Mnogi ljudi prodje kroz zivot...neko kao paucina, neko kao ,,krava kroz kukuruz"...nemoguce je da ne ostane nikakav trag...nesto se promijeni i kroz to prilagodjavanje...ako je nesto dobro, volim dobre uzore, da mi daju pravac m motiv, nacin, ali uradicu onako kako moj nabazdareni sistem umije...ne znam imitirati...a ako mi nesto zaista lako ostane, to su neke glupave uzrecice - postapalice , pokupim ih kao magnet spajalice...i nasmejem se sebi kada cujem sebe da ih izgovaram...mora me neko fascinirati da bih pokusala ogledalo sistem, preslikavanja...ali nisam to u stanju...mada...hm...kad razmislim malo bolje o sebi i ljudima, sada kada imam sto godina...jos uvijek se preispitujem da li sam prestroga, presumnjicava, prepuna zapazanja sitnica...mnogo puta priznajem sebi da sam zbunjena kada uporedim svoj sistem procijene i neki drugi...pitam se koliko li sam bager u dusi, kad u hodu vidim svaki gest, pokret oka, pokusaj , namjeru i razmislim o pomisli, procjenjujem realnost, istinu, kvalitet najave...a vidim da suprotno meni postoje ljudi koji druge najavljuju u ekstra superlativu od pocetka, doslovno onako kako su se oni sami predstavili svima nama...i onda se zapitam zasto ti superlativi ne mogu da me taknu u srce, da se divim dok ne ubodem stapicem u centar da vidim konzistenciju sadrzaja...miris...pitala sam se da li to ti ljudi rade iz lijepog vaspitanja, praveci se da ne vide obicnost u tim ljudima ili hoce da pokazu dobrotu svog srca...ili hoce da podignu sebi status, kako se druze sa ekstra, giga, mega personama, koji su samo najbolji oko njih...a ja vidim vrane, gavranove, curke, lisice, rakune...dok drugi vide rajske ptice, orlove, albatrose, galebove...a onda se iznenadim , kad vidim da bas kod tih ljudi , koji su skloni predivnjivanju divnih, u stvari covjek kao osoba najkrace traje...potrose ljude kao krem bananice...i produze dalje do novih superlativa, kao hrana, kao garderoba...onda se opet vratim u sv oj svijet procjene, sakupljanja pluseva, minusa, ljudskosti i obicnosti...jer ja ne znam drugacije...u tom mom svijetu , koji po ovom opisu izgledao bi vrlo otudjen i tezak za saradnju...u tom mom svijetu zaslugom, vremenom i istinom...svako moze da postane super , giga, mega, sega...ali onda kad ja osjetim da je obicno ljudsko bice, kad razderem masku, manipulaciju i laz...ako prodje da bude se obicno, iskreno, to ...onda moze ostati u mom energetskom sistemu dok je svijeta i vijeka, cak i ako me nerviralo...samo da bude jednostavno ljudsko, bez sega, mega, preser...u koje moze vjerovati , bez dokaza samo neko toliko samouvjeren u sebe ili naivan do daske...od koga pokupiti osobine ? Volim pokupiti znanje...ako imam sta, ako nemam ...odilami sa bajkama...Ne treba niko da me osiromasuje, niti obogacuje, nisam uranijum, nije mi ni dosadno...samo energija ako je jaca od trivijalnosti...sve ostalo bezveze prica...znam...