1. увођење већинског изборног система, где се људи бирају по имену и презимену.
Прво би локални избори били одржани по већинском систему, а затим, једног дана, и парламентарни, где би се посланици бирали именом и презименом.
Iz iskustva sa područja gde se već godinama glasa po imenu i prezimenu kažem da je to glupost. I da opet prolazi onaj koga stranka hoće.
Mi smo imali vecinski sistem na lokalu 2004. za izbor gradonacelnika, pa su tada u fotelje zasele razne Palme, Nicici, Vasici, Marjanovici, Medjarci i vec dve decenije ih ne pustaju. Problemi naseg politickog sistema su daleko dublji od puke promene nekog segmenta izbornog sistema.
Sto se pravaca promena kako ih ja zamisljam:
- Zalaganje za odbranu Kosova kao vrhunski nacionalni i drzavni prioritet u cilju povratka punog drzavnog suvereniteta na tom podrucju. Zvanicno ponistenje svih stetocinskih i kapitulantskih “sporazuma” koje su sklapali svi rezimi od 1999. do danas i proglasavanje da je taj deo drzavne teritorije privremeno okupiran.
- Javno, jasno i glasno odustajanje od daljeg pogubnog EUropskog puta (u Evroazijsku uniju nas ionako niko ni ne zove, ni tamo ne bi trebalo ici bez temeljne analize i razmatranja da li nam se to uopste isplati, a cini mi se da se ne isplati).
- Javno, jasno i glasno proklamovanje principa vojne i politicke neutralnosti (ne u NATO, ali ne ni u ODKB). Razmatranje ponovnog punopravnog clanstva u Pokretu nesvrstanih.
- Veca pomoc srpskoj manjini u Hrvatskoj i Makedoniji, uz dalje jacanje odnosa sa Republikom Srpskom/BiH i Crnom Gorom (bez medjusobnog direktnog mesanja u unutrasnje odnose kada dodju izbori, jer ko god je na vlasti u Srbiji i tim drzavama, odnosi uvek moraju biti najbolji moguci). Bolja saradnja sa dijasporom, u cilju iznalazenja mogucnosti za eventualni povratak zainteresovanih pojedinaca i porodica.
- Rad na iznalazenju novog ekonomskog modela koji bi za nas bio optimalan, bez slepog sledjenja bilo koje ekonomske doktrine. Dakle, svakako napustanje sadasnjeg pogubnog neoliberalnog modela slobodnog i otvorenog trzista i podrske belosvetskim investitorima prema jacoj ulozi drzave u ekonomiji i pomoci domacim firmama i preduzetnicima, ali opet da to ne bude tako da se vratimo u vreme 90ih, radnickog samoupravljanja, pokrivanja troskova redom svim gubitasima i kontrolisane privrede. Trebalo bi naci meru izmedju ta dva ekstrema u kojima smo bili pre i posle 2000.
- Otvaranje prave javne debate kakav nam je sistem bezbednosti i odbrane potreban – profesionalna ili narodna vojska. Ako zelimo narodnu, onda kako bi taj vojni rok izgledao (trajanje, mesto i sadrzaj te obuke, da li bi pod tu obavezu spadale i devojke i na koji nacin). Znacajne reforme u sektoru javne i drzavne bezbednosti, ciscenje redova policije od raznog olosa koji se tamo nakupio, reforma „BIA“ po uzoru na bivsi istocnonemacki Stazi. Naravno, opsta borba protiv kriminala i korupcije na svim poljima se podrazumeva.
- Odlucna borba protiv ilegalne migracije. Cvrsta kontrola drzavnih granica. Ko bude uhvacen da nelegalno ovde boravi, taj ima da snosi pune zakonske posledice, a ne da se setka slobodan i dokon po gradovima i poljima.
- Smanjenje drzavnog aparata. Odmah uputiti 15-20% zaposlenih u ovom sektoru na biro rada, uz mogucnosti prekvalifikacije za proizvodna zanimanja i poljoprivredu (pre svega raznih partijskih kadrova i onih sa sumnjivim diplomama). Sesti za sto i videti koliko nam je zaista potrebno raznih agencija, cinovnika i ostalih sluzbenika. Svodjenje administracije makar na onaj nivo na kome je bila 2000. godine.
- Nova prosvetna politika. Poostrenje kriterijuma ocenjivanja i discipline u skolama. Drasticna kontrola rada privatnih skolskih institucija, znacajno poostrenje izdavanja dozvola za rad, uz ispitivanje mogucnosti da se ukinu sve privatne visokoskolske institucije drustveno-humanistickih nauka. Ispravljanje konfuzije vrednosti kod mladih. Ukidanje veronauke kao obaveznog predmeta, a uvodjenje obaveznog gradjanskog vaspitanja/ustava i prava gradjana sa znatno vecim fondom casova u svim razredima.
- Dosledan i radikalan obracun sa pink nemoralom i prostaklukom i drugosrbijanstinom u oblasti kulture. Takvi ljudi ne smeju vise dobiti ni dinara sa drzavnih jasli. Promocija cirilice kao jedinog zvanicnog pisma.
- Jacanje populacione politike. Razni vidovi pomoci prilikom sklapanja braka i rodjenja dece, pomoc u dobijanju stambenog prostora. Snazna zvanicna borba protiv svih vidova promocije LGBT i feminaci ideologija. Snazna promocija protivljenju abortusu (ali bez zabrane istog)
- Promocija sporta kroz izgradnju sportskih terena i pomoci manjim amaterskim klubovima i ovim sportovima koji nisu profesionalizovani, rekreativnim drustvima. Povecanje casova fizickog u skolama. Sa druge strane, prekid bilo kakvog finansiranja od strane drzave i javnih preduzeca profesionalnih klubova u visoko profitnim sportovima poput fudbala i kosarke, brza i obavezna privatizacija tih klubova kao vid rasciscavanja svojinskih odnosa. Snazna i odlucna borba protiv navijackih bandi kao legla i izvora organizovanog kriminala.