Preljuba - izdaja samoga sebe

CrniĐavo

Elita
Poruka
17.474
Ova tema otvorena je sa ciljem da svako iznese svoje mišljenje o tome šta oseća u svojoj duši da je preljuba.

Moje mišljenje je da pod preljubom podrazumevam Ljubav preko Ljubavi. Ali, za demagoga ovo nije dovoljno, jer on će reći, pa dobro, ako je i Ljubav preko, onda je opet Ljubav, tu nema išta loše. Jeste, ali, kao što je hleb preko pogače, kao što je most preko ćuprije. Šta je most preko ćuprije, šta je hleb preko pogače, šta je, dakle, Ljubav preko Ljubavi? To je suvišak.U ovom slučaju, preljuba je suvišak od srca. Jer Ljubav je put, put koji vodi do istine o sebi, put koji čoveka vodi do spoznaje samoga sebe onakvog, kakvog čovek u duši svojoj oseća da želi da izgradi, slobodnog, zadovoljnog, neuprljanog, nevinog i čednog, poput malog deteta. I na tom putu, čoveka vodi njegov duh, jer i ako čovek oseća da putem Ljubave greje svoju dušu, i ako je duša vatra, duh je taj koji čoveku osvetljava taj put, i koji vatru održava ravnomernom, tako da se čovek ne opeče, ali niti da se vatra utihne toliko da se duša ohladi. To je uzdržavanje, ili drugim rečima, sposobnost, umeće da se vatra održava optimalnom.

Ako li se pak duša greje vatrom, a vatra se skrije, pokrije da je drugi ne vide, ona će i da greje ali će svetlost njena prestati da obasjava put i pre ili kasnije, čovek će sa tog puta, kojim je išao, skrenuti. Jer, onaj koji iskreno voli, onaj koji je u Ljubavi, taj nema niti jednog razloga da svoju vatru, svoja dela koja su uzrokovana željama svoje duše, sakriva da drugi to ne vide, već drži vatru svoju ispred sebe, tako da svetlost njena obasjava put, i da tragovi dela njegovih ostaju vidiljivi, jer on ide putem Ljubavi, ka istini, on ne želi da sakrije svoje tragove. Dakle, onaj koji čini preljubu, taj želi da ga njegova vatra greje, ali želi i da vatru sakrije, kako drugi ne bi videli tragove njegovih dela, kako svetlost vatre njegove ne bi osvetljavala njegove tragove.

I zato, onaj koji čini preljubu, taj izdaje samoga sebe, jer kako može čovek da ne izda samoga sebe, a da sebe želi da sakrije, da tragove puta kojim ide, ne obasja?

I zato, religija čoveka uči, na prvom mestu, da voli samoga sebe, a to znači da bude iskren prema samome sebi, da sebe ne laže, a ako je iskren prema samome sebi, ako sebe ne laže, onda niti ima potrebu da tragove svojih dela sakriva. Jer i ako čovek sakrije svoje tragove od drugog čoveka, on te tragove ne može sakriti od samoga sebe, jer on vrlo dobro zna kojim putem je prošao. već može da u sebi potiskuje tu istinu, ili da laže samoga sebe, a to opet vodi u bezumlje, to opet vodi u nezadovoljstvo, to vodi, metaforički, u pakao.
 
Mnogo x rec ljubav..a preljuba je druge prirode radi samog cina sexa..ako nije samo sex vec emocije onda je ljubav nestala pa opet nije preljuba..tako nekako

Sam čin seksa u preljubi je formalnost, suština je da se onaj, koji je počinio preljubu, odrekao istinitog dela sebe, tj. suština je da čovek vrši izdaju dela sebe, pa tako i što se tiče emocija.
O, zar Ti misliš da onaj, koji se priprema za seksualni čin, taj je sobom nezadovoljan? E pa varaš se, nećeš naći takvoga, koji će nezadovoljan biti u stanju da se bavi seksom.
A da li će biti zadovoljan i nakon seksualnog čina? Pa to zavisi od toga da li je taj seksualni čin proizvod Ljubavi ili je proizvod bezumlja, tj. slepe organske potrebe.

