Prilagođavanje

Zelena milja

Poznat
Poruka
8.332
Obzirom da su ljudi društvena bića i imaju potrebu za komunikacijom, neophodan je određeni stepen prilagođavanja.
Koliko ste spremni da se menjate zarad dobrih odnosa?
Ne samo vezano za partnere, već za sve koji vam znače.
Imala sam prilike da čujem komentare da bi pojedinci prilagođavali i oblikovali prema svojim potrebama. Da li vam je to prihvatljivo?
Ili pravite ustupke, barem do granice gde ne gubite svoj identitet?

Autorska
 
Tema me je podsetila na nešto o čemu sam planirao da pišem pa mogu i ovde da dodam jer mi deluje da je blisko ovoj temi.
Kod nesigurnih ljudi postoje neka 2 specifična straha koja su na neki način relativno usko vezana.
Zamislite pravu horizontalno liniju koja predstavlja vaš kontakt sa drugima, na jednom kraju imate strah od napuštanja (da ne izgubite ljude sa kojima (mislite da) ste bliski, a na drugim kraju imate strah od gubitka vlastitog sebe (da potonete u masu i postanete npr. robot koji samo ponavlja).
Koliko ste spremni da se menjate zarad dobrih odnosa?
Sada sa 34 godine i nemam baš neku sklonost da se menjam zarad održavanja "dobrih odnosa" sa drugima. Neka moja filozofija je da mogu da ulažem u nešto dok god to ima smisla i dok je zdrav odnos u pitanju, a odnosi sa drugima najčešće nisu baš stabilna kategorija zbog složenosti same komunikacije.
Imala sam prilike da čujem komentare da bi pojedinci prilagođavali i oblikovali prema svojim potrebama. Da li vam je to prihvatljivo?
Ima smisla kod mlađih ili onih koji su pogubljeni, kod karakternijih pojedinaca takav stepen prilagođavanja mi deluje minimalno.
Ili pravite ustupke, barem do granice gde ne gubite svoj identitet?
Nekada nešto minimalno, mada mahom je to da vidim kako će osoba na tako nešto da reagujem i gde smo na talasnoj dužini.
 
Sada sa 34 godine i nemam baš neku sklonost da se menjam zarad održavanja "dobrih odnosa" sa drugima.

Isto važi i za mene. Imam dovoljno godina da ne moram da se menjam, kako bih zadržala dobre odnose.

Prijateljski odnosi se grade godinama. I odnosi sa bliskim osobama. Tu se podrazumeva da osobe treba da budu spremne na kompromise.

Ranije je bilo drugačije.
 
Vrlo tesko i slozeno pitanje, posto kratkorocno prilagodjavanje je izvodivo, ali neke promene su vrlo tesko izvodive cak i kad osoba to zeli, iako sam uvek bio za napredak i promenu na bolje- mislim da se nisam nesto promenio, mozda nesto u ponasanju i nesto boljoj samokontroli, ali stvari u karakteru i temperamentu i koje sam hteo da promenim, i cak sam mislio da sam promenio- uvek se pokaze da nisam, "kad si u Rimu, ponasaj se kao Rimljanin" me otprilike dobro opisuje, tako da ne verujem da bih mogao da se prilagodim nekoj drugoj osobi, a i generalno mislim da ta prilagodjavanja ne funkcionisu najbolje- ljudi koji su razliciti- narocito ako imaju jako razlicite vrednosti se tesko mogu uklopiti.
S druge strane- identitet (koji je inace dosta promenjiv) se i kod mene promenio, licni osecaj, pogled na svet itd, ali ako ista drugo i tu sam se udaljio od vecine ljudi, iako sam dosta kozmopolitanski nastrojen- tj mogu se svuda snaci i sa svima fino popricati- ali nemam neki izrazen osecaj pripadnosti icemu, pa se cesto u sali deklarisem kao ronin.
 
kad si u Rimu, ponasaj se kao Rimljanin" me otprilike dobro opisuje, tako da ne verujem da bih mogao da se prilagodim nekoj drugoj osobi, a i generalno mislim da ta prilagodjavanja ne funkcionisu najbolje- ljudi koji su razliciti- narocito ako imaju jako razlicite vrednosti se tesko mogu uklopiti.
Da, potpuno različite osobe se teško uklapaju. Obično nemaju zajednički jezik, mišljenja im se drastično razilaze. Temperamenti takođe.
Neki se ljudi lakše prilagode, neki teže. Neki nikako.
Ponekad to zna da bude problem ako je bliska osoba u pitanju.
 
Ponekad to zna da bude problem ako je bliska osoba u pitanju.
Obicno su nam bliski ljudi koje dobro poznajemo (i obrnuto) pa otprilike znamo vrline i mane, prihvatamo ih takvi kakvi jesu pa se moze uskladiti, a i ako bude neka varnica onda se to ne uzima previse k srcu; problem moze biti ako su te bliske osobe pod istim korovom, onda moze biti svadja- i onda ce im trebati vise slobodnog prostora, ako su bas jako razlicitih karaktera i moralnih vrednosti onda ce to jako tesko funkcionisati.
Nekad se razlike nadopunjuju ako je jedna osoba malo introventnija druga malo ekstroventnija ili jedna skromnija druga malo ekstravagantnija obadvoje mogu imati koristi, ali kao su na suprotnim spektrumima onda je to veliki problem.
 
Vrlo tesko i slozeno pitanje, posto kratkorocno prilagodjavanje je izvodivo, ali neke promene su vrlo tesko izvodive cak i kad osoba to zeli, iako sam uvek bio za napredak i promenu na bolje- mislim da se nisam nesto promenio, mozda nesto u ponasanju i nesto boljoj samokontroli, ali stvari u karakteru i temperamentu i koje sam hteo da promenim, i cak sam mislio da sam promenio- uvek se pokaze da nisam, "kad si u Rimu, ponasaj se kao Rimljanin" me otprilike dobro opisuje, tako da ne verujem da bih mogao da se prilagodim nekoj drugoj osobi, a i generalno mislim da ta prilagodjavanja ne funkcionisu najbolje- ljudi koji su razliciti- narocito ako imaju jako razlicite vrednosti se tesko mogu uklopiti.
S druge strane- identitet (koji je inace dosta promenjiv) se i kod mene promenio, licni osecaj, pogled na svet itd, ali ako ista drugo i tu sam se udaljio od vecine ljudi, iako sam dosta kozmopolitanski nastrojen- tj mogu se svuda snaci i sa svima fino popricati- ali nemam neki izrazen osecaj pripadnosti icemu, pa se cesto u sali deklarisem kao ronin.
Pa ako si poboljsao ponašanje i samokontrolu, to je već samo po sebi velikio⁹ uspjeh. Zapravo mislim da je to maximum koji se može, ja nastojim isto se poboljšati po pitanju samokontrolie tj da smanjim impulzivnost.
 
Obzirom da su ljudi društvena bića i imaju potrebu za komunikacijom, neophodan je određeni stepen prilagođavanja.
Koliko ste spremni da se menjate zarad dobrih odnosa?
Ne samo vezano za partnere, već za sve koji vam znače.
Imala sam prilike da čujem komentare da bi pojedinci prilagođavali i oblikovali prema svojim potrebama. Da li vam je to prihvatljivo?
Ili pravite ustupke, barem do granice gde ne gubite svoj identitet?

Autorska
Sad zavisi šta znači prilagoditi. Ukoliko imamo različite stavove, nije problem da saslušam drugu osobu, da dođemo do zaključka da se ne slažemo i nikada više ne pomenemo tu temu jer nije konstruktivna. Nema tu prilagođavanja.
Ako govorimo prilagođavanju na nečije mane i postupke, onda moraju postojati granice. Uglavnom imam visoku toleranciju za neke stvari jer razumem da osobe koje to čine nisu ni svesne da je to nešto nekulturno, ružno.

Poznajem ljude koji me prekidaju usred rečenice neprestano, da ne mogu završiti misao. To su ljudi koji su fokusirani samo na sebe i ne žele da čuju šta neko drugi misli. Mogu sedeti sa takvima, saslušati ih, možda čujem i nešto pametno.

Ne mogu se prilagoditi ljudima koji si prostaci ili koji čine nemoralne stvari. To je neka granica ispod koje ne želim otići.
 
Obzirom da su ljudi društvena bića i imaju potrebu za komunikacijom, neophodan je određeni stepen prilagođavanja.
Koliko ste spremni da se menjate zarad dobrih odnosa?
Ne samo vezano za partnere, već za sve koji vam znače.
Imala sam prilike da čujem komentare da bi pojedinci prilagođavali i oblikovali prema svojim potrebama. Da li vam je to prihvatljivo?
Ili pravite ustupke, barem do granice gde ne gubite svoj identitet?

Autorska
Ustupke pravim retkim osobama do kojih mi je stalo.
Ali uvek pazim da to i dalje budem ja.
Ne mogu da glumim tj NE ZELIM da flumim blo sta.
Ako neko nije zadovoljan mojim ponasanjem jer se ne uklapam u njegove sebicne potrebe
uopste me ne doticce.
Mozzda ne znam zasto sam na svetu
ali znam zasto NISAM a to je da udovoljavam drugima po ceo dan.
 
ali znam zasto NISAM a to je da udovoljavam drugima po ceo dan.

Ja nisam tako razumela temu. Mislim da je reč o prilagođavanju osobe u različitim odnosima, emotivnim, prijateljskim, kolegijalnim.

Ne moramo svakodnevno da se prilagođavamo, već onda kada gradimo taj prijateljski odnos. Možda je prilagođavanje jedna vrsta kompromisa koji je potreban za normalan, zdrav odnos?
 
Ja nisam tako razumela temu. Mislim da je reč o prilagođavanju osobe u različitim odnosima, emotivnim, prijateljskim, kolegijalnim.

Ne moramo svakodnevno da se prilagođavamo, već onda kada gradimo taj prijateljski odnos. Možda je prilagođavanje jedna vrsta kompromisa koji je potreban za normalan, zdrav odnos?
Ne znam.
Ja sam ovakav kakav sam ceo zivot.
Uvek su me prihvatali onakvog kakav jesam.
Ili nisu,
Nikad se nisam menjao niti prilagodjavao.
 

Back
Top