Ја знам за
"Морфологију бајке'' Владимира Пропa/QUOTE]
I sama sam čitala "Morfologiju bajke" Vladimira Propa. Tu su još "Historijski koreni bajke" istog autora i "Od bajke do izreke" Nade Milošević Đorđević. Sjajne knjige.

Propov morfološki pristup poslužio je kao polazište ili podsticaj svim daljim semiotičkim ili strukturalističkim istraživanjima.
Opisao je kompozicionu strukturu bajke. Postoje zajednički elementi koji se vezuju za radnje i postupke koji junaci vrše. Nazvao ih je funkcijama i ima ih 31.
Obradio je stotine bajki dok postupci nisu počeli da se ponavljaju i na taj način utvrdio je broj funkcija, nomenklaturu i poredak. Postupke je beležio slovima da bi predstavio formulativnu radnju bajke. Slova su bila ćirilična; prevod na engleski napravljen je po njihovim pravilima ali naravno drugačiji je od originala. Nada Milošević Đorđević je dala paralelni pregled ruskog originala i engleskog prevoda.
Ovo je zaista lepa tema jer o bajci se mnogo može reći, ona je priča utvrđene narativne strukture, priča inicijacije.
Nisam navela funkcije bajke ne želeći da zamaram, ali rado ću to učiniti ako neko želi.

Sjajna tema, inspirativna za mene.
Da li više volite autorske bajke ili usmene (narodne)?
Uvek sam prednost davala autorskim, kao mala sam ih istinski volela.
Sećam se Andersenovih bajki, koje uglavnom imaju tužan završetak. Npr. Devojčica sa šibicama. Ova bajka ima prividno tužan kraj. Zastupljena je hrišćanska dogma. Naime, zanemareno dete prelazi u bolji svet, kod bića koje ga istinski voli, bake.
Iako je većina Andersenovih bajki tužnog svršetka, njegov neoromantizam je takođe pun cinizma i humora.
Volela sam i bajke Ivane Brlić Mažuranić, koja je u svoja čudesna dela utkala mnoštvo slovenske mitologije. I danas se živo sećam
Priča iz davnina. Izdvojila bih još Grozdanu olujić koja zanosno piše.
Još uvek se sa setom i radošću sećam ovih voljenih bajki.