Predrasude i strah od nepoznatog

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Sedim pre par dana u nekom okruzenju poznanika, malo drustvance, sve se druze, poznaju godinama...
Diskusija se preokrene na religiju, i jedan od ucesnika izjavi da je bezbozan.

Opsta tisina, tajac...do malo pre prijatelji gledaju zaprepasceno kao da je njihov poznanik / prijatelj masovni ubica, i onda pocese prepucavanja i ostre reci i uvrede.

No, tema nije o religiji, vec o predrasudama i straha od nepoznatog.
Zasto kao ljudi se toliko bojimo nepoznatog, tj. uzimamo ga kao zlo i opasno, da li je to nasa nepoverljiva ljudska priroda da jednostavno na ono sto ne poznajemo lepimo predrasudu i da bi nas um mogao to bolje da sortira i kako bi se zastitili?
Razumem predrasude, manje-vise svako ljudsko bice ih ima, ali ne kapiram zasto toliko "nasilna" reakcija ide kada nasa sredina nije vise tako homogena kao sto smo mislili?

Da li u nasoj glavi mislimo da smo "medju svojima" koji dele iste (tj. poprilicno slicne) stavove, nacine zivota, sigurniji, na poznatom terenu, svojoj teritoriji sto bi se reklo, a onda kada nam neko baci fels loptu i narusi nasu sredinu, onda nastaje haos, kao da smo izdani i da se ne poznajemo vise?
 
Sedim pre par dana u nekom okruzenju poznanika, malo drustvance, sve se druze, poznaju godinama...
Diskusija se preokrene na religiju, i jedan od ucesnika izjavi da je bezbozan.

Opsta tisina, tajac...do malo pre prijatelji gledaju zaprepasceno kao da je njihov poznanik / prijatelj masovni ubica, i onda pocese prepucavanja i ostre reci i uvrede.

No, tema nije o religiji, vec o predrasudama i straha od nepoznatog.
Zasto kao ljudi se toliko bojimo nepoznatog, tj. uzimamo ga kao zlo i opasno, da li je to nasa nepoverljiva ljudska priroda da jednostavno na ono sto ne poznajemo lepimo predrasudu i da bi nas um mogao to bolje da sortira i kako bi se zastitili?
Razumem predrasude, manje-vise svako ljudsko bice ih ima, ali ne kapiram zasto toliko "nasilna" reakcija ide kada nasa sredina nije vise tako homogena kao sto smo mislili?

Da li u nasoj glavi mislimo da smo "medju svojima" koji dele iste (tj. poprilicno slicne) stavove, nacine zivota, sigurniji, na poznatom terenu, svojoj teritoriji sto bi se reklo, a onda kada nam neko baci fels loptu i narusi nasu sredinu, onda nastaje haos, kao da smo izdani i da se ne poznajemo vise?

U sirem smislu takvog ponasanja - primitivizam i glupost.

Sto se tice nacije, religije i sl: tragikomicno je sto ljudi naciju i religiju dobijaju rodjenjem i onda se pojedinci busaju u svoju, rodjenjem dobijenu, naciju i religiju - dok su one ostale pfff...

Za ovakve slucajeve uvek im kazem, sta ces da radis kada ti pod zrele dane dodje mama i kaze: "Znas sine, onaj covek sto ga zoves "tata"... Bio je jedan covek... (druge nacije i/ili vere)...". Sta onda? Menjaces krv? Iskocices iz svoje koze?
 
Tema nema veze sa religijom ili nacionalnom pripadnoscu, vec sa nekim razlikama koje ne razumemo i uzimamo ih automatski kao lose.
To mogu da budu stvari tipa, to sto neko pije, pusi, ili banalnosti, recimo sto neko nosi mindjusu tu i tu, dugu kosu ili ima tu i tu tetovazu.
 
Jedna od glavnih osobina predrasuda je povrsnost. Mislim mnogi bogomoljci dovode komunizam ili teoriju evolucije sa ateizmom a ne znaju da je ateizam mnogo starija pojava od komunizma.

Ateizam je stariji od bilo koje danasnje religije. No nije to tema.


Ja naprimer imam tetovazu i secam se pre nego sto cu se tetovirati neko me je pitao sta ako okolina, rodjaci pomisli da si narkoman, kriminalac, momak loseg morala.

Secam se da sam jos tada odgovorio da ko bude gajio negativno predrasude o meni na osnovu tetovaze takva osoba mi ne treba u zivotu. Jer to su onda povrsne osobe a njih prezirem.
 