P.S. Za ime zdravog razuma, zašto Tebi smeta reč Ljubav? Da li Ti isto tako prigovaraš bezbrojnim autorima pesama, koji na svakom koraku koriste ovu reč? I ako kažem reč Ljubav, ta moja reč nije pusta, nije sama i usamljena, već ispred, iza te reči stoji još dosta reči, a Ti pokušaj da kažeš reč Ljubav, i da iza tj. ispred nje postaviš još reči, a nemoj je ostavljati usamljenu i pustu, jer ona to ne zaslužuje.
 
ovo je pre za psihologiju...
Zna se sta je preljuba...
Prema Bibliji greh...
Ne neoprostiv...

Naravno da je religija prožeta psihologijom.
Zašto Tebi ova tema smeta da se postavi u religiji?
U ovoj temi je vrlo jasno naznačeno da se preljuba ovde posmatra sa religijskog aspekta, tj. rekoh da je preljuba odricanje, izdaja samoga sebe, a to znači da je preljuba izdaja Boga u čoveku.
 
Preljuba je posledica... možda bi trebao da se pozabaviš uzrocima.
Na neki način jeste izdaja, ne sa religijskog aspekta, već u smislu da si se zakleo na "večno ovo, ili ono"... a to je na neki način nerealno očekivanje. Kao prvo, ništa nije večno, a kao drugo, ne obećavaj ono za šte nisi siguran da hoćeš da ispuniš. Ne da možeš, jer je preljuba stvar odluke.
U svakom slučaju je teža emotivna, čisto fizičkom može da se bavi psihologija, jer uglavnom nije uzrokovana odnosom dvoje ljudi u braku, već obično samo onoga koji je čini. Razlog zašto to radi će već naći.
Emotivna je drugi padež... i ne mislim da je greh, čak smatram da je druga strana u velikoj meri odgovorna ua preljubu partnera.
"Sve Je Laž Osim Ljubavi"???
Znači, brak, u kom su narušeni odnosi je sam po sebi laž... preljuba je logičan sled događaja... ili razvod, ali uglavnom biva ovo prvo. Ne može svako tek tako da se odrekne života koji je izgradio sa jednom osobom, promene plaše, a zavaravati sebe je najlakše.
Samo, mislim da grešiš kada kažeš da taj koji je čini izdaje samoga sebe... on izdaje druge dve osobe koje čine tougao, sebe ne. Jer on jeste iskren prema sebi... i isključivo prema sebi. :)
 
Ne razumem kakav je to Avramsko-Hrišćanski recept, po kome se partner mrcvari?

Preljuba nastaje kao nedostatak hrabrosti da se otvoreno porazgovara sa partnerom o dubokom nezadovoljstvu koje postoji u toj vezi jer takav razgovor moze dovesti do raspada zajednice i gubitka zastite koju uzivamo u zajednici. Sklapanjem bracne zajednice ne postajemo vlasnici osecanja i misli koje gaji nas partner.
 
Preljuba je posledica... možda bi trebao da se pozabaviš uzrocima.

Preljuba je posledica bezumlja, preljuba je posledica suviška srca. I to je suština. Preljuba jeste suština bezumlja i suviška srca, a posledica preljube je formalnost, ova ili ona.

Na neki način jeste izdaja, ne sa religijskog aspekta, već u smislu da si se zakleo na "večno ovo, ili ono"... a to je na neki način nerealno očekivanje.

Kada kažem preljuba sa religijskog aspekta, mislim sa aspekta puta, koji čoveka vodi ka istini, jer religija jeste put Ljubavi, koji čoveka vodi do istine, vodi do istine o samome sebi, pa time i do istine o drugim ljudima, religija je put Ljubavi koji čoveka vodi do istine o Bogu u čoveku.

Kao prvo, ništa nije večno, a kao drugo, ne obećavaj ono za šte nisi siguran da hoćeš da ispuniš. Ne da možeš, jer je preljuba stvar odluke.

Naravno da je stvar odluke, i ubistvo je stvar odluke. I kao i ubistvo, tako i preljuba, tako i svaki greh je stvar odluke nastale iz bezumlja.

