Pričao bih ti o sebi
vinom te i bolom trujem,
a ti se kao u snu smiješ;
Šta od tebe da očekujem
kad si i ti kao i sve druge
slučajno pored mene.
Pričao bih ti o sebi
kad su hladne noći duge.
Toliko je tog u meni,
slušao sam vječno druge.
Ne vjeruju ništa tvoje oči zaljubljene
kad si i ti samo putnik,
što daleko svjetlo prati.
Svatko priča svoju priču-
tko će koga saslušati?
Pričao bih ti o sebi,
što se ne zna, što se ne smije.
Ti si bila prevarena,
lagale su moje pjesme.
Pričao bih ti o sebi,
ali noć se bliži kraju.
Opet će nas naći jutro
u šutnji i zagrljaju.
1977.god Arsen Dedić
vinom te i bolom trujem,
a ti se kao u snu smiješ;
Šta od tebe da očekujem
kad si i ti kao i sve druge
slučajno pored mene.
Pričao bih ti o sebi
kad su hladne noći duge.
Toliko je tog u meni,
slušao sam vječno druge.
Ne vjeruju ništa tvoje oči zaljubljene
kad si i ti samo putnik,
što daleko svjetlo prati.
Svatko priča svoju priču-
tko će koga saslušati?
Pričao bih ti o sebi,
što se ne zna, što se ne smije.
Ti si bila prevarena,
lagale su moje pjesme.
Pričao bih ti o sebi,
ali noć se bliži kraju.
Opet će nas naći jutro
u šutnji i zagrljaju.
1977.god Arsen Dedić
