Priča za razmišljanje: "Bajka o toplim pahunjicama"

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
21.116
Screenshot_15.jpg

Nekada davno živelo je dvoje srećnih ljudi po imenu Tim i Megi sa svoje dvoje dece Džonom i Lusi.
Da bi razumeli kako i koliko su bili srećni, trebalo bi znati kako su ljudi živeli u tim davnim danima.

U tim danima svakome je po rođenju data mala, mekana vrećica s Pahuljicama.
Svaki put kad bi neko posegnuo rukom u vrećicu mogao je izvaditi iz nje Toplu Pahuljicu.
Tople Pahuljice su bile vrlo tražene, jer kad god bi neko dobio Toplu Pahuljicu, ona je činila da mu se
po telu raširi lep, topao i pahuljast osećaj.

Tada je bilo vrlo lako dobiti Toplu Pahuljicu. Svaki put kad bi neko osećao da mu je potrebna, mogao
je doći do tebe i reći: »Voleo bih Toplu Pahuljicu...« Ti bi tada posegao u svoju vrećicu i odatle
izvukao Pahuljicu malu kao dlan devojčice. Čim bi Pahuljica ugledala svetlost dana, nasmejala bi se i
procvetala u veliku, čupavu Toplu Pahuljicu. Ti bi je tada položio na njegovo rame, glavu ili krilo i ona bi
se u dodiru sa njegovom kožom odmah istopila i činila da se svuda po telu oseća vrlo ugodno.
Ljudi su, uvek, bez ustezanja, tražili jedan od drugog Tople Pahuljice, a pošto su ih svi rado davali, nije
bio problem dobiti ih uvek i u željenim količinama. Bilo ih je uvek dovoljno svuda unaokolo i kao posledica
toga svako je bio srećan i skoro se stalno osećao toplo i pahuljasto.


Ali jednog dana zla veštica je pobesnela zbog toga što su svi bili tako srećni i niko nije od nje kupovao
napitke i meleme. Veštica je bila vrlo lukava i smislila je vrlo pokvaren plan. Jednog lepog jutra otišla je do
Tima i dok se Megi igrala sa svojom ćerkom, šapnula mu u uho:

»Pogledaj, Time, sve te Pahulje koje Megi daje Lusi. Znaš li, ako ona nastavi tako, možda će jednog dana
potrošiti sve Pahuljice iz svoje vrećice i nijedna više neće ostati za tebe!«

Tim je bio zapanjen. Okrenuo se veštici i rekao:
»Želiš li mi reći da u vrećici neće biti Toplih pahuljica svaki put kad posegnemo rukom u nju?«.

A veštica je odgovorila, »Ne, apsolutno ne... jednom ćete potrošiti sve, tako ti je to. Tada ih više nećete imati.«
Rekavši to, odjuri smejući se i kikoćući se sve vreme...


Tim je to primio k srcu i počeo je primećivati svaki put kad je Megi davala Toplu Pahuljicu nekom drugom. Postao
je vrlo zabrinut i uznemiren, jer je on vrlo volio Megi i njene Tople Pahuljice i nije želeo da ih se odrekne. Mislio je da
nije baš u redu da Megi potroši sve svoje Tople Pahuljice na decu i druge ljude. Počeo je postavljati primedbe svaki
put kad je video da je Megi davala Tople Pahuljice nekom drugom i pošto ga je Megi puno volela, prestala je tako često
davati Tople Pahuljice drugima i čuvala ih je za njega.


Deca su sve to posmatrala i vrlo brzo su i ona stekla utisak da je pogrešno davati Tople Pahuljice svaki put kada vam to
neko zatraži ili kad vi sami to poželite. I ona su takođe postala vrlo oprezna. Vrlo su pažljivo gledala svoje roditelje i kada
god bi im se učinilo da neko od njihovih roditelja daje drugima previše Toplih pahuljica, ona su stavljala primjedbe. Počela
su se osećati zabrinuto kada god bi dali nekome previše Toplih Pahuljica. Iako su i tada nalazila u svojim vrećicama Tople
Pahuljice kada god bi posegnuli u vrećicu sa Pahuljicama, posezala su za njom sve ređe i ređe i postajala sve škrtija i
škrtija.