U svakom slučaju je teža emotivna, čisto fizičkom može da se bavi psihologija, jer uglavnom nije uzrokovana odnosom dvoje ljudi u braku, već obično samo onoga koji je čini. Razlog zašto to radi će već naći.

Svaka preljuba je u suštini emotivna, jer čovek koji čini preljubu, taj izdaje samoga sebe, dakle, izdaje svoja čista, nevina i čedna osećanja. I naravno da je onda preljuba emotivna.

Emotivna je drugi padež... i ne mislim da je greh, čak smatram da je druga strana u velikoj meri odgovorna ua preljubu partnera.

Uvek i prvo je odgovorna strana koja čini preljubu, pa bilo tu dve, tru, četiti ili pet strana, ali je uvek prvo odgovorna ona strana koja čini preljubu, jer čovek uvek polazi prvo od samoga sebe. Ne može čovek svoje delo(nedelo) da počne da stvara od nekog drugog, već prvo počinje od samoga sebe, pa dalje to prenosi na drugoga.

"Sve Je Laž Osim Ljubavi"???
Znači, brak, u kom su narušeni odnosi je sam po sebi laž... preljuba je logičan sled događaja... ili razvod, ali uglavnom biva ovo prvo. Ne može svako tek tako da se odrekne života koji je izgradio sa jednom osobom, promene plaše, a zavaravati sebe je najlakše.

Jedno je odricanje od onoga koji se Tebe odrekao, a drugo je odricanje od onoga koji se Tebe nije odrekao. jer ovo prvo znači vraćanje samome sebi, a ovo drugo znači odricanje od samoga sebe.

Samo, mislim da grešiš kada kažeš da taj koji je čini izdaje samoga sebe... on izdaje druge dve osobe koje čine tougao, sebe ne. Jer on jeste iskren prema sebi... i isključivo prema sebi. :)

Ne može čovek da nije izdao samoga sebe, ako je proizvod dela njegovih izdaja njegovih bližnjih, a ako pak čini dela prema onima koji nisu njegovi bližnji, a kaže da to čini zbog sebe samoga, opet je izdao samoga sebe jer, ako čini dela prema onima koji nisu bližnji, tada niti čini delo samome sebi, a to jeste izdaja, odricanje samoga sebe. Jer, sve što čovek nekome čini, to što čini prvo čini samome sebi.
 
Preljuba nastaje kao nedostatak hrabrosti da se otvoreno porazgovara sa partnerom o dubokom nezadovoljstvu koje postoji u toj vezi jer takav razgovor moze dovesti do raspada zajednice i gubitka zastite koju uzivamo u zajednici. Sklapanjem bracne zajednice ne postajemo vlasnici osecanja i misli koje gaji nas partner.

Slažem se sa ovim. Sklapanjem bračne zajednice podrazumevam i volju da se uz negovanje Ljubavi, znači i preko dobrog i preko lošeg, i preko lakog i preko teškog, dakle voljom da se bori za Ljubav, jer taj koji je spoznao Ljubav zna da je to istina i da vodi ka istini, i vodi ka dobrom, dvoje nadopunjuju i nadgrađuju međusobno. Sve što skreće sa tog puta predstavlja odricanje od samoga sebe, pa time i od bližnjeg svog, to je izdaja samoga sebe pa time i bližnjeg svog, to je preljuba. Ako neko i misli ovde da je preljuba isključivo seksualni čin sa nekim van braka ili Ljubavne veze, taj misli o formi, jer suština je izdaja samoga sebe, a to što se dalje ta izdaja samoga sebe manifestuje kroz formu seksa sa nekim drugim, ili pak kroz formu želje za nekim drugim, kroz formu flerta, zavođenja, to je dalje, jasno, formalnost. Preljuba počinje onog momenta, kada čovek izda samoga sebe. Posledice toga mogu biti razne, ne samo seks, ne samo flert, ne samo zavođenje.
 
Preljuba je posledica bezumlja, preljuba je posledica suviška srca. I to je suština. Preljuba jeste suština bezumlja i suviška srca, a posledica preljube je formalnost, ova ili ona.

