UDBe.

Maja Ć, slikarka -- s Akademije (i fakulteta i kluba), pobegla od rata i umrla od predoziranja u nekom gradu u Italiji, recimo Verona ili Đenova, Siniša slikar odnegde iz Vojvodine, mislim Zrenjanina, nestao negde u tim godinama, Saša B. takođe nestao negde, njegov dečko Ivan B., arhitekta iz V. Plane, otišao u Pariz, nije došao ni kad mu je majka umrla, Biljana iz Dobračine, koja je jedno vreme pravila najbolje cipele u gradu (kod kuće, nije imala radnju), išla na ispiranje krvi u Moskvu, tad su je navodno bili spasli od narkomanije, za posle ne znam, jedna od njenih devojaka Sandrina, otišla u Nemačku i završila u mentalnoj bolnici, druga se udala i razvela i tako petnaest puta, Malog Radeta roditelji gastarbajteri odveli u Nemačku iz stana u kom je živeo, nasred Slavije, bez struje jer nije plaćao komunalije, kao da ga spasu i tamo valjda i on umro, Srđan Kaljević, modni kreator, navodno se ubio u Stokholmu, mada ovde piše da su postojale sumnje kod njegovih prijatelja iz Švedske da je ubijen, a pre toga je šio između ostalih i za Miru Mijatović...

https://sr.wikipedia.org/wiki/Атеље_Серђо_(Стокхолм)
I Bilju znam
Mali Rade mi je bio dobar drug i preminuo je bolestan i sam otprilike 2000.u Beogradu jer su ga deportovali iz Nemačke
 
I Bilju znam
Mali Rade mi je bio dobar drug i preminuo je bolestan i sam otprilike 2000.u Beogradu jer su ga deportovali iz Nemačke
Roca u Amsterdamu? Baš mi je drago da čujem. Imaš kontakt s njim? Mina sa okretnice trole je u Roterdamu već četvrt veka.

Da, znam Hamdiju i Slobodana, vo vremja ono znadoh ih baš dobro. Ali nisam znao da je Mali Rade deportovan ovamo. Imao sam neku informaciju da je umro, odnekud u nekim hodnicima sećanja, ali mislio sam da je to bilo tamo.

Verovatno se i ti i ja znamo od tad, bar iz podruma Akademije ako ne drugačije. Od svih tih ljudi, samo mali, umišljeni Neško, kog smo tad zvali "Bel", nekako se baš-baš snašao u Srbiji, izgleda.

Šta ti je "nedelja mode"!
 
Roca u Amsterdamu? Baš mi je drago da čujem. Imaš kontakt s njim? Mina sa okretnice trole je u Roterdamu već četvrt veka.

Da, znam Hamdiju i Slobodana, vo vremja ono znadoh ih baš dobro. Ali nisam znao da je Mali Rade deportovan ovamo. Imao sam neku informaciju da je umro, odnekud u nekim hodnicima sećanja, ali mislio sam da je to bilo tamo.

Verovatno se i ti i ja znamo od tad, bar iz podruma Akademije ako ne drugačije. Od svih tih ljudi, samo mali, umišljeni Neško, kog smo tad zvali "Bel", nekako se baš-baš snašao u Srbiji, izgleda.

Šta ti je "nedelja mode"!
Sigurno se znamo...
Mina mi je baš dobra prijateljica bila
Ako znaš Sašu Rogića i Zareta - oni su u kontaktu da Rocom
Svi žive u Damu
 
Sigurno se znamo...
Mina mi je baš dobra prijateljica bila
Ako znaš Sašu Rogića i Zareta - oni su u kontaktu da Rocom
Svi žive u Damu
Kroz maglu se kao sećam Saše, toliko.

Bila i neka S. "Japanka", pravila horoskope, mislim da sam je kod Roce upoznao. Kad god prođem pored solitera, a to je kad šetam posle kupovine od Lidla do Autokomande, setim ga se.

Mene su i tad zvali Agatha
Da, sad se sećam i imena Agat(h)a, ali da li smo se lično sretali (možda) ili iz priče Biljane ili Saške Mece, nisam siguran. Ili preko Mine? S njom i Saškom sam bio na holandskom, odatle je to druženje krenulo, a u tetka-Olginom stanu sam upoznao par ljudi. Možda smo se videli tamo. Nego ja sam ti diskrecija na dve noge. :cool:

Ја само по пиву тучем.
Bobana, ti li si?
О јбт, целе осамдесете висим у подруму Академије а не знам Хамдију, јесам неука.
To je bila druga neka konekcija, ali opet sve je bilo povezano.
 