Uskoro su ljudi počeli primećivati nedostatak Toplih Pahuljica i počeli su se osećati sve manje toplo i sve manje pahuljasto.
Mnogi su se od toga zgrčili, a povremeno, neko je i umro od nedostatka Toplih Pahuljica. Sve više i više ljudi je odlazilo do
veštice i kupovalo napitke i meleme, iako se činilo da baš ne pomažu puno.

Situacija je vremenom postajala sve ozbiljnija. Zla veštica, koja je posmatrala sve ovo, nije baš želela da ljudi umiru (jer mrtvi
ljudi ne mogu kupovati njene napitke i meleme) pa je razvila novi plan. Svakome je dala još jednu vrećicu koja je bila vrlo slična
vrećici sa Pahuljicama, samo što je ova bila hladna, dok je vrećica sa Pahuljicama bila topla. U ovoj vrećici su se nalazile Hladne
Bodljice. Ove Hladne Bodljice nisu činile da se ljudi osećaju toplo i pahuljasto, već su činile da se osećaju hladno i bodljikavo. Ali,
Hladne Bodljice su ipak sprečavale da se ljudi potpuno zgrče i iskrive kičmu.

I tako, od tada, svaki put kad bi neko rekao:

»Želeo bih Toplu Pahuljicu«,

ljudi koji su se plašili da će isprazniti svoje zalihe rekli bi:

»Ne mogu ti dati Toplu Pahuljicu, ali da li bi želeo umesto toga Hladne Bodljice?«

Ponekad bi se dvoje ljudi sastalo, misleći da mogu dobiti jedno od drugog Toplu Pahuljicu, ali bi se neko od njih predomislio i to bi
se završilo tako što bi jedan drugome udelili Hladne Bodljice. Tako je kao posledica toga, iako je vrlo malo ljudi umiralo, ipak većina
ljudi bila i dalje nesrećna i osećala se vrlo hladno i bodljikavo.


Situacija se dodatno komplikovala, jer je nakon dolaska veštice bilo sve manje i manje Toplih Pahuljica unaokolo; tako su Tople
Pahuljice, koje su ranije bile besplatne kao i vazduh koji dišemo, postale vrlo skupocene. To je, zatim, prouzrokovalo da ljudi čine
sve ne bi li ih nekako dobili. Pre nego što se veštica pojavila, ljudi su se okupljali u grupama od troje, četvoro ili petoro, nikad ne
mareći previše ko kome daje Tople Pahuljice. Nakon dolaska veštice, ljudi su počeli to činiti u parovima i čuvati sve svoje Tople
Pahuljice isključivo jedno za drugoga. Ljudi koji bi se zaboravili i davali svoje Tople Pahuljice nekome drugom, odmah su se osećali
krivim zbog toga što su znali da će njihov partner najverovatnije biti uvrijeđen trošenjem Toplih Pahuljica. Neki ljudi, koji nisu mogli
naći dovoljno darežljivog partnera, morali su kupovati svoje Tople Pahuljice i morali su provesti dosta vremena radeći da bi zaradili
dovoljno novca.


Neki ljudi su nekako postali »popularni« i dobijali su puno Toplih Pahuljica, a da ih nisu ničim uzvraćali. Oni su zatim prodavali te
Tople Pahuljice ljudima koji nisu bili »popularni«, a Pahuljice su im trebale za preživljavanje.

Druga stvar koja se dogodila bila je ta, da su neki ljudi uzeli Hladne Bodlje – kojih je bilo u neograničenim količinama i lako se moglo
doći do njih – obojili su ih u belo i poklanjali ih drugima kao da su to Tople Pahuljice. Te imitacije Toplih Pahuljica bile su ustvari Plastične
Pahuljice i one su prouzrokovale niz dodatnih teškoća. Na primer, dvoje ljudi se sastalo i slobodno razmenilo Plastične Pahuljice, za koje
su smatrali da će učiniti da se osećaju dobro, ali je ispalo da se umesto toga osećaju loše. Pošto su pretpostavljali da razmenjuju
Tople Pahuljice, bili vrlo zbunjeni ovim, ne shvatajući da je njihov hladni i "bodljikavi" osećaj ustvari rezultat toga što su dobili previše
Plastičnih Pahuljica.


I tako je situacija bila vrlo, vrlo turobna, a sve je to počelo dolaskom veštice koja je učinila da ljudi veruju da, jednoga dana, kada
najmanje budu očekivali, posegnuvši rukom u vrećicu sa Toplim Pahuljicama - tamo neće naći više nijednu.


Nedugo zatim, u znaku Vodolije, rodila se mlada žena sa širokim bedrima i došla u ovu nesrećnu zemlju. Činilo se kao da nije ni
čula za zlu vešticu i nije bila nimalo zabrinuta da će jednom ostati bez svoje zalihe Toplih Pahuljica. Ona ih je davala slobodno i rado,
čak i kad ih neko nije izričito tražio. Zvali su je Hip i nisu odobravali njeno ponašanje, jer je ona davala drugoj deci osećaj da nemaju
potrebe brinuti se o tome da će ostati bez svoje zalihe Toplih Pahuljica. Deca su je veoma volela jer su se u njenom društvu osjećala
prijatno i sama su počela slediti njen primer i davati drugima Tople Pahuljice kad god bi osjetili da treba.


Odrasli su postali zabrinuti i odlučili su doneti zakon da bi zaštitili decu od toga da potroše svoje zalihe Toplih Pahuljica. Taj zakon je
proglasio za kazneno delo bezbrižno davanje Toplih Pahuljica drugima, bez javne dozvole. Mnoga deca, ipak, izgleda da nisu na to
obraćala pažnju i uprkos zakonu, ona su nastavila davati jedno drugom Tople Pahuljice kad god bi osetila da to trebaju učiniti i kad god
je to neko od njih tražio. Pošto je bilo puno, puno dece, skoro isto toliko koliko i odraslih, počelo je izgledati kao da će biti po njihovom.

Za sada je teško reći šta će se dogoditi.
Hoće li odrasli, snage reda i zakona zaustaviti ova "nebrižna" postupanja dece?
Hoće li se odrasli pridružiti Hip i deci u uverenju da će uvijek biti dovoljno Toplih Pahuljica?
Hoće li se oni setiti dana koje njihova djeca žele vratiti? D
Onih dana kada je bilo obiljeToplih Pahuljica koje su ih ljudi slobodno i rado davali jedni drugima…

:vzagrljaj:
:vzagrljaj::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::heart2::heart2::heart2:
 

Priča za razmišljanje​

ajde da vidimo o čemu tu ima da se razmišlja..da kažem ono očigledno....

tople pahuljice su naravno ljubav...i što ih više dajemo više ih imamo... hladne bodljice su sujeta i što ih više dajemo sve ih više imamo a oni kojima ih dajemo se ne osećaju bolje ali sujeta kao motivator im omogućava preživljavanje... deci je prirodno da dele tople pahuljice, odrasli razmišljaju o tome da je ljubav ograničen resurs sa kojim treba štedljivo raspolagati i čuivaju je samo za svoju porodicu ako i za nju...kad bi svi imali ljubavi za sve život bi svima bio mnogo lepši, ali zla veštica u liku civilizacije naučila je ljude da je pogrešno neštedimice darovati ljubav drugima...u primitivnim plemenima često nije tako...u modernoj civilizaciji ljubav je postala resurs kojim se može trgovati a ne nešto što možemo i trebamo da darujemo svima, da primamo i darujemo bez granica..tako su nastale plastične pahuljice....plastična pahuljica je sujeta zaodenuta u ljubav...laž da volimo a ustvari brinemo samo o svojim interesima..

