Primitivni instinkti

Kada se kaze,mladi vole adrenalin,to ne mora da znaci samo buku i opsti haos.Adrenalin stvara i dobra kvalitetna muzika.Cesto se mladi poistovecuju
sa kolicinom decibela,koju stvara haoticno udaranje u bubnjeve,jacina zvukova koja cepa bubne opne.Mlade treba nauciti,pokazati im sta je dobra
muzika sta su dobri TV programi.Ukoliko se pod hitno ne ukinu rijaliti programi,koji su postali rasadnici zla i nemorala (Miki Djuricic- nasilje),imacemo
deo mladih,koji ce to ponasanje u rijalitima preneti na svoje ponasanje na ulici.
 
Čini se da u životu ima puno izbora, ali nije tako. Postoji najviše dva. dobro, i zlo.
Svi izbori se mogu svesti na ova dva. Uplaseno izviruje odnekud i treći koji kaže: ne želim da biram. Ali i on je izbor, nekada prvi, nekada drugi.
Potrebna je velika mudrost da bi čovek pravilno izabrao. A pošto zlo ima hiljadu lica, postaje teško razlikovati dobro od zla. Zato je pravilno birati srcem. Srce ne greši. I kada ga um prekori da je pogrešilo, obrnuto je, um je pogrešio.
 
Naši životi su značajno određeni stvarima iz prošlosti. Reklo bi se da je nemoguće promeniti "tok sudbine" jer stvari koje postoje u prošlosti, onda kada nam je um bio brži od srca, ograničavaju i unapred određuju svaki korak.
Dobra vest je da je moguće promeniti prošlost.
Sećanje na bolne stvari iz prošlosti može biti "vođeno", "namerno", "zrelo", "ciljano". Vratiti se u mislima kroz vreme i sa značajnog rastojanja, iz ovog vremena, posmatranje situacije, pruža nam mogućnost da neke bitne a stare stvari razumemo, a odmah zatim opravdamo, pa i oprostimo.
Kada promenimo sećanje na neke negativne stvari iz prošlosti, kada promenimo emociju koja nas za tu prošlost vezuje, promenili smo neizbežno i sadašnjost i budućnost. Promenili smo sebe.
Događaji iz prošlosti se ne nalaze u prošlosti, nego u nama, u našoj sadašnjosti, vučemo ih sa sobom.
Postoje i primeri celih naroda kojima je prošlost data na posmatranje iz drugog ugla, i to im je promenilo sadašnjost.
 
Poslednja izmena:
I svaki pojedinac se više puta dnevno seti sebe, kada u nečijim rečima prepozna svoja pitanja.
Pitanja koja smatra glupim, besmislenim i nerešivim, ali pitanja koja se uporno vraćaju.
Odgovori su ispred nosa. Očigledni i jednostavni.
Potrebna je samo hrabrost za glasno izgovoriti (ili očaj, ali tada je za mnoge stvari kasno).
Hvala ti. :cvet:
 
- Ja sam nekada bio zla osoba, a onda sam prestao da činim zlo i postao dobar.
- Ja sam nekada bio kriminalac, a onda sam shvatio i postao dobra osoba.
...
...
- Ja sam bio dobra osoba, a onda sam se odrekao iluzija i prestao da budem umišljen.
 
Kultura je pretvorena u robu, prodaje se na kilo, metar, sat...
Informacije su pretvorene u propagandu, reklamu, sve cesce i pretnju.
Spajanjem deformiteta - kulture koja je postala roba, i informacija koje su postale propaganda - stvaramo zabavu.
Zabava je proizvod unistavanja i kulture i informisanja. Zabava se "proizvodi" kao spektakl, zato je bez duse i bez ozbiljnog uticaja na zivot, osim sto ga trosi.
I pogresno je razmisljati da ce nas ta neprirodna i na svaki nacin neljudska zabava odvesti u apokalipsu; apokalipsa se vec dogodila nestankom onoga sto nas drzi u zivotu - kulture i informacija - i mi sada zivimo u postapokalipticnom svetu, svetu bez morala, ljubavi, dobrote. Bez ljudskosti, gotovo bez ljudi.
Mozemo konstatovati stanje stvari i slegnuti ramenima; ali mozemo i uci u jos uvek ziva secanja koja apokalipsa nije uprljala i od njih nauciti kako sagraditi dobar svet.
Na rusevinama se mogu graditi samo druge rusevine. Treba rascistiti rusevine i zatim na cistoj zemlji graditi.
Odakle poceti? Od pocetka, od umetnosti, stvarajuci a ne proizvodeci.
Da li je život samo uteha
ili je život
borba bez kompromisa?

