- Poruka
- 391.100
Ova Sveta i Prepodobna Angelina beše kći blagočestivog i pravoslavnog kneza albanskog Arijanita iz elbasanskog kraja, a svastika slavnog Đurđa Skenderbega. Živitelji te oblasti, zvane još i Skenderija, behu hrišćani, većinom pravoslavni, jer tada još ne behu potčinjeni agarjanskom ropstvu i otadžbina se njihova slavljaše pobedom vere i oružja. U dvoru kneza Arijanita rasla je mlada kći njegova Angelina u strahu Božjem i pobožnosti, upućujući volju svoju i sve svoje duhovne darove na tvorenje volje Božje. Ime njene majke nije poznato, no i ona je sigurno bila veoma pobožna i čestita kad je tako hrišćanski divno vaspitala kćer svoju u evanđelskom učenju i vladanju. Još od detinjstva se na Svetoj Angelini video prst Promisla Božjeg koji ju je pripremio za podvige koji su joj predstojali u njenom budućem životu.
U to vreme u albanske krajeve dođe kao izgnanik despot srpski Stefan Slepi, drugi sin despota Đurđa Brankovića (1427.-1456.). NJega i njegovog starijeg brata Grgura Turci su 1441. godine zatvorili i oslepili, pa ih posle 1444. godine slepe vratili u očev dom. Po smrti njihova oca, despota Đurđa, vladaše neko vreme Srbijom njihov najmlađi zdravi brat Lazar (1458.), a onda despotom postade ovaj blaženi stradalnik Stefan (dok se njegov stariji brat, slepi Grgur, zamonašio u Hilandaru gde je kao monah German i umro, 16. oktobra 1459. godine, i pogreben). Na dva meseca pred pad srpske prestonice Smedereva, zbog opšte razjadinjenosti i razbijenosti srpskog naroda, „neki đavolom upravljani ljudi slagaše kako je tobože despot Stefan neko zlo učinio, te ga isteraše daleko iz otačastva svojega, da tako u tuđini mnoge bede i nevolje podnese“. Pravedni Stefan se tada preko Budima povuče kod svoje sestre Katarine, celjske grofice, a od nje otide u Dubrovnik, pa odatle u Albaniju da tamo potraži sebi bezopasno pristanište. Došavši u Albaniju na njemu se zbi reč Gospodnja: Gospod štiti došljaka (Ps.145,9), jer njega knez Arijanit usrdno primi kao brata i prijatelja. Pa pošto se boravak despotov kod njega produži tako da on postade kao domaći, česna kći kneževa Angelina u srcu svome zavole slepoga Stefana, kao nekada Kosara pravednog kralja Vladimira, i zamoli od roditelja blagoslov za brak sa Stefanom. Roditelji dadoše svoj pristanak i blagoslov, te se Angelina venča sa Stefanom u Skadru 1461. godine, pošto u duši svojoj željaše da u svemu deli sudbinu sa izgnanim pravednikom slepim despotom Stefanom.
Iz ovoga Bogom i roditeljima blagoslovenog braka njihovog rodiše im se sinovi Georgije (Đorđe) i Jovan, i kći Mara. Dok su deca rasla u dobrim naravima i vaspitanju, naiđe na njih nova zloba i nova nesreća. Bezbožni Agarjani napadoše i na tu hrišćansku zemlju i pred sobom sve ubijahu i uništavahu. Zbog toga se Stefan i Angelina sklone sa decom svojom u Italiju, u oblast Furlaniju na severu (područje Tršćanskog zaliva). Tu se blaženi i pravedni despot Stefan upokoji u Gospodu (9. oktobra 1476 godine), i bi proslavljen od Boga javljanjima svetlosti na grobu i netruležnošću tela svojega.
U to vreme u albanske krajeve dođe kao izgnanik despot srpski Stefan Slepi, drugi sin despota Đurđa Brankovića (1427.-1456.). NJega i njegovog starijeg brata Grgura Turci su 1441. godine zatvorili i oslepili, pa ih posle 1444. godine slepe vratili u očev dom. Po smrti njihova oca, despota Đurđa, vladaše neko vreme Srbijom njihov najmlađi zdravi brat Lazar (1458.), a onda despotom postade ovaj blaženi stradalnik Stefan (dok se njegov stariji brat, slepi Grgur, zamonašio u Hilandaru gde je kao monah German i umro, 16. oktobra 1459. godine, i pogreben). Na dva meseca pred pad srpske prestonice Smedereva, zbog opšte razjadinjenosti i razbijenosti srpskog naroda, „neki đavolom upravljani ljudi slagaše kako je tobože despot Stefan neko zlo učinio, te ga isteraše daleko iz otačastva svojega, da tako u tuđini mnoge bede i nevolje podnese“. Pravedni Stefan se tada preko Budima povuče kod svoje sestre Katarine, celjske grofice, a od nje otide u Dubrovnik, pa odatle u Albaniju da tamo potraži sebi bezopasno pristanište. Došavši u Albaniju na njemu se zbi reč Gospodnja: Gospod štiti došljaka (Ps.145,9), jer njega knez Arijanit usrdno primi kao brata i prijatelja. Pa pošto se boravak despotov kod njega produži tako da on postade kao domaći, česna kći kneževa Angelina u srcu svome zavole slepoga Stefana, kao nekada Kosara pravednog kralja Vladimira, i zamoli od roditelja blagoslov za brak sa Stefanom. Roditelji dadoše svoj pristanak i blagoslov, te se Angelina venča sa Stefanom u Skadru 1461. godine, pošto u duši svojoj željaše da u svemu deli sudbinu sa izgnanim pravednikom slepim despotom Stefanom.
Iz ovoga Bogom i roditeljima blagoslovenog braka njihovog rodiše im se sinovi Georgije (Đorđe) i Jovan, i kći Mara. Dok su deca rasla u dobrim naravima i vaspitanju, naiđe na njih nova zloba i nova nesreća. Bezbožni Agarjani napadoše i na tu hrišćansku zemlju i pred sobom sve ubijahu i uništavahu. Zbog toga se Stefan i Angelina sklone sa decom svojom u Italiju, u oblast Furlaniju na severu (područje Tršćanskog zaliva). Tu se blaženi i pravedni despot Stefan upokoji u Gospodu (9. oktobra 1476 godine), i bi proslavljen od Boga javljanjima svetlosti na grobu i netruležnošću tela svojega.