moderna civilizacija je izgrađena na sujeti....sujeta se izražava kroz novac, moć, popularnost, uspeh, težnju da se nabrojanih resursa zaradi više od drugih...samo se tople pahuljice ne mogu kupiti...kupiti se mogu samo one plastične...tako smo postali civilizacija oštrih bodljica i plastičnih pahuljica iako smo mogli da budemo civilizacija toplih pahuljica...kad je sve to počelo? kad se neko prvi dosetio da ogradi deo prirode i kaže ovo je moje...moje..i samo moje...kad su uvedeni papirići za razmenu vrednosti...kad smo prestali da budemo kolektiv a postali individualci koji brinu samo o sebi i svojim interesima...kad su oštre bodljice nadvladale tople pahuljice u nama...i ta evolucija civilizacije ponavlja se i kroz evoluciju svake jedinke..tople pahuljice se tope i nestaju kako dete odrasta a ostaju samo oštre bodljice i plastične pahuljice
 
ajde da vidimo o čemu tu ima da se razmišlja..da kažem ono očigledno....

tople pahuljice su naravno ljubav...i što ih više dajemo više ih imamo... hladne bodljice su sujeta i što ih više dajemo sve ih više imamo a oni kojima ih dajemo se ne osećaju bolje ali sujeta kao motivator im omogućava preživljavanje... deci je prirodno da dele tople pahuljice, odrasli razmišljaju o tome da je ljubav ograničen resurs sa kojim treba štedljivo raspolagati i čuivaju je samo za svoju porodicu ako i za nju...kad bi svi imali ljubavi za sve život bi svima bio mnogo lepši, ali zla veštica u liku civilizacije naučila je ljude da je pogrešno neštedimice darovati ljubav drugima...u primitivnim plemenima često nije tako...u modernoj civilizaciji ljubav je postala resurs kojim se može trgovati a ne nešto što možemo i trebamo da darujemo svima, da primamo i darujemo bez granica..tako su nastale plastične pahuljice....plastična pahuljica je sujeta zaodenuta u ljubav...laž da volimo a ustvari brinemo samo o svojim interesima..

moderna civilizacija je izgrađena na sujeti....sujeta se izražava kroz novac, moć, popularnost, uspeh, težnju da se nabrojanih resursa zaradi više od drugih...samo se tople pahuljice ne mogu kupiti...kupiti se mogu samo one plastične...tako smo postali civilizacija oštrih bodljica i plastičnih pahuljica iako smo mogli da budemo civilizacija toplih pahuljica...kad je sve to počelo? kad se neko prvi dosetio da ogradi deo prirode i kaže ovo je moje...moje..i samo moje...kad su uvedeni papirići za razmenu vrednosti...kad smo prestali da budemo kolektiv a postali individualci koji brinu samo o sebi i svojim interesima...kad su oštre bodljice nadvladale tople pahuljice u nama...i ta evolucija civilizacije ponavlja se i kroz evoluciju svake jedinke..tople pahuljice se tope i nestaju kako dete odrasta a ostaju samo oštre bodljice i plastične pahuljice

Свето Јеванђеље по Матеју 18

1
У тај час приступише к Исусу ученици говорећи: ко је дакле највећи у царству небескоме?

2
И дозва Исус дијете, и постави га међу њих,

3
И рече им: заиста вам кажем, ако се не повратите и не будете као дјеца, нећете ући у царство небеско.

4
Који се дакле понизи као дијете ово, онај је највећи у царству небескоме.

5
И који прими таково дијете у име моје, мене прима.

 
Divno, divno... ali zašto narodne umotvorine i anegdote nemaju svoje mesto, nego hajde pod Psihologiju... ima neke veze, ali ne dovoljno?
Imam sjajnu priču, ali mi treba akomodacija za nju.
Zašto je ovo na temi Psihologija?
Zato što su na Psihologiji najbolji moderatori or what?

bugs bunny win GIF by Looney Tunes
Mislila sam da je jasno da je ovo alegorija, tj. slika naše svakidašnjice i model harmoničnih odnosa sa drugima...
Tako da, tema ove priče svakako pripada pdf "Psihologija", a svakako ne pripada narodnim umotvorinama, još
manje anegdotama...
Ovo je ujedno i priča o desetimana miliona ljudi u svetu koji lutaju virtualnim prostorima zbog sasvim prirodne gladi
za ljubavlju i prihvaćanjem, koje su očigledno nezadovoljene u stvarnom svetu i kojim moramo svi na neki način
udovoljiti... isto kao što moramo udovoljiti i potrebi za hranom, potrebi za sigurnošću, pripadanjem, poštovanjem,
samopoštovanjem, našim emocionalnim potrebama...

