Prica o pesniku
Sudba moja jeste cudesna:
ja sam lovac srca svoga rodjenog.
Svoje srece i bolove lakome
u slova sam okovala udesna
i redom ih pokazujem svakome.
Ja sam lovac srca svoga rodjenog,
kao laki na raskrscu vrg
zedji svakoj sama sam ga podnela.
O, na opsti, na sareni trg
ja sam srce svoje odnela.
Ja sam lovac srca svoga rodjenog,
kroz reci sam sejuci ga razne
uspavati htela svoje noci nesane,
ispuniti htela svoje zore prazne.
Ja sam htela da mi tuga presane
govoreci glasno svoju tugu.
Sebe svima prepricavajuci
u dusu sam htela navratiti
radosti nestalnu dugu.
I znam, i na onoj strani sveta,
u dan taj ili noc ili zoru prvu
kad sve ostalo bude mi svejedno,
i tada bice sve u meni zedno:
da zvezdi, da krunici cveta,
da mrskom malenom crvu,
kraj kojih smrt me bude pronela,
otvorim srce, koliko ga budem
sa obala zivota ponela.
Desanka Maksimovic
Sudba moja jeste cudesna:
ja sam lovac srca svoga rodjenog.
Svoje srece i bolove lakome
u slova sam okovala udesna
i redom ih pokazujem svakome.
Ja sam lovac srca svoga rodjenog,
kao laki na raskrscu vrg
zedji svakoj sama sam ga podnela.
O, na opsti, na sareni trg
ja sam srce svoje odnela.
Ja sam lovac srca svoga rodjenog,
kroz reci sam sejuci ga razne
uspavati htela svoje noci nesane,
ispuniti htela svoje zore prazne.
Ja sam htela da mi tuga presane
govoreci glasno svoju tugu.
Sebe svima prepricavajuci
u dusu sam htela navratiti
radosti nestalnu dugu.
I znam, i na onoj strani sveta,
u dan taj ili noc ili zoru prvu
kad sve ostalo bude mi svejedno,
i tada bice sve u meni zedno:
da zvezdi, da krunici cveta,
da mrskom malenom crvu,
kraj kojih smrt me bude pronela,
otvorim srce, koliko ga budem
sa obala zivota ponela.
Desanka Maksimovic
