(Pre)vaspitavanje tuđeg deteta - da ili ne?

  • Začetnik teme Začetnik teme Vexy
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Npr, dođu vam u goste drugari vašeg deteta sa svojim roditeljima,deca se posvađaju. Kako reagujete?
Opominjete svoje dete ili tuđe, čak i kad je roditelj tu?
Ili puštate da se deca među sobom rasprave?
Da li to i u kojoj meri zavisi od uzrasta deteta?

U kojim situacijama reagujete na postupke tuđeg deteta?

Pa valjda glumimo pomiritelja, ne opominjemo ni svoje ni tuđe. Ili im se zapreti nečim (idemo kući?!) ako se ne smire šta znam...
Mene više kopka situacija gde je dete bahato prema nama a roditelji gledaju i kao im ql; nisam malo puta doživela da me dete baš baš bahato čupa, grebe ili udara pesnicom po licu, oku i sl. zatim šutira jer pretera u igri, što neka deca rade i to često budu malo veća deca pa kad šutnu po cevanici ume da boli vrlo mnogo strašno :( ali valjda je roditelj tu da ga opomene odnosno skloni od mene jer ako se ja nakostrešim onda sam zla tetka :neutral: ****** razmišljam mene učili da se nećkam ceo život kad mi ponude keksić a ne da vandališem po tuđoj kući i stvarima.

Da ne spominjem kad mi prevrnu i porazbijaju sve stvari, polome lenjire, lupaju šakom po tastaturi prvom prilikom, povuku stolnjake pa sve ode u tri lepe. Jasno je meni da su oni mali i da ne znaju ali moja kuća nije adaptirana za malo dete, valjda roditelj koji ga dovodi treba da bude svestan te činjenice i da malo povede računa o tome šta ono bacaka po podu, šta stavlja u usta i koga šutira. Ali one (uglavnom one) dođu valjda da zasednu i odmore od sopstvene dece što kapiram donekle; samo što bi meni unazad uvaljivali klince da se dotadašnja generacija (kako dobiju decu tako moje vršnjakinje i skoro vršnjakinje, a često i mlađe postanu i meni roditelji :D neobičan fenomen) odmori uz kafu sa mojim roditeljima :lol: ne znam je l se ovo još nekome dešavalo. Ako već idete u goste da odmorite od svoje dece i vodite tu decu, neka ih pripaze oni kod kojih ste i došli (koje ste zvali telefonom pre toga)... Eto to mene nervira a to da se deca međusobno biju je rešiv problem. Razdvojiti i svi mirni.
 
E jesam li napomenula da mi ide na živčić i kada umažu dete do laktova čokoladom pa ga puste da trčkara i ono mi se obesi o omiljenu majicu ili mi se nakači na pantalone, kapiram da sam gadna sad ali ovo stvarno ubija u pojam. Jbote ja prva u životu ne bih dozvolila da mi dete landara tako sa rukama od čokolade i preko doslovno celog lica satima još takvo da se valja po nameštaju i odeći ljudi kod kojih sam došla u goste. Operi ga ako mu već daješ da pojede 100 grama čokolade na dan, mada od tih 100 grama zaista pojede jednu kockicu, ostalo završi uglavnom na meni.

A kako mu ja operem ruke (ili ga okupam u zavisnosti od stepena kretenizma roditelja) ili odmastim (pošto starci najviše vole da mu daju jbenu slaninu da valja po rukama i ustima dok se ne zadavi pa onda spašavaj dete), u roku od 5 minuta opet je sve isto i ostaje ili da radim to ceo dan pa da me prozivaju paranojom ili da se jednostavno presvučem u neke adaptirane krpe što mi nije baš cilj kada primam goste.
 
Pa valjda glumimo pomiritelja, ne opominjemo ni svoje ni tuđe. Ili im se zapreti nečim (idemo kući?!) ako se ne smire šta znam...
Mene više kopka situacija gde je dete bahato prema nama a roditelji gledaju i kao im ql; nisam malo puta doživela da me dete baš baš bahato čupa, grebe ili udara pesnicom po licu, oku i sl. zatim šutira jer pretera u igri, što neka deca rade i to često budu malo veća deca pa kad šutnu po cevanici ume da boli vrlo mnogo strašno :( ali valjda je roditelj tu da ga opomene odnosno skloni od mene jer ako se ja nakostrešim onda sam zla tetka :neutral: ****** razmišljam mene učili da se nećkam ceo život kad mi ponude keksić a ne da vandališem po tuđoj kući i stvarima.