Ne. Preljuba je posledica individualnih potreba, nesigurnosti, narušenih odnosa u braku, straha od vezivanja, straha od gubitka slobode.
I to nikakve veze nema sa srcem, ili bezumljem... već isključivo sa razumom, ili emocijama, zavisno o kojoj vrsti preljube je reč. Nije svaka preljuba "preljuba".

Kada kažem preljuba sa religijskog aspekta, mislim sa aspekta puta, koji čoveka vodi ka istini, jer religija jeste put Ljubavi, koji čoveka vodi do istine, vodi do istine o samome sebi, pa time i do istine o drugim ljudima, religija je put Ljubavi koji čoveka vodi do istine o Bogu u čoveku.

Religija je put straha i uslova.

Naravno da je stvar odluke, i ubistvo je stvar odluke. I kao i ubistvo, tako i preljuba, tako i svaki greh je stvar odluke nastale iz bezumlja.

Nisu iste pobude, ne brkaj babe i žabe.

Svaka preljuba je u suštini emotivna, jer čovek koji čini preljubu, taj izdaje samoga sebe, dakle, izdaje svoja čista, nevina i čedna osećanja. I naravno da je onda preljuba emotivna.

A koji to čovek ima čista, nevina i čedna osećanja? Pa ni misli nam nisu takve, kamoli osećanja.
I nije svaka preljuba emotivna. Sex nije emocija.

Uvek i prvo je odgovorna strana koja čini preljubu, pa bilo tu dve, tru, četiti ili pet strana, ali je uvek prvo odgovorna ona strana koja čini preljubu, jer čovek uvek polazi prvo od samoga sebe. Ne može čovek svoje delo(nedelo) da počne da stvara od nekog drugog, već prvo počinje od samoga sebe, pa dalje to prenosi na drugoga.

Pa ne učestvuje samo jedna strana, krivaca ima više, od aktera, do pasivnog partnera, kao eventualnog uzročnika.
Ako je preljuba pak deo dogovora između parnera u braku, po meni je krivlji onaj koji na tako nešto pristaje, nego onaj koji je čini.

Jedno je odricanje od onoga koji se Tebe odrekao, a drugo je odricanje od onoga koji se Tebe nije odrekao. jer ovo prvo znači vraćanje samome sebi, a ovo drugo znači odricanje od samoga sebe.

Ne možeš nikoga da nateraš da te voli... niti da ga zadržiš svojom ljubavlju, ako on isto ne oseća. Tražiš od čoveka da ide protiv sebe.

Ne može čovek da nije izdao samoga sebe, ako je proizvod dela njegovih izdaja njegovih bližnjih, a ako pak čini dela prema onima koji nisu njegovi bližnji, a kaže da to čini zbog sebe samoga, opet je izdao samoga sebe jer, ako čini dela prema onima koji nisu bližnji, tada niti čini delo samome sebi, a to jeste izdaja, odricanje samoga sebe. Jer, sve što čovek nekome čini, to što čini prvo čini samome sebi.

Ako radi po svojoj volji, nije izdao sebe, ako ne krije, nije izdao ni druge.
Tačno, sve što činiš, činiš sebi... ako ti sam nećeš zadovoljiti svoje želje i potrebe, ne očekuj da to drugi uradi umesto tebe.

A što se tiče odricanja... čovek se uzdržavanjem odriče dela sebe, ne davanjem.
 
Sam čin seksa u preljubi je formalnost, suština je da se onaj, koji je počinio preljubu, odrekao istinitog dela sebe, tj. suština je da čovek vrši izdaju dela sebe, pa tako i što se tiče emocija.
O, zar Ti misliš da onaj, koji se priprema za seksualni čin, taj je sobom nezadovoljan? E pa varaš se, nećeš naći takvoga, koji će nezadovoljan biti u stanju da se bavi seksom.
A da li će biti zadovoljan i nakon seksualnog čina? Pa to zavisi od toga da li je taj seksualni čin proizvod Ljubavi ili je proizvod bezumlja, tj. slepe organske potrebe.