Neko voli uzburkanu vodu. Tada se ne vidi ni odraz u njoj, ni dno, i mogu se svakakve stvari nazivati istinama.
Ali kada se bura smiri, stvari same postaju jasne i ocigledne.
Mladi vole buru, adrenalin, a starima prija mir. Kada to do kraja shvatis, star si.
Bura je nepristajanje, neprihvatanje. Sam zivot.
Izmedju ostalog ovo me najviše dotaklo.

Život je borba. Tačka.
Kultura je uvijek bila roba, na visokoj cjeni i bez stvaralackog duha a kao takva je odraz postojećeg društva.
A prava umjetnost je sačuvati veliko i čisto srce.
Meni se cini da ti u tome dosta dobro uspjevas :)
 
"Emanuel Goldštajn:
TEORIJA I PRAKSA
OLIGARHIJSKOG KOLEKTIVIZMA
Tokom cele pisane istorije, a verovatno još i od kraja mlađeg kamenog doba, na svetu su postojale tri vrste ljudi: Viši, Srednji i Niži. Bili su izdeljeni na mnoge potkategorije, nosili bezbroj raznih imena, a njihov brojni odnos, kao i međusobni odnosi, varirao je iz veka u vek; no u suštini se struktura društva nije menjala. Čak i posle ogromnih obrta i na izgled neopozivih promena, uvek se ponovo uspostavljala ista struktura, upravo kao što se i žiroskop uvek vraća u stanje ravnoteže ma koliko se gurnuo na jednu ili drugu stranu.
Ciljevi tih grupa su potpuno neuskladivi. Cilj Viših je da ostanu gde su. Cilj Srednjih je da promene mesta s Višima. Cilj Nižih, kad imaju cilj - jer im je stalna karakteristika to što su previše pritisnuti dirinčenjem da bi bili više no tek povremeno svesni ičega van njihovog svakodnevnog života - jeste da ukinu sve razlike i stvore društvo u kome će svi biti jednaki. Tako se kroz celu istoriju ponavlja bitka koja je u osnovnim crtama uvek ista. Viši ostaju na vlasti tokom dugih perioda, ali pre ili posle uvek dođe trenutak kad izgube bilo veru u sebe bilo sposobnost da efikasno vladaju, bilo i jedno i drugo. Onda ih Srednji zbacuju s vlasti, pridobivši prethodno za sebe Niže, kojima tvrde da se bore za slobodu i pravdu. Čim postignu svoj cilj, Srednji potiskuju Niže u njihov stari položaj slugu, a sami postaju Viši. No to se od Nižih ili bivših Viših, ili iz obe ove grupe, otcepi grupa novih Srednjih, i borba počinje ispočetka. Od ovih triju grupa, jedino Niži ne uspevaju čak ni privremeno da ostvare svoje ciljeve. Bilo bi preterano reći da kroz celu istoriju nije bilo nikakvog materijalnog napretka. Čak i danas, u periodu opadanja, prosečan čovek je fizički u boljoj situaciji nego pre nekoliko stoleća. Ali nikakav napredak u bogatstvu, nikakva civilizovanost ponašanja, nikakva reforma i nijedna revolucija nisu čovečanstvu približile jednakost ni za milimetar. S tačke gledišta nižih, nijedna istorijska promena nije nikad znažila ništa više do promene imena gospodara"
1984.
 

Back
Top