Šta se dešava kada čoveka okolina ignoriše, kada za njega nije zainteresovana, kada sa njim ne komunicira ni na
koji način? Jesu li posledice samo emocionalne?

Pažnja drugih ljudi nam je neophodna za preživljavanje u psihološkom smislu, jer apsolutno svako ljudsko biće
ima potrebu za interakcijom sa drugima...
Svaki put kada neko obrati pažnju na nas, šalje nam poruku "Ti postojiš"... Kada nas neko ignoriše, šalje nam
poruku "Ti ne postojiš"... i zato se ignorisanje doživljava kao najstrašniji oblik odbacivanja...

Nadam se da sam uspela da ti dobacim nekoliko toplih pahuljica, pa da ti je sada jasno da ova pričica ustvari
opisuje put do harmoničnih odnosa sa drugima...i da je namerno postavljena baš na "Psihologiji"...

:vzagrljaj:



:heart2::heart2::heart2:
 
Pogledajte prilog 1231217
Nekada davno živelo je dvoje srećnih ljudi po imenu Tim i Megi sa svoje dvoje dece Džonom i Lusi.
Da bi razumeli kako i koliko su bili srećni, trebalo bi znati kako su ljudi živeli u tim davnim danima.

U tim danima svakome je po rođenju data mala, mekana vrećica s Pahuljicama.
Svaki put kad bi neko posegnuo rukom u vrećicu mogao je izvaditi iz nje Toplu Pahuljicu.
Tople Pahuljice su bile vrlo tražene, jer kad god bi neko dobio Toplu Pahuljicu, ona je činila da mu se
po telu raširi lep, topao i pahuljast osećaj.

Tada je bilo vrlo lako dobiti Toplu Pahuljicu. Svaki put kad bi neko osećao da mu je potrebna, mogao
je doći do tebe i reći: »Voleo bih Toplu Pahuljicu...« Ti bi tada posegao u svoju vrećicu i odatle
izvukao Pahuljicu malu kao dlan devojčice. Čim bi Pahuljica ugledala svetlost dana, nasmejala bi se i
procvetala u veliku, čupavu Toplu Pahuljicu. Ti bi je tada položio na njegovo rame, glavu ili krilo i ona bi
se u dodiru sa njegovom kožom odmah istopila i činila da se svuda po telu oseća vrlo ugodno.
Ljudi su, uvek, bez ustezanja, tražili jedan od drugog Tople Pahuljice, a pošto su ih svi rado davali, nije
bio problem dobiti ih uvek i u željenim količinama. Bilo ih je uvek dovoljno svuda unaokolo i kao posledica
toga svako je bio srećan i skoro se stalno osećao toplo i pahuljasto.


Ali jednog dana zla veštica je pobesnela zbog toga što su svi bili tako srećni i niko nije od nje kupovao
napitke i meleme. Veštica je bila vrlo lukava i smislila je vrlo pokvaren plan. Jednog lepog jutra otišla je do
Tima i dok se Megi igrala sa svojom ćerkom, šapnula mu u uho:

»Pogledaj, Time, sve te Pahulje koje Megi daje Lusi. Znaš li, ako ona nastavi tako, možda će jednog dana
potrošiti sve Pahuljice iz svoje vrećice i nijedna više neće ostati za tebe!«

Tim je bio zapanjen. Okrenuo se veštici i rekao:
»Želiš li mi reći da u vrećici neće biti Toplih pahuljica svaki put kad posegnemo rukom u nju?«.

A veštica je odgovorila, »Ne, apsolutno ne... jednom ćete potrošiti sve, tako ti je to. Tada ih više nećete imati.«
Rekavši to, odjuri smejući se i kikoćući se sve vreme...