P.S. Za ime zdravog razuma, zašto Tebi smeta reč Ljubav? Da li Ti isto tako prigovaraš bezbrojnim autorima pesama, koji na svakom koraku koriste ovu reč? I ako kažem reč Ljubav, ta moja reč nije pusta, nije sama i usamljena, već ispred, iza te reči stoji još dosta reči, a Ti pokušaj da kažeš reč Ljubav, i da iza tj. ispred nje postaviš još reči, a nemoj je ostavljati usamljenu i pustu, jer ona to ne zaslužuje.

:ok:sve ok samo meni ljubav ne prestaje ako nema sexa..ili moze biti sexa bez ljubavi..kazem ljubav je opet romantika..a sex ne mora biti..po meni se vara iskljucivo radi sexa
 
Ne. Preljuba je posledica individualnih potreba, nesigurnosti, narušenih odnosa u braku, straha od vezivanja, straha od gubitka slobode.

Misliš? A zašto nejčešće čine preljubu oni supružnici, koji su u braku radosni, poletni, puni elana? Da nije zbog toga što je u pitanju suvišak, i nemanje sposobnosti da se taj suvišak kanališe, pretvori u nešto korisno i pozitivno, već odlazi u preljubu?

I to nikakve veze nema sa srcem, ili bezumljem... već isključivo sa razumom, ili emocijama, zavisno o kojoj vrsti preljube je reč. Nije svaka preljuba "preljuba".

Kada kažem bezumlje, mislim na činjenje bez da je čovek vođen Ljubavlju, bez da je njegov cilj usmeren ka istini, već npr. usmeren je tek na zadovoljenju gladi, a istina je pak da postoji ta glad koja se ikada ne može zadovoljiti, a bezumnik tu glad pokušava da zadovolji, dok pak čovek, onaj koji nije bezumnik, zna da postoji hrana od koje se opet ogladni, i zna da postoji hrana od koje se ne ogladni opet. E ta hrana, od koje se ne ogladni opet, to je Ljubav.

Religija je put straha i uslova.

To je tek nečije tumačenje religije, i to tumačenje može biti put straha. Moje tumačenje religije nema u sebi straha od ičega. Jer ako prihvatiš da Bog jeste Ljubav, i kada prihvatiš da sve što činiš to činiš iz Ljubavi, i zbog istine, onda tu ne može biti straha, jer onaj koji je ispravan, taj se ne boji istine, a istina je cilj kome se teži.
Što se tiče uslova, pa oni uvek postoje, čovek je biće koje živi na granici, i kud god da pođe postoji neki uslov. Ti uslovi, to su principi i poredak Božiji.

Nisu iste pobude, ne brkaj babe i žabe.

Nije ista pobuda, ali je ista suština, a to je da pobuda i u jednom, i u drugom slučaju, izvire iz bezumlja.

A koji to čovek ima čista, nevina i čedna osećanja? Pa ni misli nam nisu takve, kamoli osećanja.

Npr. onaj koji nije počinio niti jedan greh ili pak onaj, koji i ako je počinio greh, iskrenim pokajanjem u svom srcu, odrekao se bezumlja i pažljivo, smotreno i duhom ide kroz Ljubav do istine o sebi i svetu oko sebe.

I nije svaka preljuba emotivna. Sex nije emocija.

Pa i nije. Ako je preljubnik već toliko ogrezao u grehu i vođen bezumljem zamračio dušu svoju toliko, onda je jasno da niti može imati čovečijih osećanja u sebi, već živi u laži, tj. metaforički, živi u paklu. Da, verujem da postoje i takvi.

Pa ne učestvuje samo jedna strana, krivaca ima više, od aktera, do pasivnog partnera, kao eventualnog uzročnika.
Ako je preljuba pak deo dogovora između parnera u braku, po meni je krivlji onaj koji na tako nešto pristaje, nego onaj koji je čini.

Ti vodi računa o sebi, a onaj neka vodi računa o njemu samome. Pa kada oboje budete svaki o sebi vodili računa, onda će sve u celini to biti savršena slika.

