Šta ako jednog jutra otvorim oči i ja više nisam ja, nego neka druga, nepoznata žena? Šta ako pogledam u ruke i shvatim da nikad nisam videla te dlanove, nikad nisam nožem posekla taj levi kažiprst dok sam učila kako da nahranim nečiju glad? Ako u ogledalu ne prepoznam svoj odraz, ne prepoznam te tužne, krupne oči, jer nisu moje, moje su srećne i sjajne sa trepavicama dugim... Dani, nedelje, godine, tik-tak, tik-tak, tik-tak, taj dosadan zvuk koji mi kaže da sam još uvek živa, da postojim i dišem.
Preobražaj se desi kad prestaneš da budeš svestan njega.
Odjednom, nisam više ona devojčica koja rukama pokriva uši da ne čuje glasove koji su prejaki i ljuti, odjednom nisam ni ona majka koja čita bajke pred spavanje i grli i ljubi i grdi, sve iz ljubavi veće od svemira, odjednom sam smežurana starica koja ne zna ni ko je, ni gde je.
I tek, treptaj jedan i gotovo je, ne postojim.
Pretvorila sam se u zrak mesečine koja će obasjavati zauvek ono drvo u parku pod kojim smo se prvi put poljubili, da osvetli put nekoj drugoj ljubavi...
Preobražaj se desi kad prestaneš da budeš svestan njega.
Odjednom, nisam više ona devojčica koja rukama pokriva uši da ne čuje glasove koji su prejaki i ljuti, odjednom nisam ni ona majka koja čita bajke pred spavanje i grli i ljubi i grdi, sve iz ljubavi veće od svemira, odjednom sam smežurana starica koja ne zna ni ko je, ni gde je.
I tek, treptaj jedan i gotovo je, ne postojim.
Pretvorila sam se u zrak mesečine koja će obasjavati zauvek ono drvo u parku pod kojim smo se prvi put poljubili, da osvetli put nekoj drugoj ljubavi...
Poslednja izmena: