Priča iz pesme...

[Grom_sa_neba!]

...

Ovde cemo o nekim nam interesantnim pesma caskati na nacin da cemo otkriti jos po neku rec i pricu koja se krije iza njih...

Recimo...do skora nisam znao da iza puštanja najpoznatje verzije ove cuvene numere stoji i jedan covek sa nasih krajeva Milan Bertosa:

https://www.khon2.com/local-news/hawaii-music-icon-milan-bertosa-dies-at-age-61/

Premda ovaj zapadni link pominje Jugoslaviju kao "Soviet occupied region", ali zanemarimo sad njihovu slabu skolu...

Born in the former Yugoslavia, Bertosa’s family fled the Soviet occupied region; and he eventually landed in Chicago by the age of seven. He went on to win four Nā Hōkū Hanohano Awards for his talents in sound/music Engineering.

He won in 1991 along with Jim Linkner, Dave Russell & Dave Tucciarone for Song for Someone from Henry Kapono; in 1998 with Porter Miller from Nā Leo Pilimehanaʻs Clouds; in1999 for Amy Hanaialiʻi Gilliom and Willie Kʻs album Hanaialiʻi and in 2001 with Howard Women for Nā Leo Pilimehanaʻs A Pocketful of Paradise.

But, his best-known work was on the Hawaiian version of Somewhere Over the Rainbow/What a Wonderful World performed by Israel Kamakawiwo‘ole. That song became a platinum bestseller and the most requested song in Hawai’i.

Inace pronadjoh i njegovo, Milanovo, svedocenje da je taj snimak nastao iz prve odsviran/otpevan od strane cuvenog debeljka
Bio je problem samo ga smestiti u studio
A kad jesu na neko celicno sedalo...lik je iz prve ubo pesmu

Inace Milan je ako sam dobro razumeo preminuo u 61. godini 1.1.2023. od srcanog udara...ko zna...mozda i posledica korone, vakcine...ko ce ga znati...

P.S.
@Jugoslav Čvarak da li si znao za Milana, posto si za pesmu svakako znao?


...

 

[Jugoslav Čvarak]

Iskreno, prvi put čujem za Milana, pjesmu svakao znam i dobra mi je.

 

[kalis]

Npr

>> Na vrhuncu svoje popularnosti, Billy Idol
je vladao listama popularnosti svojom rock baladom 'Sweet Sixteen'. Malo ko zna da je ta
pesma posvećena jednoj neobičnoj priči
koja do današnjeg dana nije skroz razjašnjena.

Nesretni Edward se otisnuo na prekookeanski put s jednim ciljem – da postigne nešto veliko, da postane vlasnik vrednosti koja će mu ponovno vratiti njegovu izgubljenu ljubav. Nije je krivio za okrutni prekid. Proveo je ostatak života misleći na nju, posvećujući joj svaki dan i svaku noć svoga života narednih tridesetak godina. I čekajući da se jednog dana pojavi na palubi prekookeanskog broda kad sazna da je njegovo delo vredno njene ruke.

Tako je sam Edward pričao o svojoj izgubljenoj ljubavi kad se zatekao u dalekoj Americi. Nazivao ju je Sweet Sixteen (Slatkih šesnaest), jer se upravo s toliko godina njena slika zamrznula u njegovom pamćenju.

A njoj u čast i u čast drevnim božastvima, kako je sam govorio, 28 je godina taj sićušni čovječuljak gradio nešto što se smatra misterijom dvadesetog veka. Beše to masivni koralni dvorac na njegovom malom zemljištu na Floridi.

Edward, kržljavac lakši od pedeset kila, visok tek 1, 5 metar, izgradio je taj dvorac i celi kompleks koji ga okružuje od golemih, tonama teških komada koralnog kamena iz obližnjeg podmorja, a da ga nitko nikada nije vidio da gradi. Nije nikad zatražio ničiju pomoć. Nije imao novaca – alat koji je koristio stvarao je svojim rukama od ostataka pronađenih na smetlištu.

Kako je izvlačio, dopremao i pozicionirao gromadno stenje? Kako ga je obrađivao golim rukama? Kako je sve to činio neprimetno? Sve su to tajne koje je ostavio za sobom, iako nikad nije bežao od takvih pitanja. Samo, odgovori nisu ono što čovečanstvo želi čuti.

Bio je iz familije tesara pa je i sam poznavao osnove obrade materijala. Dane je provodio nad knjigama u kuli koju je prvu sagradio i u kojoj je katkad odremao u neudobnom ležaju. Tada je stvarao alate koji su mu služili za klesanje i rad.

A noćima je neumorno radio. Tvrdio je da je spoznao tajne graditelja piramida te da je stoga bio u stanju dovršiti svoje remek-delo uprkos krhkosti vlastitog tela i očitog pomanjkanja radne snage. A njegova je opsesija celo to vreme nalazila inspiraciju na izvoru one nikad prežaljene ljubavi iz daleke Evrope.

Kad je konačno završio svoje remek-delo, otvorio ga je za posetioce. Do danas je to jedno od najzanimljivijih floridskih turističkih odredišta i zapanjuje svakog turistu masivnošću stenja i rasporedom oblika koji okružuju dvorac. Svedočanstva govore o osećaju protoka energije koja struji imanjem i osnažuje svakoga ko se tamo zatekne.

Oko dvorca je postavljen vrt namenjen njegovoj slatkoj šesnaestogodišnjakinji gdje je srcolik stol okružen ležaljkama i stolicom za ljuljanje. Ako mu se ikad vrati, ona će imati najlepše mesto u kompleksu oko njegove tvrđave. Ta stolica beše tron za kraljicu njegova srca.