Da ne spominjem kad mi prevrnu i porazbijaju sve stvari, polome lenjire, lupaju šakom po tastaturi prvom prilikom, povuku stolnjake pa sve ode u tri lepe. Jasno je meni da su oni mali i da ne znaju ali moja kuća nije adaptirana za malo dete, valjda roditelj koji ga dovodi treba da bude svestan te činjenice i da malo povede računa o tome šta ono bacaka po podu, šta stavlja u usta i koga šutira. Ali one (uglavnom one) dođu valjda da zasednu i odmore od sopstvene dece što kapiram donekle; samo što bi meni unazad uvaljivali klince da se dotadašnja generacija (kako dobiju decu tako moje vršnjakinje i skoro vršnjakinje, a često i mlađe postanu i meni roditelji :D neobičan fenomen) odmori uz kafu sa mojim roditeljima :lol: ne znam je l se ovo još nekome dešavalo. Ako već idete u goste da odmorite od svoje dece i vodite tu decu, neka ih pripaze oni kod kojih ste i došli (koje ste zvali telefonom pre toga)... Eto to mene nervira a to da se deca međusobno biju je rešiv problem. Razdvojiti i svi mirni.

:eek: Bem ti sve :lol: Nisam još srela takvu decu moram priznati. Još manje roditelje koji bi iskulirali takvo ponašanje.

Ne bih nikad pljusnula tuđe dete, ne pljuskam ni svoje kamoli tuđe, Umešam se kad vidim da će da krene žešća svađa koja će se verovatno završiti plakanjem. Ako je krivo drugo dete sačekam da prvo roditelj odreaguje, ako ne odreaguje ja ću odreagovati. Nebitno na čijem smo terenu. Poslednji put, bio je gicanovićev drugar kod nas, sam, bez mame, obojica su hteli neki kao top, iz lego kocaka. Rekla sam malo jedan, malo drugi, ispoštovali su. Naglasila sam da se ne gađa u glavu, sve ostalo može da se toleriše al ne u glavu. Mali je u početku poslušao ali je ugrabio prvu priliku da pogodi gicana u glaavu, što je ovaj opet objasnio da se ne sme gađati u glavu. Malom bilo smešno...Ok, reko opet smo mu objasnili,biće ok.Kad je ponovo počeo u glavu, naciljao lepo u mene iz blizine i paf. Uzela sam mu top i ostavila da ne mogu da dohvate. Klinac je tražio opet ali reko, rekla sam da ne može da se gađa u glavu, nisi me poslušao i nema više topa. Izvolite i nađite nešto drugo da se igrate.

Mislim, ja sam malo alergična na tako nešto, nisam navikla sa mojim detetom, mi njemu uvek lepo objašnjavamo i navikao je na to i on ne zna drugačije i skoro nikad nemam problema da mu kažem da nešto apsolutno ne sme a da on tako ne posluša, ovaj mali evidentno zna za drugačiji tretman. Ja mu nisam roditelj, neću ga sigurno prevaspitavati ali neću ni dozvoliti ponašanje koje ne bih dozvolila ni svom detetu. Mogu da istolerišem nešto, ali ovako nešto recimo ne.
 
Npr, dođu vam u goste drugari vašeg deteta sa svojim roditeljima,deca se posvađaju. Kako reagujete?
Opominjete svoje dete ili tuđe, čak i kad je roditelj tu?
Ili puštate da se deca među sobom rasprave?
Da li to i u kojoj meri zavisi od uzrasta deteta?

U kojim situacijama reagujete na postupke tuđeg deteta?

Pa ja cu reci tudjem detetu, necu mu drzati bukvice i prevaspitavati ga ili na bilo koji nacin ulaziti dublje u to, samo cu reci sta moze, a sta ne moze da se radi. To uglavnom nema nikakvog efekta, posto sam ja suvise blaga, ali posle kazem svom detetu da on mora da kaze svom drugaru koja su pravila kuce u kojoj se nalazi. Posle nekog vremena oni naviknu da me poslusaju kad im nesto kazem, govorim meko, ali mislim to sto kazem.

Sa odraslima nisam bas meka i uvek sam hirurski precizna... sa decom sam mnogo prijatnija, ali generalno me smaraju. Jedva cekam da postanu odrasle osobe. Dok nisam imala svoju decu, mnogo su mi bili simpaticniji... stvarno ne kapiram kako neko moze da zeli da radi sa decom!!!!
 
Haha ovo mu dođe kao neki komentar na fb što sam pročitala, mama jedna kaže moje dete je živo, skače, trči, udara, grize, ali znam da je u takvom periodu i da je to ok. Mislim...super kad je tebi to ok. Obožavam kad se očito problematičnoj deci pripisuje epitet ''živog'' deteta ili još gore '' hiperaktivnog'', samo kako bi roditelj umirio svoju savest.
 
Treba pustiti decu. Malo nemirna. Kao da nikada niste bili umazani i niste nesto uprljali. Zivahna deca.

Sent from my SM-T805 using Tapatalk

E da i ovo mi je omiljeno kad stariji kažu da bi ispali dobričine a ja se upravo opraštam od farmerki, miša, telefona i kauča. Tako je moj ćale imao običaj da poklanja moje stvari deci u moje ime: šta će tebi lopta (kupila je da nosim na plažu) daj to malom tom i tom, šta će tebi lak i karmin daj to maloj toj i toj vidiš kako je već pojela pola..... :neutral: ajde bre iš.