Kroz maglu se kao sećam Saše, toliko.

Bila i neka S. "Japanka", pravila horoskope, mislim da sam je kod Roce upoznao. Kad god prođem pored solitera, a to je kad šetam posle kupovine od Lidla do Autokomande, setim ga se.


Da, sad se sećam i imena Agat(h)a, ali da li smo se lično sretali (možda) ili iz priče Biljane ili Saške Mece, nisam siguran. Ili preko Mine? S njom i Saškom sam bio na holandskom, odatle je to druženje krenulo, a u tetka-Olginom stanu sam upoznao par ljudi. Možda smo se videli tamo. Nego ja sam ti diskrecija na dve noge. :cool:


Bobana, ti li si?

To je bila druga neka konekcija, ali opet sve je bilo povezano.
Sandra Japanka mi je isto drugarica, ćale joj je živeo u mom kraju!
Saška Meca i ja se znamo sa faksa i iz kraja a i babe su nam se družile
Nisam Bobana al setih se pokojne Bobane Ćeramilac
I sestra joj je umrla 6 meseci posle nje
Moram da potražim jednu svoju fotku sa Minom, pa ću ovde da je postavim
Znala sam da je svet mali, ali baš ovoliko
 
Sandra Japanka mi je isto drugarica, ćale joj je živeo u mom kraju!
Saška Meca i ja se znamo sa faksa i iz kraja a i babe su nam se družile
Nisam Bobana al setih se pokojne Bobane Ćeramilac
I sestra joj je umrla 6 meseci posle nje
Moram da potražim jednu svoju fotku sa Minom, pa ću ovde da je postavim
Znala sam da je svet mali, ali baš ovoliko
Ma ja "elektriku" pitam da nije Bobana, jer kaže pivopija.
 
Ma ja "elektriku" pitam da nije Bobana, jer kaže pivopija.
Ova Bobana je volela ne samo pivo
Bila je prelepa kao i sestra
Zabavljale su se sa takođe pokojnom braćom Gutešama

Probudio si mi tako lepa sećanja, ali sad mi deluju ko da ih je neko drugi doživeo
Srce mi je okamenjeno jer iz te naše tzv. "stare ekipe" su većina mrtvi ili su odavno pobegli
Evo poklanjam ti pesmu moj najboljeg prijatelja ( on me je upoznao sa Hamdijom i Slobodanom) koji je takođe mrtav
Sigurno ga znaš, DuDu Woodoo iliti Zoran Zagorčić
Tekst je napisala Nina Živančević
 
Ova Bobana je volela ne samo pivo
Bila je prelepa kao i sestra
Zabavljale su se sa takođe pokojnom braćom Gutešama

Probudio si mi tako lepa sećanja, ali sad mi deluju ko da ih je neko drugi doživeo
Srce mi je okamenjeno jer iz te naše tzv. "stare ekipe" su većina mrtvi ili su odavno pobegli
Evo poklanjam ti pesmu moj najboljeg prijatelja ( on me je upoznao sa Hamdijom i Slobodanom) koji je takođe mrtav
Sigurno ga znaš, DuDu Woodoo iliti Zoran Zagorčić
Tekst je napisala Nina Živančević
Hvala ti. Znao sam ga. Površno, ali smo se znali. Imao je dar za muziku, šteta što je prerano završio. I strašno je to kako se s celom tom generacijom postupilo. Oni koji su pobegli, jer više nisu mogli da izdrže su (neki) i preživeli. I ja sâm bio sam od 1993. do sad 16 godina van u 5 zemalja. Znači to je 28 godina do sad, 12 u Srbiji, 16 van, tačno tri petine vremena napolju.

Ne znam ni zašto sam se uvek vraćao. U stvari znam, da budem s roditeljima, jer samo mene su imali, trudili su se koliko su mogli za mene, značili su mi, na kraju sam ih gledao i kako umiru, tj otac umire a majka biva ubijena u bolnici pogrešnom dijagnozom i terapijom, iako ih moli da joj ne rade to što joj rade nego drugo, što bi joj pomoglo, a medicinsko osoblje ispranih mozgova kovidmanijakalnom propagandom je ubija, prokleti bili svi oni za navek.
 
Poslednja izmena:
prvi put u istoriji srpskog naroda, pojavila se dva imena za brata i sestru...Slobodan i Pravda...prvo ime se zapatilo, a drugo nije...bila je jedna žena na Kozjaku, zvala se Pravda Nastasijević, verujem da je odavno pokojna...to sam pročitao u reviji ,,Selo"...negde 92 ili 93...jedini slučaj koji znam u vezi tog imena
 

Back
Top