Ne možeš nikoga da nateraš da te voli... niti da ga zadržiš svojom ljubavlju, ako on isto ne oseća. Tražiš od čoveka da ide protiv sebe.

Ko ovde priča o primoravanju na Ljubav? Pa primoravanje na Ljubav upravo i jeste preljuba. I ako čovek sebe primorava, kako Ti kažeš tera, da voli nekoga, to jeste preljuba, jer se on na takav način odriče sebe samoga, izdaje sebe, time što sebe laže i tera na nešto protiv sebe samoga. E sad, rekoh već, kako ćeš znati da li sebe lažeš ili ne? Znaćeš tako što ćeš znati da li put kojim idš vodi ka istini ili ne vodi ka istini. Jer onaj, koji je još kao dete video Carstvo Božije (čitaj Carstvo Ljubavi) taj je spoznao da to jeste istina, a kada čovek jednom nešto spozna, onda i svaki put može to isto da prepozna. Isto kao što, kada čovek jednom spozna npr. crvenu boju, on i dalje, svaki put može da prepozna crvenu boju, kada na nju naiđe, i da pouzdano kaže da, ovo jeste crvena boja, ili da kaže sebi, ne, ovo nije crvena boja.

Ako radi po svojoj volji, nije izdao sebe, ako ne krije, nije izdao ni druge.
Tačno, sve što činiš, činiš sebi... ako ti sam nećeš zadovoljiti svoje želje i potrebe, ne očekuj da to drugi uradi umesto tebe.

Eh, dobro je da smo se bar oko nečega složili. ;)

A što se tiče odricanja... čovek se uzdržavanjem odriče dela sebe, ne davanjem.


A što se tiče odricanje, čovek se uzdržavanjem odriče dela sebe koji nije istina, odriče se laži, odriče se greha. Jer, slikovito, ako se uzdržim da ne pojedem pet kilograma čokolade za jedan dan, iako bih mogao, time sam se uzdržao od greha bluda nad sopstvenim telom, a nisam se odrekao sebe ne davanjem, već upravo iz Ljubavi prema sebi uzdržavam se.
 
:ok:sve ok samo meni ljubav ne prestaje ako nema sexa..ili moze biti sexa bez ljubavi..kazem ljubav je opet romantika..a sex ne mora biti..po meni se vara iskljucivo radi sexa

Naravno da Ljubav ne prestaje kada prestane seks.
Prestanak seksa može biti tek izgovor za nedostatak Ljubavi. Isto kao što prestanak materijalnog blagostanja može biti tek izgovor za nedostatak Ljubavi.

Što se tiče varanja, rekoh već, varanje je greh, pa kao i svaki greh, i ovaj je počinjen iz bezumlja. Vara se iz bezumlja, jer bezumnik želi da zadovolji glad, želi da ispuni prazninu u duši, koja je nastala odricanjem od Ljubavi. Ali bezumnik ne želi da strpljenjem i odricanjem, bude vođen Ljubavlju do istine, već želi da zadovolji tu trenutnu glad, da zakrpi tu provaliju u duši, koja je nastala odricanjem od Ljubavi.
 
Mozda ti pod kurvarstvom smatras samo to, ja kazem da postoje mnogi oblici kurvarstva, koje ti nazivas drugim terminima.

Ne volim da mistifikujem stvari, već jednostavno da stvari nazovem svojim suštinskim imenom. Dakle, onaj koji je ukrao kokošku, i onaj koji je ukrao auto, i onaj koji je ukrao hleb od milion ljudi, to je lopov.
Onaj koji je ubio jednog čoveka, i onaj koji je ubio hiljadu ljudi, to je ubica.
Onaj koji je u Ljubavnoj vezi, ili je u Ljubavnoj vezi deklarisanoj brakom, a povalio je jednu komšinicu, ili je povalio deset komšinica, ili razmišlja da povali komšinicu, ili se na bilo koji način odrekao, distancirao od Ljubavi u sebi, to je preljubnik.
I kao što i dobro pa i zlo ikada ne idu sami, tako i preljuba vodi u laž, vodi u blud, vodi u krađu, vodi u huljenja na Ljubav itd.
 

Back
Top