Ovo je priča u stihu, nastala kao reakcija na jednu istinitu priču koju sam čuo iz treće ruke.
Život i smrt jednog seljaka
U velikom domu, u malenom selu
živeo je čovek i sudbinu kleo:
" Proklet nek je život i sudbina kleta
i dan onaj kad sam ovde se obreo.
Što se lepo nisam rodio u gradu
da uživam život, a ne da se mučim.
Zašto svima Bože višak sreće dade,
a meni imanje. Hoću da dokučim.
Dosta mi je njive, dosta mi je štale
i traktora starog što se stalno kvari.
Kad bi neko hteo imanje da kupi
pa da sunce sreće i mene ozari."
Anđeli sa neba slušaše te reči,
al' u tvrdo srce nisu mogli ući
te rešiše da mu ispune sve želje,
da na teži način on život nauči.
Poslali su kupca njemu za imanje,
dobio je cenu baš koju je hteo.
Sa novcem u ruci siguran je bio
da na bolje kreće njegov život ceo.
Pri polasku pogled na krušku mu pade,
ispod nje je uvek najsrećniji bio,
bila je u cvasti kao i nekada
kad je prvi jednu Lenku poljubio.
Dok je roditelje svoje sahranjiv'o
udala se Lenka za nekog u gradu,
tada je i sebe snjima sahranio
jer je izgubio i veru i nadu.
S džepom punim para, ali duše prazne
krenuo je najzad da k'o čovek živi.
Sa novcem je hteo da kupi svet ceo
i njemu moćnome svako da se divi.
Ipak, želje nisu ono što i java
otkrio je i sam kad se razboleo,
bolnice su brzo pojele bogatstvo
i svet mašte njegove, srušio se ceo.
Obreo se zatim na seoskom groblju,
za oproštaj pretke došao da moli,
potrošio sve je što je nasledio
i zbog čeg' su oni išli bosi, goli.
Plakao je gorko kao dete malo,
a anđeli videše da se promenio.
Suzama je svoje očistio grehe
i na grobu očevom dušu ispustio.
Pamet u glavu i ljubav u srce.
Život i smrt jednog seljaka
U velikom domu, u malenom selu
živeo je čovek i sudbinu kleo:
" Proklet nek je život i sudbina kleta
i dan onaj kad sam ovde se obreo.
Što se lepo nisam rodio u gradu
da uživam život, a ne da se mučim.
Zašto svima Bože višak sreće dade,
a meni imanje. Hoću da dokučim.
Dosta mi je njive, dosta mi je štale
i traktora starog što se stalno kvari.
Kad bi neko hteo imanje da kupi
pa da sunce sreće i mene ozari."
Anđeli sa neba slušaše te reči,
al' u tvrdo srce nisu mogli ući
te rešiše da mu ispune sve želje,
da na teži način on život nauči.
Poslali su kupca njemu za imanje,
dobio je cenu baš koju je hteo.
Sa novcem u ruci siguran je bio
da na bolje kreće njegov život ceo.
Pri polasku pogled na krušku mu pade,
ispod nje je uvek najsrećniji bio,
bila je u cvasti kao i nekada
kad je prvi jednu Lenku poljubio.
Dok je roditelje svoje sahranjiv'o
udala se Lenka za nekog u gradu,
tada je i sebe snjima sahranio
jer je izgubio i veru i nadu.
S džepom punim para, ali duše prazne
krenuo je najzad da k'o čovek živi.
Sa novcem je hteo da kupi svet ceo
i njemu moćnome svako da se divi.
Ipak, želje nisu ono što i java
otkrio je i sam kad se razboleo,
bolnice su brzo pojele bogatstvo
i svet mašte njegove, srušio se ceo.
Obreo se zatim na seoskom groblju,
za oproštaj pretke došao da moli,
potrošio sve je što je nasledio
i zbog čeg' su oni išli bosi, goli.
Plakao je gorko kao dete malo,
a anđeli videše da se promenio.
Suzama je svoje očistio grehe
i na grobu očevom dušu ispustio.
Pamet u glavu i ljubav u srce.