Tim je to primio k srcu i počeo je primećivati svaki put kad je Megi davala Toplu Pahuljicu nekom drugom. Postao
je vrlo zabrinut i uznemiren, jer je on vrlo volio Megi i njene Tople Pahuljice i nije želeo da ih se odrekne. Mislio je da
nije baš u redu da Megi potroši sve svoje Tople Pahuljice na decu i druge ljude. Počeo je postavljati primedbe svaki
put kad je video da je Megi davala Tople Pahuljice nekom drugom i pošto ga je Megi puno volela, prestala je tako često
davati Tople Pahuljice drugima i čuvala ih je za njega.


Deca su sve to posmatrala i vrlo brzo su i ona stekla utisak da je pogrešno davati Tople Pahuljice svaki put kada vam to
neko zatraži ili kad vi sami to poželite. I ona su takođe postala vrlo oprezna. Vrlo su pažljivo gledala svoje roditelje i kada
god bi im se učinilo da neko od njihovih roditelja daje drugima previše Toplih pahuljica, ona su stavljala primjedbe. Počela
su se osećati zabrinuto kada god bi dali nekome previše Toplih Pahuljica. Iako su i tada nalazila u svojim vrećicama Tople
Pahuljice kada god bi posegnuli u vrećicu sa Pahuljicama, posezala su za njom sve ređe i ređe i postajala sve škrtija i
škrtija.

Uskoro su ljudi počeli primećivati nedostatak Toplih Pahuljica i počeli su se osećati sve manje toplo i sve manje pahuljasto.
Mnogi su se od toga zgrčili, a povremeno, neko je i umro od nedostatka Toplih Pahuljica. Sve više i više ljudi je odlazilo do
veštice i kupovalo napitke i meleme, iako se činilo da baš ne pomažu puno.

Situacija je vremenom postajala sve ozbiljnija. Zla veštica, koja je posmatrala sve ovo, nije baš želela da ljudi umiru (jer mrtvi
ljudi ne mogu kupovati njene napitke i meleme) pa je razvila novi plan. Svakome je dala još jednu vrećicu koja je bila vrlo slična
vrećici sa Pahuljicama, samo što je ova bila hladna, dok je vrećica sa Pahuljicama bila topla. U ovoj vrećici su se nalazile Hladne
Bodljice. Ove Hladne Bodljice nisu činile da se ljudi osećaju toplo i pahuljasto, već su činile da se osećaju hladno i bodljikavo. Ali,
Hladne Bodljice su ipak sprečavale da se ljudi potpuno zgrče i iskrive kičmu.

I tako, od tada, svaki put kad bi neko rekao:

»Želeo bih Toplu Pahuljicu«,

ljudi koji su se plašili da će isprazniti svoje zalihe rekli bi:

»Ne mogu ti dati Toplu Pahuljicu, ali da li bi želeo umesto toga Hladne Bodljice?«

Ponekad bi se dvoje ljudi sastalo, misleći da mogu dobiti jedno od drugog Toplu Pahuljicu, ali bi se neko od njih predomislio i to bi
se završilo tako što bi jedan drugome udelili Hladne Bodljice. Tako je kao posledica toga, iako je vrlo malo ljudi umiralo, ipak većina
ljudi bila i dalje nesrećna i osećala se vrlo hladno i bodljikavo.


Situacija se dodatno komplikovala, jer je nakon dolaska veštice bilo sve manje i manje Toplih Pahuljica unaokolo; tako su Tople
Pahuljice, koje su ranije bile besplatne kao i vazduh koji dišemo, postale vrlo skupocene. To je, zatim, prouzrokovalo da ljudi čine
sve ne bi li ih nekako dobili. Pre nego što se veštica pojavila, ljudi su se okupljali u grupama od troje, četvoro ili petoro, nikad ne
mareći previše ko kome daje Tople Pahuljice. Nakon dolaska veštice, ljudi su počeli to činiti u parovima i čuvati sve svoje Tople
Pahuljice isključivo jedno za drugoga. Ljudi koji bi se zaboravili i davali svoje Tople Pahuljice nekome drugom, odmah su se osećali
krivim zbog toga što su znali da će njihov partner najverovatnije biti uvrijeđen trošenjem Toplih Pahuljica. Neki ljudi, koji nisu mogli
naći dovoljno darežljivog partnera, morali su kupovati svoje Tople Pahuljice i morali su provesti dosta vremena radeći da bi zaradili
dovoljno novca.


