Prica o propustenoj sansi

Pokusacu da vam ispricam jednu cudnu pricu koju sam cula odavno... Pricu mi je pricala moja baka o kojoj sam vam vec pisala. Ona je imala moc pripovedanja koji je mene , malu devojcicu ostavljao bez daha. Ja je mozda nemam ali cu vam preneti onako kako ja umem.
U jednom selu pored bakinog ziveo je jedan veoma bogat covek koji se do svoje 40 god. nije ozenio.Baka je u to vreme imala 45 i odlicno izgledala za svoje godine. A on, jos lepse. Baki se on nekada dopadao ali pojavio se moj deda koji je uspeo da je ubedi da baka voli njega i ozeni je.Secam se bakinog lica dok mi je to pricala i obuzme me jeza...Vremenom, naucila je baka da voli i postuje svog muza onako kako se to ocekuje od zene u patrijahalnoj sredini. O Vasi je sve redje mislila ali kad god je prolazila pored njegove kuce, nesto bi joj prostrujalo telom. Nije znala tacno sta je to ali je to povezivala sa osecanjima koja je nekad gajila prema njemu. Njega je retko vidjala a on nije ni saznao nikada da se mojoj baki dopadao.
Posle dedine prerane smrti, jedne veceri se pred bakinom kucom zaustavi kocija u kojoj je sedeo ON. Baka je pogledala kroz prozor i zadrhtala. Nikako ga nije ocekivala jer je retko i prolazio njihovim putem a sa njom retko razmenjivao i pozdrave. Onako sama u kuci, malo se i uplasila seoskog ogovaranja posle ove posete koja joj je bila jako cudna. Zakucao je Vasa na vrata i baka je otvorila, vidno iznenadjena posetom. On je to odmah primetio i izvinuo se zbog nenajavljenog dolaska u ove kasne sate. Medjutim, baki je prvo palo u oci nesto drugo. Vasa je u rukama drzao buket ruza i tek posle izvinjenja setio se da joj ih da. Pruzio je buket i rekao:,,Za najlepsu gospodju u okolini...''
Baki je srce toliko zadrhtalo da se morala nasloniti na obliznju sofu i primiti ga, iznenadjena ovim obrtom dogadjaja. Ma otkud sad Vasa kod nje, zasto, kad nikada nije obracao paznju na nju? Zamolila ga je da sedne i pitala cemu moze da zahvali na ovoj poseti. On je rekao da ima jedan predlog za nju koji ce joj se sigurno ciniti razumnim. Dok je sedeo, posmatrao je bakino lice koje je poprimilo rumenu boju ruza koje je upravo dobila. Da skratim pricu, Vasa je baki predlozio da se povremeno vidjaju i provedu jedno vreme zajedno a posle mozda i stupe u brak. Od dedine smrti, proslo je samo pet meseci i bakine uspomene na lep zivot sa njim jos nisu prosle. To je i rekla Vasi koji je prokomentarisao da zivot ide dalje i da ga treba ziveti bez obzira na proslost i uspomene. Razgovarali su jos malo i on je rekao da ne mora odmah da mu odgovori, da ce je cekati koliko bude trebalo. Posle toga se okrenuo i izasao u noc koja je preplavila selo.
Baka je za njim zatvorila vrata, sela na sofu i zaplakala. Suze su joj se slivale niz lice koje nije jos imalo bora, s obzirom da je zasla u petu deceniju svog zivota. Celo vece je plakala i secala se svojih mastanja o Vasi u vreme devojastva. Secala se njegovih lepih crta lica, crnih dubokih ociju i tamne talasaste kose koja mu je padala po vratu. Ali u to vreme, bakini su bili suvise siromasni a ona starija od njega i nije se usudjivala nikome ni da kaze da joj se Vasa dopada. Cutala je i cuteci prepatila svoju ranu mladalacku ljubav koja joj dugo nije davala mira. Na pocetku braka, mislila je o njemu svakog dana i sebe prekorevala zbog toga.Moj deda Rade je bio dobar covek i mnogo ju je voleo...nije to zasluzivao od nje. Vremenom, navikla se na takvu, jednostranu ljubav i tavorila u svojoj kuci da zadovolji dedu i sve obaveze koje je imala prema njemu.Usput, citala je ljubavne romane i mastala o pravoj, velikoj ljubavi koja oduzima dah.
Dok je to vece plakala, razmisljala je o tom vremenu sa setom i donela odluku.
Posle nekoliko dana, Vasa je posetio baku i pitao sta je odlucila...Rekla mu je da ne zeli da se upusta ni u kakvu vezu i da je ta prica gotova. Bila je vrlo ostra u odbrani svog stava da se jadni Vasa samo okrenuo i izasao pognute glave. Kasnije, u njihovim retkim susretima samo bi mu klimnula glavom i nastavila put.
Vasa nije ni tada saznao koliko ga je baka nekada volela.Cvrsto se drzala svoje odluke a u sebi je patila.
Kasnije, kada sam ja odrasla ucila me je zivotu i veri u pravu ljubav. Govorila je da ne treba protraciti zivot pored nekog koga ne volis jer se ljubav dozivi samo ako je obostrana. Ona je nije dozivela.Zato se cesto setim te price i pomislim kako smo ja i baka slicne sudbine.
(U znak secanja na zivot koji je jednom davno vodila zena cvrstog karaktera, ali joj taj karakter nije doneo srecu):heart::think:
 
Čitam priču i razmišljam kakvu bi odluku donela u sličnoj situaciji, razmišljam o razlozima odustajanja od ljubavi i pokušavam naći opravdanje donete odluke.
Neostvarene ljubavi, prepletene maštanjem, romanima, žudnjom nisu pogodne za početak sa ‚‚zakašnjenjem‚‚ sa jasnim emocijama i nejasnim granicama stvarnosti i maštanja.
 
...sve mi to tako stvarno deluje.Ako ne govoris o svom životu, onda ti je Bog dao genijalni dar.Iako mislim da nisam glup, navela si me da mislim o tvorcu a ne o tvorevini.Ko si u stvari ti?Zašto to kriješ u sebi?Čita li ovo i neko kompetentniji od mene?Ili si duša divna, koja samo nas želiš obasuti svojom lepotom...U svakom slučaju, sebična sigurno nisi.
 

Back
Top