Poslednja izmena:
Predrasude su kompleksana stvar.....u nekim situacijama sam sebi rekla da ne bi trebalo da imam predrasude, i nisam ih imala, odbacila sam ih, da bi se kasnije ispostavilo da su neke stvari tačne.....evo mog pa ne problema, već nešto što me iritira....ne gaji predrasude o ljudima koji su došli sticajem okolnosti ili moranja, sa sela....čovek je čovek ma odakle došao...ni mi iz grada nismo cveće....e onda od tih poluseljaka najpre doživiš omaložavanja, uvrede, najstrašnije psovke onako u prolazu, kao šala....
Gaje prezir prema svemu što izgleda moderno i urbano jer se nisu dovoljno asimilovali u gradu kako bi oni rekli pogospodili, selo nije izašlo iz njih, ma koliko se trudili...preziru navodno gradsku aroganciju, a pritom su jako ponosni i sa nosevima u oblacima, jer su se ratosiljali, smrada štale, blata i ovaca...još ako su uspeli, a ima toga zaista, da se dobro izbore za svoje mesto u gradskoj sredini, njihovoj malograđanštini niko ne stade na put....
Standardna im je priča o kućnom, seoskom, verskom, bezazlenom i neiskvarenom vaspitanju, koje su poneli iz sela...jer su gradska deca ne vaspitana(njihova sad predrasuda), mangupi i deca ulice.....
Ukoliko se i zaimaju...kupuje se markirano, od hrane do garderobe, pa čak i kada nemaju, odvoje poslednju paru za kvalitet, jer oni znaju šta valja......
Rok muziku im ne spominji...jer tad kreću njihove predrasude...i kako to ne znaš ko je zaista tamo neki Radusinović i njegove pesme....videli ti juče onu malu kako peva u Grandu.....pošto sam u manjini, vadim se da mi ne radi antena, duva vetar pa nemam dobar signal, ali ću obavezno otpratiti....i da sumiram, blaga je reč, da mi se *ere od njih.....
 
.videli ti juče onu malu kako peva u Grandu.....pošto sam u manjini, vadim se da mi ne radi antena, duva vetar pa nemam dobar signal, ali ću obavezno otpratiti....i da sumiram, blaga je reč, da mi se *ere od njih.....

Ne razumem zasto se pravis ono sto nisi da bi te okolina prihvatila a posebno seljaci. Jos sa ponosom treba da kazes da ne pratis Grand jer je šund.
 
Sedim pre par dana u nekom okruzenju poznanika, malo drustvance, sve se druze, poznaju godinama...
Diskusija se preokrene na religiju, i jedan od ucesnika izjavi da je bezbozan.

Opsta tisina, tajac...do malo pre prijatelji gledaju zaprepasceno kao da je njihov poznanik / prijatelj masovni ubica, i onda pocese prepucavanja i ostre reci i uvrede.

Cekaj, jel se to dogodilo u Srbiji ili u sred Teherana? Aj razumem da se neko izjasnio kao bezboznik u nekoj od verski sjebanih drzava kao sto je SA, Iran, Egipat, ali da ja u Srbiji ne smem da izjavim da sam ateista…e pa to je stvarno savrsen dokaz da smo zaglibili u govna.
 
Ne razumem zasto se pravis ono sto nisi da bi te okolina prihvatila a posebno seljaci. Jos sa ponosom treba da kazes da ne pratis Grand jer je šund.

To je radno okruženje..ne pravim se da sam ono što nisam, upravo to i izaziva njihove predrasude i reaguju omalovažavanjem ....i ta njihova pitanja, mogu, ali i ne moraju biti provokacija, ne pada mi napamet da nasednem i izjavim, a jesam nekada, kako je to šund, treš...bla bla bla...i da nazad dobijem nagrđivanje....jer reći to je svojevrsna uvreda za njih, a oni to kažnjavaju, svojim osobenim seljačkim prostaklukom, koji najčešće nema veze sa temom, pa udare po, recimo privatnom životu....jeste možda u igri diplomatija, ali od mene sigurno neće čuti da je Grand ekstra...
 
Sedim pre par dana u nekom okruzenju poznanika, malo drustvance, sve se druze, poznaju godinama...
Diskusija se preokrene na religiju, i jedan od ucesnika izjavi da je bezbozan.