Neki ljudi su nekako postali »popularni« i dobijali su puno Toplih Pahuljica, a da ih nisu ničim uzvraćali. Oni su zatim prodavali te
Tople Pahuljice ljudima koji nisu bili »popularni«, a Pahuljice su im trebale za preživljavanje.

Druga stvar koja se dogodila bila je ta, da su neki ljudi uzeli Hladne Bodlje – kojih je bilo u neograničenim količinama i lako se moglo
doći do njih – obojili su ih u belo i poklanjali ih drugima kao da su to Tople Pahuljice. Te imitacije Toplih Pahuljica bile su ustvari Plastične
Pahuljice i one su prouzrokovale niz dodatnih teškoća. Na primer, dvoje ljudi se sastalo i slobodno razmenilo Plastične Pahuljice, za koje
su smatrali da će učiniti da se osećaju dobro, ali je ispalo da se umesto toga osećaju loše. Pošto su pretpostavljali da razmenjuju
Tople Pahuljice, bili vrlo zbunjeni ovim, ne shvatajući da je njihov hladni i "bodljikavi" osećaj ustvari rezultat toga što su dobili previše
Plastičnih Pahuljica.


I tako je situacija bila vrlo, vrlo turobna, a sve je to počelo dolaskom veštice koja je učinila da ljudi veruju da, jednoga dana, kada
najmanje budu očekivali, posegnuvši rukom u vrećicu sa Toplim Pahuljicama - tamo neće naći više nijednu.


Nedugo zatim, u znaku Vodolije, rodila se mlada žena sa širokim bedrima i došla u ovu nesrećnu zemlju. Činilo se kao da nije ni
čula za zlu vešticu i nije bila nimalo zabrinuta da će jednom ostati bez svoje zalihe Toplih Pahuljica. Ona ih je davala slobodno i rado,
čak i kad ih neko nije izričito tražio. Zvali su je Hip i nisu odobravali njeno ponašanje, jer je ona davala drugoj deci osećaj da nemaju
potrebe brinuti se o tome da će ostati bez svoje zalihe Toplih Pahuljica. Deca su je veoma volela jer su se u njenom društvu osjećala
prijatno i sama su počela slediti njen primer i davati drugima Tople Pahuljice kad god bi osjetili da treba.


Odrasli su postali zabrinuti i odlučili su doneti zakon da bi zaštitili decu od toga da potroše svoje zalihe Toplih Pahuljica. Taj zakon je
proglasio za kazneno delo bezbrižno davanje Toplih Pahuljica drugima, bez javne dozvole. Mnoga deca, ipak, izgleda da nisu na to
obraćala pažnju i uprkos zakonu, ona su nastavila davati jedno drugom Tople Pahuljice kad god bi osetila da to trebaju učiniti i kad god
je to neko od njih tražio. Pošto je bilo puno, puno dece, skoro isto toliko koliko i odraslih, počelo je izgledati kao da će biti po njihovom.

Za sada je teško reći šta će se dogoditi.
Hoće li odrasli, snage reda i zakona zaustaviti ova "nebrižna" postupanja dece?
Hoće li se odrasli pridružiti Hip i deci u uverenju da će uvijek biti dovoljno Toplih Pahuljica?
Hoće li se oni setiti dana koje njihova djeca žele vratiti? D
Onih dana kada je bilo obiljeToplih Pahuljica koje su ih ljudi slobodno i rado davali jedni drugima…

:vzagrljaj:
:vzagrljaj::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::heart2::heart2::heart2:
Fantastično!
 

Back
Top