Nije baš bio ni baždaren.
U nastupu besa je svog posilnog šutnuo niz stepenice i ubio.
Početkom 20 veka potpuno nenormalno ponašanje, koje je rezultiralo odricanjem od prestola.
Samo 100 godina ranije, njegov pradeda Karađorđe je ubio rođenog oca i dva brata, ali pošto su se Karađorđa svi plašili, a Srbija bila turski pašaluk, to nije stvorilo nikakve posledice.
Dakle, Đorđe jeste bio na Karađorđeviće - ali u pogrešno vreme.
Nakon niza skandala, smešten je u ludnicu jer je bio protivnik niza moćnih ljudi: počevši od brata kralja Aleksandra, premijera Nikole Pašića, pa do vođe "Bele ruke" generala Petra Živkovića, poznatijeg u to vreme kao Pera ped.r.
Komunistima je Karađorđević bizarnog ponašanja došao kao kec na jedanaest.
Nisu mogli poželeti bolju osobu za propagandu protiv dinastije od "ludog Đorđa".