
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
PRINCEZA SAM BRE
Bajka je ono što ja mislim da istina jeste
Samo u tu bajku verujem
I njoj osećaje dajem
Samo u njoj umem da opstajem .
U malenim delovima
što radjaju ih dan i noć
pre no što ću na počinak poć.
A ti… umesto
Da osećaj dat dočekaš
A ne da ga kao trun sa sakoa oteraš
Samo kratko “tras” rukom od reči
I eno truna od bajke
Na pod moje nade pade

I dobro..što me iz moje bajke otera?

Što je pokida bre?
Kao igračku koja ti više ne treba
Odakle sada princeza u meni da me vreba?

Znaš šta….novu bajku ću da napravim
I samo probaj da princ u njoj ne budeš

A obesne dečačke fazone zaboravi
Jer ovo dragi moj nije vic
Ti si sada u pravoj bajci pravi princ

ovako je kad smo mali....

ovako kad smo malo veći...

ovako kad porastemo....uz mnogo sreće i pameti ...sve se to ljubav zove...realna bajka bre

Dobar vam dan