No, još veća spretnost i nepogrešivost u izradi je pripala golemim predmetima usklađenim s planetarnim promenama. Izradio je kameni sunčev sat koji ima grešku od svega dve minute, simbole mesečevih mena te teleskop težak 30 tona. To je najistaknutiji predmet u dvorcu, poravnat sa severnjačom, a uzdiže se više od sedam metara iznad zidina tvrđave.

Ovaj je dio dvorca bio izgrađen u čast bogova, naglašavao je sam Leedskalnin. Mnogi i danas veruju da su tom čovečuljku upravo bogovi podarili nadprirodne moći kad se čini nemogućim da je sam izgradio takvu koralnu tvrđavu. Niko još dosad nije doznao njegovu tajnu. Je li moguće da ljubav u jednoj osobi može pobuditi toliku nezaustavljivu i nepresušnu snagu? Je li moguće da je jedan stolar poznavao tajne graditelja piramida, koje nijedan naučnik do današnjeg dana nije uspeo otkriti?

Bilo kako bilo, ovaj dvorac je ovekovečio spomen na slatku šesnaetogodišnjakinju koja se ipak nikad nije pojavila na palubi prekookeanskog broda. Junak naše priče nije uspio zazidati svoju neopisivu usamljenost u koralne blokove. <<

 

[kalis]

 

[kalis]

Nick Cave mi je bio gotivan i njegov glas dok nisam pročitala o čemu su neke njegove pesme nekad je bolje ne znati

>>
Februar 1996. godine donosi „Murder Ballads“, album na kome se nalazi čuveni pomenuti hit otpevan sa Kajli Minog, i koji je zbirka pesama adaptiranih od raznoraznih legendi, priča i epova o svirepim ubistvima. Stilom koji je brušen prethodnih godina, Kejv u saradnji sa Vorenom Elisom, Bliksom Bargeldom i Mikom Harvijem pravi ploču koja je i pored bizarno morbidne postavke vrlo primamljiva za slušanje. Na ovom albumu se nalazi apsolutno najbolji primer pripovedačkog talenta Nika Kejva u tradicionalnom smislu – „The Curse of Millhaven“. Pesma o devojčici koja čim sunce zamakne za brdo krene da teroriše gradić Millhaven apsolutno se uklapa u gotsko/viktorijanski stil koji je Kejv potencirao, a Kejvova karakterizacija i dramatizacija Lorete, „kletve Milhejvena“ trebalo bi da se nađe u čitankama. U čitankama za one malo starije, da se razumemo. Prelepa devojčica u kojoj čuči monstrum koji ide i ubija iz nagona materijal je za horor filmove, ali je Nik o(t)pevao na taj način da jednostavno morate da vidite celu priču kao… dobro zezanje. Koristeći svoje jezičke veštine (koje u foto-finišu prestižu čak i jednog Dilana po snazi), Kejv gradi savršenu atmosferu i apsolutno je svaki stih moguće vizuelno kreirati u glavi.

Now I got shrinks that will not rest with their endless Rorschach tests
I keep telling them they’re out to get me
They ask me if I feel remorse and I answer, „Why of course!
There is so much more I could have done if they’d let me!“
So it’s Rorschach and Prozac and everything is groovy
Singing La la la la La la la lie
All God’s children they all have to die“ <<

 

[Grom_sa_neba!]

Nick Cave mi je bio gotivan i njegov glas dok nisam pročitala o čemu su neke njegove pesme nekad je bolje ne znati

>>
Februar 1996. godine donosi „Murder Ballads“, album na kome se nalazi čuveni pomenuti hit otpevan sa Kajli Minog, i koji je zbirka pesama adaptiranih od raznoraznih legendi, priča i epova o svirepim ubistvima. Stilom koji je brušen prethodnih godina, Kejv u saradnji sa Vorenom Elisom, Bliksom Bargeldom i Mikom Harvijem pravi ploču koja je i pored bizarno morbidne postavke vrlo primamljiva za slušanje. Na ovom albumu se nalazi apsolutno najbolji primer pripovedačkog talenta Nika Kejva u tradicionalnom smislu – „The Curse of Millhaven“. Pesma o devojčici koja čim sunce zamakne za brdo krene da teroriše gradić Millhaven apsolutno se uklapa u gotsko/viktorijanski stil koji je Kejv potencirao, a Kejvova karakterizacija i dramatizacija Lorete, „kletve Milhejvena“ trebalo bi da se nađe u čitankama. U čitankama za one malo starije, da se razumemo. Prelepa devojčica u kojoj čuči monstrum koji ide i ubija iz nagona materijal je za horor filmove, ali je Nik o(t)pevao na taj način da jednostavno morate da vidite celu priču kao… dobro zezanje. Koristeći svoje jezičke veštine (koje u foto-finišu prestižu čak i jednog Dilana po snazi), Kejv gradi savršenu atmosferu i apsolutno je svaki stih moguće vizuelno kreirati u glavi.

Now I got shrinks that will not rest with their endless Rorschach tests
I keep telling them they’re out to get me
They ask me if I feel remorse and I answer, „Why of course!
There is so much more I could have done if they’d let me!“
So it’s Rorschach and Prozac and everything is groovy
Singing La la la la La la la lie
All God’s children they all have to die“ <<

Da...
Nick je dark side...
Ko gotivi tu dark side estetiku ok...ali neki bas i ne gotive...

...