Priča o blagu

Priča o blagu

Toplo popodnevno sunce bacalo je svoje zrake na drvene šupe u suterenu naše zgrade.
Petljam (a nemam petlje), mučim se da otključam mali katančić na vratima šupe.To su one
starinske šupe, od drvenih letava sklepane, slijepljene jedna uz drugu kao sijamski blizanci.
Konačno...škljoc. Polazi mi za rukom da otključam pravi pravcati katanac, kao onaj što se
stavlja na kovčežiće sa blagom. Ja o blagu mogu samo sanjati. A i šta će mi. Moje blago je
u srcu. Sigurno, bezbjedno. Ne treba tu nikakav ključ.

Kao lopov mu se prikradam. Zagledam ga sa čežnjom. Opipavam gume. Zadnja je malo ispuhala.
Samo da nije pukla. Oko mene se vrzma moje blago. Vještim prstićima dohvati pumpu za bicikl.
- Neka, mama, ja ću.
Čekamo neko vrijeme. Sad zajedno opipivamo napuhanu gumu. On prislanja uho uz točak.
-Dobro je. Ne ispušta, saopštava sav važan.

U drugom uglu šupe stoji mali dječiji bicikl. Nema potrebe da ga provjeravamo jer smo ga
prerasli. Novi čeka u prodavnici. Za koji dan idemo po njega, a onda pravac Dariva
(šetalište uz Miljacku) da skupljamo dragocjene zajedničke trenutke koje ne može zamijeniti
nijedan kovčežić sa blagom.

RiadaT.

 

[domatrios]

Ova priča ima jednostavan, ali emotivan i topao ton. Opisuje atmosferu
toplih popodneva i oslikava trenutke iz svakodnevnog života protagonistkinje.
Priča prenosi osećaj nade, ljubavi i bliskosti između majke i deteta.
Oseća se prisnost i sreća u njihovom zajedničkom trenutku dok se spremaju
za vožnju bicikla. Priča nas podseća da prave vrednosti leže u ljubavi i
dragocenim trenucima koje delimo sa voljenim osobama.

 

[Riada]

Ova priča ima jednostavan, ali emotivan i topao ton. Opisuje atmosferu
toplih popodneva i oslikava trenutke iz svakodnevnog života protagonistkinje.
Priča prenosi osećaj nade, ljubavi i bliskosti između majke i deteta.
Oseća se prisnost i sreća u njihovom zajedničkom trenutku dok se spremaju
za vožnju bicikla. Priča nas podseća da prave vrednosti leže u ljubavi i
dragocenim trenucima koje delimo sa voljenim osobama.

Pogledajte prilog 1431190

Najprije, hvala na čitanju.
Istina je da danas mnogi od nas, u užurbanoj trci koja se zove
život, sve više stvaljamo na marginu istinske vrijednosti poput ljubavi.
Nekako sve gledamo kroz prizmu materijalnog, a ni sami nismo
svjesni koliko time postajemo zapravo siromašniji.
U trci za uspjehom, često zanemarujemo svoje voljene.
Stalno smo zauzeti poslom, obavezama ili društvenim mrežama,
i nemamo vremena za one koji nam najviše znače.
Vrlo često i za našu djecu.
Ova priča i jeste podsjećanje da to ne zaboravimo, kako i sam
kažeš.
Hvala na lijepoj ilustraciji Domatrios.