Opsta tisina, tajac...do malo pre prijatelji gledaju zaprepasceno kao da je njihov poznanik / prijatelj masovni ubica, i onda pocese prepucavanja i ostre reci i uvrede.

No, tema nije o religiji, vec o predrasudama i straha od nepoznatog.
Zasto kao ljudi se toliko bojimo nepoznatog, tj. uzimamo ga kao zlo i opasno, da li je to nasa nepoverljiva ljudska priroda da jednostavno na ono sto ne poznajemo lepimo predrasudu i da bi nas um mogao to bolje da sortira i kako bi se zastitili?
Razumem predrasude, manje-vise svako ljudsko bice ih ima, ali ne kapiram zasto toliko "nasilna" reakcija ide kada nasa sredina nije vise tako homogena kao sto smo mislili?

Da li u nasoj glavi mislimo da smo "medju svojima" koji dele iste (tj. poprilicno slicne) stavove, nacine zivota, sigurniji, na poznatom terenu, svojoj teritoriji sto bi se reklo, a onda kada nam neko baci fels loptu i narusi nasu sredinu, onda nastaje haos, kao da smo izdani i da se ne poznajemo vise?
vidi u kini jedu pse i cude se kako mi jedemo konje,ako se ne bojis nepoznatog bi li se menjo?
 
Sedim pre par dana u nekom okruzenju poznanika, malo drustvance, sve se druze, poznaju godinama...
Diskusija se preokrene na religiju, i jedan od ucesnika izjavi da je bezbozan.

Opsta tisina, tajac...do malo pre prijatelji gledaju zaprepasceno kao da je njihov poznanik / prijatelj masovni ubica, i onda pocese prepucavanja i ostre reci i uvrede.

No, tema nije o religiji, vec o predrasudama i straha od nepoznatog.
Zasto kao ljudi se toliko bojimo nepoznatog, tj. uzimamo ga kao zlo i opasno, da li je to nasa nepoverljiva ljudska priroda da jednostavno na ono sto ne poznajemo lepimo predrasudu i da bi nas um mogao to bolje da sortira i kako bi se zastitili?
Razumem predrasude, manje-vise svako ljudsko bice ih ima, ali ne kapiram zasto toliko "nasilna" reakcija ide kada nasa sredina nije vise tako homogena kao sto smo mislili?

Da li u nasoj glavi mislimo da smo "medju svojima" koji dele iste (tj. poprilicno slicne) stavove, nacine zivota, sigurniji, na poznatom terenu, svojoj teritoriji sto bi se reklo, a onda kada nam neko baci fels loptu i narusi nasu sredinu, onda nastaje haos, kao da smo izdani i da se ne poznajemo vise?

Ovo je za mene iznenađenje. :)

Nisam primetila da je naše društvo duboko religiozno .Naprotiv,imam utisak da se svaki iskorak u tom pravcu smatra primitivnim i zatucanim, a religiozni ljudi se po automatizmu svrstavaju u čudake .Predrasude ili strah od nepoznatog...ne znam :)
 
Sedim pre par dana u nekom okruzenju poznanika, malo drustvance, sve se druze, poznaju godinama...
Diskusija se preokrene na religiju, i jedan od ucesnika izjavi da je bezbozan.

Opsta tisina, tajac...do malo pre prijatelji gledaju zaprepasceno kao da je njihov poznanik / prijatelj masovni ubica, i onda pocese prepucavanja i ostre reci i uvrede.

No, tema nije o religiji, vec o predrasudama i straha od nepoznatog.
Zasto kao ljudi se toliko bojimo nepoznatog, tj. uzimamo ga kao zlo i opasno, da li je to nasa nepoverljiva ljudska priroda da jednostavno na ono sto ne poznajemo lepimo predrasudu i da bi nas um mogao to bolje da sortira i kako bi se zastitili?
Razumem predrasude, manje-vise svako ljudsko bice ih ima, ali ne kapiram zasto toliko "nasilna" reakcija ide kada nasa sredina nije vise tako homogena kao sto smo mislili?

Da li u nasoj glavi mislimo da smo "medju svojima" koji dele iste (tj. poprilicno slicne) stavove, nacine zivota, sigurniji, na poznatom terenu, svojoj teritoriji sto bi se reklo, a onda kada nam neko baci fels loptu i narusi nasu sredinu, onda nastaje haos, kao da smo izdani i da se ne poznajemo vise?

