Likovi:
ONA, raščupana i patetična,
njen ANĐEO, nežan, tih i paperjast,
njen ĐAVO, bučan, ironičan i grub,
ON, onaj kome je obećala život.
Pozornica prepuna džidža-bidža, šarenih ešarpi, zveckavih narukvica, gore plavetno nebo, blještavo sunce, ptice pevaju u blizini, pored same pozornice blato, mulj i paučina koji vode u duboku kamenu rupu sa manjkom kiseonika i odsustvom svetla.
ONA (njemu): Daću ti krila, da letimo zajedno, da dotaknemo oblake!
ANĐEO: Tako je, možemo to, evo moja krila su dovoljno velika da vas ponesu.
ĐAVO: Pfff, sigurno, kad bi umela da hodaš uspravno, a ne još i da letiš!
ONA (njemu): Usrećiću te, svakog dana ćeš se smejati i buditi ujutru srećan!
ANĐEO: Da, pomoći ću ti da širiš toplinu i radost oko sebe, oko vas, oko nas.
ĐAVO: Duhovita si, ali prekjuče. Pa šalu poštenu ne umeš da smisliš, a ti ćeš nekog da nasmeješ svakog dana. Mada, priznajem, mene redovno zasmejavaš!
ONA (njemu): Ljubav će nam potrajati dok smo živi!
ANĐEO: Napokon! Nisam smela da ti kažem, ali vas dvoje ste rođeni za bajku i "živeli su srećno do kraja života".
ĐAVO: Umirem od smeha, stvarno! U kojim to jeftinim romanima čitaš samo te gluposti?
Ajd' sad polako sa mnom u onaj tamni svet, nisi ti ni za šta bolje. Malo sam se smorila od čekanja i tog uzaludnog pokušavanja da budeš bolja, ali valjda sad kapiraš, nisi bolja, ne možeš ni biti.
ONA (tiho, sebi u bradu): Odjednom ne mogu da dišem i boli me glava, sešću malo ovde pod drvo.
ANĐEO: Evo ti čaša vode, hoćeš Brufen ili kocku čokolade? Malo vetra, da te rashladi? Nešto, bilo šta?!?
ĐAVO: Ajde, beži tamo, ja ću da joj pomognem!
Dođi, draga, nema bolje za tebe nego da život provedeš sa mnom, u tami i mulju...
I odgurnu Anđela, a nju ponese u tamni vilajet...
Zavesa pada, a svet nastavlja da se vrti ko da ništa nije bilo.
Poslednja izmena: