
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
PREPELICE
Dva stara lica.....
Osmeh im beše prepelica
Negde se skrila ta ptica
U žbunju od bora smejalica
Životnica, mučenica.
Slavljenica, veselica,
Snevalica, pomoćnica,
Rodilica, plakalica,
Tiha ptica prepelica.
Mis’o beži strahom jezdi
U duši se tuga gnjezdi
Da nemoći dodeljenoj
Teret čine svojoj deci.
U dve duše želja ista
Da porodu lakše bude
Želja jaka k’o i oni
Sudbi hoće da presude.
Bolest boli al ne haju
Tvrdoglavo trpe boli
Samo porod da ne boli.
Mis’o blaga snagu ima
Reči ječe kućom starom
Tiho zbore duše stare
Prepelice da ne bude
Žbunju svome tiho sude.
Lebdeć udje u avliju
Crna gospa nevidljiva
I tu stoji strpnjom čeka
Pokraj žbuna kupinovog
Prepelice tihe ptice
Da im vidi duše lice.
S poštovanjem i ljubavlju posvećeno našim ljudinama.....


PS Laku noć.......