Strah od nepoznatog i povrsnost...

Takodje ne razumem nasilnost zbog predrasuda...

Na primer ako neko ne razume neciju veru, al cemu nasilan stav ?
Ili to sto je neko bezboznik sve jedno...

Takodje smatram da kvazivernici imaju pedrasude prema tudjoj veri...

Pravi vernici shvataju dubinu vere i sustinu i oni postuju tudju veru...
ili neveru... tj izbor pojednica kao jedinke na sopsteveni put i razlicitost...

Pravi vernik zna da nam je Bog dao slobodnu volju da je koristimo
i da je Bog poastuje...
ko smo mi da sudimo drugim ljudima i da ih preziremo zbog sopstvene zablude?

- - - - - - - - - -

Tacno, covek sto je neobrazovaniji i zatucaniji on ima vece predrasude.

:think:

- - - - - - - - - -

tako dodje

predrasude cesto poticu na neznanju
 
Jednostavno predrasude formiramo zato sto nemamo dovoljno informacija ili znanja o necemu. Jevreju su stradali u Drugom svetskom ratu bas zbog predrasuda da su manje vredan narod.

i to.......

- - - - - - - - - -

Ovo je za mene iznenađenje. :)

Nisam primetila da je naše društvo duboko religiozno .Naprotiv,imam utisak da se svaki iskorak u tom pravcu smatra primitivnim i zatucanim, a religiozni ljudi se po automatizmu svrstavaju u čudake .Predrasude ili strah od nepoznatog...ne znam :)

Pa i nije zato i osudjuje...
pravi vernik nece nikada osuditi nikoga jer je VERNIK
kvazivernik da
jer se on dici etiketom koju ima
da kvazivernika ima najvise i oni osudjuju nevernike i vernike druge vere
a prave vernike smatraju cudacima
dok pravi vernici nemaju predrasude prema ljudima
 
U sirem smislu takvog ponasanja - primitivizam i glupost.

Sto se tice nacije, religije i sl: tragikomicno je sto ljudi naciju i religiju dobijaju rodjenjem i onda se pojedinci busaju u svoju, rodjenjem dobijenu, naciju i religiju - dok su one ostale pfff...

Za ovakve slucajeve uvek im kazem, sta ces da radis kada ti pod zrele dane dodje mama i kaze: "Znas sine, onaj covek sto ga zoves "tata"... Bio je jedan covek... (druge nacije i/ili vere)...". Sta onda? Menjaces krv? Iskocices iz svoje koze?

slazem se
VERA se bira, a ne nasledjuje...

VERA je licno uverenje u nesto
a to ne moze biti nasledjeno

a takodje vera i nacija su dva razlicita pojma.
 
Predrasude su zlo. Kraj priche, svaka dalja diskusija na temu predrasuda je potpuno nepotrebna.

Treba diskutovati

na primer mene zanima kako da se neko oslobodi predrasuda
ako nece

na primer da ima predrasude prema mojoj veri
drzi se rekla kazala prica i osudjuje na osnovu toga
i ne zeli da me saslusa da objasnim moju veru
i kada objasnim sve izvrne u svojoj glavi
drzi se onoga sto on zna iako to nije tacno....
tj iako su to lazi...

ne mozemo terati ljude na silu da se oslobode predrasuda....

ko imalo poznaje psihologiju zna da je to zlo
sama svesnost je zastita
 
Ne postoje pravi i kvazivernici, vernik je neko ko veruje u vishu silu, postoji beskrajno mnogo interpretacija te vishe sile no svi su oni vernici. Kao shto ti kazhesh da je neko kvazivernik tako taj neko isto mozhe retji za tebe, s punim pravom jer se tvoje vidjenje vere razlikuje od njenog. Dakle il si vernik il nisi. Kad smo vetj tu, sve u vezi vere je rekla kazala, dal je Isus ustao iz mrtvih, il Buda dozhiveo prosvetljenje, nije da postoje dokazi vetj samo rekla kazala, chinjenice i religija nisu prijatelji. I da odgovorimo na pitanje, ne postoji recept kako da se neko oslobodi predrasuda, kao shto ne mozhesh objasniti kako da voli il da mrzi. Niko ne mozhe da nas promeni osim nas samih, izboriti se s predrasudama je stvar duhovnosti, da li hotjesh da budesh bolji chovek, da li zhelish pravedniji svet, kako dozhivljavash moral itd.
 

Back
Top