Petka
Primećen član
- Poruka
- 606
Da, udata sam.werk@:Drage moje, da li ste u braku ili niste zaista ne znam, ali ja jesam i kažem Vam sledeće: Moj muškarac (kao i svaki drugi) voli da ga čeka ručak na stolu kada dođe sa posla, mirna i čista kuća, opeglana košulja, nasmejana žena koja širi ruke,... Nikada mi nije bilo teško da u našoj kući radim bilo šta, niti sam ikada kukala zbog toga. Ne smatram to svojom "obavezom" već mi to pričinjava zadovoljstvo. Onda kada ja nisam mogla (posle porođaja ili kada sam bila na putu) sve te poslove radio je on bez problema. Uvek se trudim da mu ugodim. Zašto? Zato što ga volim! Pa zar brak nije u stvari zajednički život i ugađanje jedno drugom? Ne smatram da ako imam fakultetsku diplomu ne trebam da budem i domaćica i da me to čini manje Evropljankom-ma šta to značilo.
Takođe, moram da kažem, u Evropi kuvanje, pranje i peglanje ne obavljaju evropski muškarci- već oni sa svojim evropskim platama plate kućnu pomoćnicu koja to radi umesto njihovih žena. Dokle god budem imala ovakva primanja (a nisu evropska, veruj mi) htela-ne htela moram biti i nasmejana i redovno uposlena "balkanska" domaćica!!! I da, koja to na vreme shvati biće joj mnogo lakše u braku...
Pozdrav svima!
Ne pricinjava mi zadovoljstvo:
kuvanje, peglanje, ciscenje (svih vrsta)...
Pricinjava mi zadovoljstvo:
setnja sa detetom i muzem, mazenje, putovanje...
Da, i ja volim kad mi je sve ocisceno, ispeglano ...
Da, brak jeste zajednicki zivot i mislim da oboje zasluzujemo da nam se ugadja.
I zato oboje radimo gore navedeno sto ne pricinjava zadovoljstvo, da bi imali vise vremena za ono sto nam pricinjava, svima troma.