CrniĐavo
Elita
- Poruka
- 17.474
Ova tema otvorena je sa ciljem da svako iznese svoje mišljenje o tome šta oseća u svojoj duši da je preljuba.
Moje mišljenje je da pod preljubom podrazumevam Ljubav preko Ljubavi. Ali, za demagoga ovo nije dovoljno, jer on će reći, pa dobro, ako je i Ljubav preko, onda je opet Ljubav, tu nema išta loše. Jeste, ali, kao što je hleb preko pogače, kao što je most preko ćuprije. Šta je most preko ćuprije, šta je hleb preko pogače, šta je, dakle, Ljubav preko Ljubavi? To je suvišak.U ovom slučaju, preljuba je suvišak od srca. Jer Ljubav je put, put koji vodi do istine o sebi, put koji čoveka vodi do spoznaje samoga sebe onakvog, kakvog čovek u duši svojoj oseća da želi da izgradi, slobodnog, zadovoljnog, neuprljanog, nevinog i čednog, poput malog deteta. I na tom putu, čoveka vodi njegov duh, jer i ako čovek oseća da putem Ljubave greje svoju dušu, i ako je duša vatra, duh je taj koji čoveku osvetljava taj put, i koji vatru održava ravnomernom, tako da se čovek ne opeče, ali niti da se vatra utihne toliko da se duša ohladi. To je uzdržavanje, ili drugim rečima, sposobnost, umeće da se vatra održava optimalnom.
Ako li se pak duša greje vatrom, a vatra se skrije, pokrije da je drugi ne vide, ona će i da greje ali će svetlost njena prestati da obasjava put i pre ili kasnije, čovek će sa tog puta, kojim je išao, skrenuti. Jer, onaj koji iskreno voli, onaj koji je u Ljubavi, taj nema niti jednog razloga da svoju vatru, svoja dela koja su uzrokovana željama svoje duše, sakriva da drugi to ne vide, već drži vatru svoju ispred sebe, tako da svetlost njena obasjava put, i da tragovi dela njegovih ostaju vidiljivi, jer on ide putem Ljubavi, ka istini, on ne želi da sakrije svoje tragove. Dakle, onaj koji čini preljubu, taj želi da ga njegova vatra greje, ali želi i da vatru sakrije, kako drugi ne bi videli tragove njegovih dela, kako svetlost vatre njegove ne bi osvetljavala njegove tragove.
I zato, onaj koji čini preljubu, taj izdaje samoga sebe, jer kako može čovek da ne izda samoga sebe, a da sebe želi da sakrije, da tragove puta kojim ide, ne obasja?
I zato, religija čoveka uči, na prvom mestu, da voli samoga sebe, a to znači da bude iskren prema samome sebi, da sebe ne laže, a ako je iskren prema samome sebi, ako sebe ne laže, onda niti ima potrebu da tragove svojih dela sakriva. Jer i ako čovek sakrije svoje tragove od drugog čoveka, on te tragove ne može sakriti od samoga sebe, jer on vrlo dobro zna kojim putem je prošao. već može da u sebi potiskuje tu istinu, ili da laže samoga sebe, a to opet vodi u bezumlje, to opet vodi u nezadovoljstvo, to vodi, metaforički, u pakao.
Moje mišljenje je da pod preljubom podrazumevam Ljubav preko Ljubavi. Ali, za demagoga ovo nije dovoljno, jer on će reći, pa dobro, ako je i Ljubav preko, onda je opet Ljubav, tu nema išta loše. Jeste, ali, kao što je hleb preko pogače, kao što je most preko ćuprije. Šta je most preko ćuprije, šta je hleb preko pogače, šta je, dakle, Ljubav preko Ljubavi? To je suvišak.U ovom slučaju, preljuba je suvišak od srca. Jer Ljubav je put, put koji vodi do istine o sebi, put koji čoveka vodi do spoznaje samoga sebe onakvog, kakvog čovek u duši svojoj oseća da želi da izgradi, slobodnog, zadovoljnog, neuprljanog, nevinog i čednog, poput malog deteta. I na tom putu, čoveka vodi njegov duh, jer i ako čovek oseća da putem Ljubave greje svoju dušu, i ako je duša vatra, duh je taj koji čoveku osvetljava taj put, i koji vatru održava ravnomernom, tako da se čovek ne opeče, ali niti da se vatra utihne toliko da se duša ohladi. To je uzdržavanje, ili drugim rečima, sposobnost, umeće da se vatra održava optimalnom.
Ako li se pak duša greje vatrom, a vatra se skrije, pokrije da je drugi ne vide, ona će i da greje ali će svetlost njena prestati da obasjava put i pre ili kasnije, čovek će sa tog puta, kojim je išao, skrenuti. Jer, onaj koji iskreno voli, onaj koji je u Ljubavi, taj nema niti jednog razloga da svoju vatru, svoja dela koja su uzrokovana željama svoje duše, sakriva da drugi to ne vide, već drži vatru svoju ispred sebe, tako da svetlost njena obasjava put, i da tragovi dela njegovih ostaju vidiljivi, jer on ide putem Ljubavi, ka istini, on ne želi da sakrije svoje tragove. Dakle, onaj koji čini preljubu, taj želi da ga njegova vatra greje, ali želi i da vatru sakrije, kako drugi ne bi videli tragove njegovih dela, kako svetlost vatre njegove ne bi osvetljavala njegove tragove.
I zato, onaj koji čini preljubu, taj izdaje samoga sebe, jer kako može čovek da ne izda samoga sebe, a da sebe želi da sakrije, da tragove puta kojim ide, ne obasja?
I zato, religija čoveka uči, na prvom mestu, da voli samoga sebe, a to znači da bude iskren prema samome sebi, da sebe ne laže, a ako je iskren prema samome sebi, ako sebe ne laže, onda niti ima potrebu da tragove svojih dela sakriva. Jer i ako čovek sakrije svoje tragove od drugog čoveka, on te tragove ne može sakriti od samoga sebe, jer on vrlo dobro zna kojim putem je prošao. već može da u sebi potiskuje tu istinu, ili da laže samoga sebe, a to opet vodi u bezumlje, to opet vodi u nezadovoljstvo, to vodi, metaforički, u pakao.