Prijatelji stari, Prijatelji novi

Upravo to,...saznala sam da neki ljudi koji su otisli da imaju velike probleme, i sad nekako i mogu da ih razumem...
ocigledno da ne treba da se sve licno shvata (u mom slucaju)

To ti i ja kažem; nekada ljudi hoće da sve predstave da izgleda drugačije a u stvari je realna slika, sasvim drugačija. Svi različito ispoljavamo svoje emocije. Shvataš? Svi imamo različita vaspitavanja, iskustva, odbrambene mehanizme. Možda tako i ona radi. Možda se samo boji. Možda je slabost za nju, pokazati da je u nečemu možda omanula u životu, a možda zaista želi prekid kontakta. To ti kažem, važno je biti načisto, šta hoće. A, to ne možeš znati bez komunikacije. Zato nam je dato verujem da imamo jezikić, da bi pričali šta mislimo, jer niko niti može , niti hoće a niti treba da pogađa bilo naše misli, bilo mi nečije tuđe. U tom sam ti smislu, savetovala, da je nekako izdaljeg, nenametljivo, to pitaš i ispitaš. Da daš na znanje, da si za nju tu. Nekada ljudi brže dođu sami, ako znaju da imaju fore za neku njihovu imaginarnu šta ti ja znam odstupnicu, brže se raskrave i otkrave. Ja sam možda u tome nekako "profi", jer su meni u život ulazili ljudi koje je uglavnom trebalo otkraviti, raskraviti, znaš i što su me više gurali i terali, ja sam osetila i znala, da su te osobe, nekada bile kao ja...da samo hoće i žele, da vide da će neko biti tu, bez obzira na sve. Da je neko izričito rekao marš Jelena, nema problema, dovoljno je jednom da mi kažeš. Shvataš, zato ti kažem, nekako iskiustveno, nekada ljudi te guraju, jer se boje. Jer ih je strah a nekada stvarno te neko više neće kao prijatelja. Možda je na tebi da razlučiš, šta je od toga. Nekada neko smatra da može sve sam, a vidi realno da en može, ali će opet sumanuto i ponosno da srlja, ne dao Bog da zatraži pomoć prijatelja. Nekome ej dovokjna samo reč, podrška , bodrenje. Nekome da ga saslušaš. Nekome da se isplače. Svi smo različiti.

Zato ti i kažem, u duhu vašeg nekadašnjeg prijateljstva, pruži joj još jednom ruku. Ako i tada neće, onda mirne duše dižeš ruke od svega. Smatram da je važno biti u miru s samom sobom. Zato ti to i savetujem, pitaj, pokušaj, još jednom. Ako ne ide, Bože moj, ne primaš to lično i teraš dalje život. Učinila si onda sve šta si mogla, mislilam htela i tvoja je savest čista. Ti si onda bila dobar prijatelj, htela a što to neko neće, ne može ili ne želi, ima na to pravo. Tvoje je bilo, da pokušaš, pa kako bude. A, nekad je i sam pokušaj..sasvim dovoljan uspeh.
 
Poslednja izmena:
Nesto razmisljam,

Da li vam se ikada desilo da imate prijateljstvo sa zenskom osobom i da se druzite mesecima, godinama i da ona samo odjednom nestane iz vaseg zivota.
Ako je zovete kaze "Javicu ti se, u haosu sam, Ne nisam ljuta, sve je ok...itd" :confused:
i onda opet prodje neko vreme i nema e javlja se, ond shavtite da vas izegava a vi ne znate razlog?
Da li vam se ti ikada desilo? Zasto ljudi jednostavno odu od nas ili mi od njih?

Ja recimo imam tetku koja je otisla daleko u zemlju na kraj sveta, od kako je otisla pre 7 godina poslala je mozda jedan email a bili smo bliski?
Zasto se ljudi otudje odjednom, a da nekazu kada ih pitate sta je razlog?

"Sometimes you have to give up on people, not because you don't care, but because THEY don't"

A bože moj, ljudi se menjaju, dolaze, odlaze, menjaju im se afiniteti, potrebe... Probaš to da pokreneš jedared, dvared, kad vidiš da neće, odustaneš i ideš svojim putem.
 

Back
Top