A kako ti to znas? Ti ih placas pa znas koliko je njima puno a koliko malo tj. nama?
Nemaju svi ponos, imas primera i ovde po forumu da ih ne imenujem. I upravo oni zavide na tom ponosu jer ih je obuzeo materijalisticki zivot zapada, pa su zaboravili na osnovne covekove vrline.
Kakve veze ima koliko je koji dr placen? LJUDI RADE A NE PRIMAJU PLATU! O cemu ti pricas?
Naravno da nije lako pogledati istini u oci, ni na zapadu ni u Srbiji!
Nesrecu zele pojedini, koje sam vec naveo!
Cao, Zdra'o!
Upravo tako i znam, jer kad u Srbiji trebam nekog da platim za njegov rad, bilo koje prirode da je, to nema cenu.
Da ne pominjem stalnu prichu o tome kako se za mene neshto "uradilo", zaboravljajuci redovno da se doda da se tom prilikom i zaradilo(i to lepo), kad se vec pominje (bez da iko pita i proziva)
Shvatam ja da ljudi mesecima ne primaju platu, ali nije nachin da se na svoj dinar gleda kao na tochak (veliki) a na tudji kao na zadnje smece.
Da ne pominjem da su to uvek "evrici" i naravno, kada se radi o bilo kakvoj humanitanoj pomoci uvek se gleda na to koliko si dao u odnosu na to koliko imash. U svetu bilo gde, nije sramota dati i 10 € humanitarne pomoci , i to je neshto, svako sam zna koliko mozhe i ima. Kod nas se sprda sa takvim chovekom, podsmeva se , nikome ne pada na pamet da se zapita kako je i to odvojio da nekom da, zhivot je skup i to jako. Ali to nije samo Srbija, da ti bude lakshe to je tako i shire po Balkanu. Na sve se gleda sa visine i sa podcenjivanjem a nekih "ludih para" (bash taj izraz) ce odnekud vec doci. Situacija jeste grozna i jako teshka, i shvatam da to mozhe da traje 10-20 godina ali kod nas je tako do u nedogled i nishta ne bi bilo toliko intenzivirano da ljudi imaju obzira za bilo koga. Kao da se niko nigde nije takodje napatio na jedan drugi nachin dok je doshao do hleba i statusa, da niko nigde nije nishta ulozhio.
Kao da se ne deshava i na zapadu da radish za privatnika koji se ponasha bahato, isplacuje nefer ali ko te drzhi tu? Drzhi te opet nevolja iz tvoje zemlje koju opet zbog istog ne mozhesh da ne volish ili nedajbozhe mrzish.
Novine su pune chlanaka o tome kako svako tu jadnu Srbiju iskorishtava , gazi, kako eto postajemo maltene roblje. I to traje , ti gledash i nishta DRUGACHIJE od onog dosad (koje kako vidimo ne radja zdravim plodom) ne chinish. Ok ,svako ima pravo da bude lukav ali TI imash pravo da budesh JOSH LUKAVIJI, ako si vec u tome. Shto nisi?
(ne odnosi se na tebe ni na Patra i na Pavla, govorim uopshteno za svakog od NAS )
Govorim o mustri, obrascu ponashanja.
Drugi pronalaze modus, nachin, zovi to kako god, nadji ga i TI !
To je imperativ ako zhelish da prezhivish.
Kome da se zhalish, inache?
Slab duh, koji vidi da se protiv promucurnog ne mozhe izboriti potezhe za hrishcanskom (kod nas je to) filozofijom koja ce da sacheka na pomoc Boga. Da "tata" uredi stvari. Ne da verujem, vec znam da ima Boga ali ne Boga-tate koji nas po vasceli dan vodi za ruchicu vec onog Boga koji nam je svima JEDNOM zauvek, dajuci nam zhivot dao SVE, sve shto jednom choveku treba.
Gradjani Srbije nisu ni nesposoban ni glup narod. Nisu to ni okolni.
Shto nekoriste resurse koji su im dati.
Ok. Kazhesh situacija nikakva, porezi mozhe biti preveliki, nishta "ne ide". Uvek neshto "ide". Sednesh, napravish spisak, listu lichnih resursa sa kojima raspolazhesh i gledash kako da ih stavish u pogon. Shta je to shto je tvoje bogatstvo? Za ochetak budesh zadovoljan da imash za hleb, koliko god da si pametan i vispren(ako vec do sad "nije nishta ishlo").
Ako je tvoje glavno bogatstvo obrazovanje mozhda bi mogao nekog da poduchavash, nekom da ponudish pomoc u svojoj struci ili ko zna shta vec, zavisi od oblasti, struchne spreme itd.
Ako je to imanje, shto da ne, organizovanim radom, radom u koji se VERUJE da donosi prihod, prihod se i ostvaruje.
(Negde skoro putovala sam sa gospodjom chiji su sin i snaha visokoobrazovani u oblasti zdravstva, zhena kazhe da im se vishe isplati da drzhe 2 pashnjaka i placena 2 radnika pri tom nego privatnu praksu. Zhive odlichno u sred Srbije, rade u bolnici chisto penzionog i socijalnog radi. Od zarade koju imaju sa imanja shkoluju dete na studiju u inostranstvu . Oko te priche vishe nishta ne znam, znachi-da ne tematizujem, reklo bi se da ima nachina.
U chemu je poenta?
Krenuti sa nechim, videti da se ipak neshto pomera, menja, da je neshto drugachije od predstave u glavi koja ne vodi nichemu pametnom a josh manje izlazu iz situacije.
Hese je pisao o sreci kao krajnjem cilju, ali ne, osecaj srece i zadovoljstva otvara energetske puteve u choveku, na izvestan nachin "chisti" nas, prokrvljuje, daje nam nashu vlastitu snagu na upotrebu , u pogon.
Generalno losha situacija u nedostatku bilo chega afirmativnog zatvara choveka.
Blokira u njemu snage koje on vec poseduje.
Shta ostaje ? Teskoba, niz loshih emocija koje josh vishe iskrivljuju ionako loshu sliku stvarnosti, zategnuti odnosi medju ljudima , nepoverenje, zhelja za osvetom kome god kad se vec ne mozhe onom u izmaglici chiji identitet ni ne umemo da deshifrujemo.
Nije zgodno chitati negativne kritike.
Karakter kritike odredjuje karakter konteksta u kom se ona nalazi.
Postoje kritike koje bljuju vatru uvreda kao i one neugodne koje iskljuchivo trezne.
Kada chovek vidi da nachin rada koji uporno godinama primenjuje inkluzivno sa nachinom razmishljanja, ne donosi dobra, onda mora jednom u toj svojoj inatnoj glavi jednom doci do toga da je promena nechega nuzhnost a ne hir i parada besa.
I naravno, nijedan rad nije nishta bez dobre organizacije. Nema opet te organizacije koja ce da urodi plodom ako u istoj ne uchestvuju kompetentni ljudi. Kazhem kompetentni jer je kompetencija skupnost, celovitost. Niti samo pametan, ni samo obrazovan, ni samo emocionalno inteligentan, vec jedan chovek koji sve ovo objedinjuje, u najmanju ruku.
Toliko.
Tek da uvidite da vas niko ne "napada" i nema niko nikom ni na chemu da "zavidi".
a za ovo " ......obuzeo materijalisticki zivot zapada, pa su zaboravili na osnovne covekove vrline", cu sad da ti odgovorim:
upravo te "osnovne chovekove vrline" o kojima smo na sva zvona od vjek+vjekov trubili i chega su nam bila puna usta, govoreci kako zapadu to fali, kako su hlani, bezosecajni itd. , MI, sa Balkana, imamo ih puno manje nego oni, jedino shto se mi verbalno tim dichimo.
Drugi to izvrshavaju i o tom cute. U vrticu se uche da se ne maknu ni milimetar sa mesta dok se ne izvinu drugu za uvredu ili slichno, i dok ne shvate shta su nekom uradili. Kod nas se time pohvale "kako su pametni", chast zbilja izuzecima.
Zapad je mocan, expanzivan, invazivan oduvek bio, i naravno kao i svako takav, prljav pri tom, to je duh koji hoce svachim i svakim da ovlada, to stoji. Koliko god da se slome oni se vrlo brzo i revitalizuju bez kuknjave i idu dalje. Greshka nashe vekovne strategije jeste, shto smo hteli da ih u tome pobedimo/nadjachamo ali da pri tom ostanemo "fini" i Bogu mili, ne chineci nishta, jer mi volimo da se sobom ponosimo.
Svako je dobio to za chim je zhudio-oni ekonmsku prevlast a mi da se "ponosimo" shto smo mirni.
Nije mi jasno sad shta hocemo?
da nas oni ljube i dvore, donose nam Darove shto smo "dobri" ?
Oni imaju drugi kurs, njih zanima da saznaju sve to shto ne znaju, da dohvate sve to shto josh dohvatili nisu, mi ochito da , ako nam znanje samo ne dodje-da popljujemo tog ko zna i nadjemo mu bilo shta shto nije "moralno".
Oni nashu pridiku niti vide niti chuju, nije predmet njihovih tematizacija.
Dva smo sasvim razlichita sveta.
Nama niko ne brani i dalje da gradimo "vrlinu" onakvom kakvom je mi smatramo. Nash mentalitet je SVESNO ODABRAO da mu bude mirna savest i secanje da "ni mrava zgazio nije" a to nije odlika choveka-zhivotinje koji se bori da prezhivi. Kako razmishljamo tako nam se i deshava. Trebalo bi da smo zadovoljni jer nam se zhelja ispunila. Kad nas cushnu, mi se cushnemo josh malo , umshljajuci da smo zbilja Andjeli. Tako i kad nam raspale shamar na prvi obraz, mi okrenemo drugi, opet misleci da smo bozhji. I sve tako dok ISTINSKA zhivotinja , ona koja BRANI svoj integritet po sili prirodnog zakona ne prokljucha u nama i sve ne podivlja do tachke usijanja. Tada vishe nismo "normalni" od besa koji nas tek vodi u nepromishljenost, odluke koje su uvek pre na nashu shtetu nego na korist.
Chovek je zhivotinja, nikakav andjeo.
Na kraju krajeva i dobar deo Svetaca koje slavi nasha crkva, pochev od Cara Konstantina , pochinili su jeziva zlodela, ubijajuci najuzhe chlanove svoje porodice, bez imalo milosti. Pogledajte samo njihove "zhitije". Zhiveli su na nachin na koji zhivi zapadni chovek a nama su "sveti" jer su doprineli razvoju (chitaj expanziji) hrishcanstva.
Kako je bilo uopshte moguce neshto nachiniti expanzivnim bez upotrebe sile ?
Najdublja chovekova nesreca lezhi u njegovoj lichnoj nerealizovanosti.
Nikom nije krivo/teshko shto je ratove vodio, jedino mu je muchno ako ih nije i dobio. Choveka ne boli njegova primena sile, boli ga samo njegov poraz pri tom.
A shto se tiche nesrece, zhele je oni pojedinci koji nisu sposobni da pozhele srecu, kome god !
Toliko.