- - - - - - - - - -

Haha ovo mu dođe kao neki komentar na fb što sam pročitala, mama jedna kaže moje dete je živo, skače, trči, udara, grize, ali znam da je u takvom periodu i da je to ok. Mislim...super kad je tebi to ok. Obožavam kad se očito problematičnoj deci pripisuje epitet ''živog'' deteta ili još gore '' hiperaktivnog'', samo kako bi roditelj umirio svoju savest.

Ili kada bezobraznog klinca koji ne može makar da umukne na času ako već ne sluša ništa proglase da pati od "atenšn deficit disordera" :D :D :D ranije se to zvalo nevaspitanost, ako se ne varam.

Ako i postoji takav "poremećaj", a da ga je nemoguće korigovati adekvatnim vaspitanjem, morao bi da zahvata malo manje od svakog drugog deteta.
 
E da i ovo mi je omiljeno kad stariji kažu da bi ispali dobričine a ja se upravo opraštam od farmerki, miša, telefona i kauča. Tako je moj ćale imao običaj da poklanja moje stvari deci u moje ime: šta će tebi lopta (kupila je da nosim na plažu) daj to malom tom i tom, šta će tebi lak i karmin daj to maloj toj i toj vidiš kako je već pojela pola..... :neutral: ajde bre iš.

- - - - - - - - - -



Ili kada bezobraznog klinca koji ne može makar da umukne na času ako već ne sluša ništa proglase da pati od "atenšn deficit disordera" :D :D :D ranije se to zvalo nevaspitanost, ako se ne varam.

Ako i postoji takav "poremećaj", a da ga je nemoguće korigovati adekvatnim vaspitanjem, morao bi da zahvata malo manje od svakog drugog deteta.
Ko kaze da sam ja stariji? Reci is je nepristojno i nezrelo.

Sent from my SM-T805 using Tapatalk
 
Npr, dođu vam u goste drugari vašeg deteta sa svojim roditeljima,deca se posvađaju. Kako reagujete?
Opominjete svoje dete ili tuđe, čak i kad je roditelj tu?
Ili puštate da se deca među sobom rasprave?
Da li to i u kojoj meri zavisi od uzrasta deteta?

U kojim situacijama reagujete na postupke tuđeg deteta?

Ja viknem: "Mirni budite mamu li vam ebem svima!"
Deca se uplaše, tate se naljute, ali se zato mame obraduju. :D
 
Deca su deca, treba ih pustiti što je moguće više da sami rasprave svoje nesuglasice, tek ako to ne ide porazgovarati sa njima - najbolje sa svima zajedno i odmah, dok je situacija sveža, zajedno sa njima pronaći mirno rešenje spora. Ako ni to ne uspeva, onda razmisliti o primeni postupka iz prethodnog posta.

P.S. Jel' po novom pravopisu pravilno "prethodni" ili "predhodni"?
 
E da i ovo mi je omiljeno kad stariji kažu da bi ispali dobričine a ja se upravo opraštam od farmerki, miša, telefona i kauča. Tako je moj ćale imao običaj da poklanja moje stvari deci u moje ime: šta će tebi lopta (kupila je da nosim na plažu) daj to malom tom i tom, šta će tebi lak i karmin daj to maloj toj i toj vidiš kako je već pojela pola..... :neutral: ajde bre iš.

- - - - - - - - - -



Ili kada bezobraznog klinca koji ne može makar da umukne na času ako već ne sluša ništa proglase da pati od "atenšn deficit disordera" :D :D :D ranije se to zvalo nevaspitanost, ako se ne varam.

Ako i postoji takav "poremećaj", a da ga je nemoguće korigovati adekvatnim vaspitanjem, morao bi da zahvata malo manje od svakog drugog deteta.

Tako je jedan disorder meni poceo da svira qurcu pa kad sam ga isprasila sad je kao bubica.
 
Zavisi od mnogo stvari, dob djeteta, koliko sam bliska sa roditeljima, od situacije .... u principu obicno sam jako direktna ali ako se radi o nepoznatim ljudima obicno opomenem moje djete tako da roditelj drugog djeteta shvati da ako odmah ne odreaguje ja cu :D
Generalno se ne mjesam mnogo u igre i "probleme" moje djece ako to ne traze od mene osim ako vidim da neko nekoga tuce ...

Preodgajati tuđe dijete - ne. To nije Vaš posao. Vvaš je posao odgajati i podučavati SVOJE dijete . Iako ... dijete naviše uči po modelu svojih roditelja , manje po uputama.još i manje ako se i sami roditelji tih uputa koje propagirajz - ne drže.
Tuđe dijete uči oponašajući svoje vlastite rofitelje te upuštati se u ,, preodgajanje ,, tuđeg djeteta nije ni pristojno , niti će donijeti rezultatae.
Kada se djeca svađaju i posvade ... to ne traje dugo . Djeca se posvade i pomire za tren . Odrasli razmišljaju sasvim drugačije , stvarajući problem i gdje ga nema.
 
A kako reagujete ako vas nazove neka mama iz skole i kaze da vase dete neće da se druzi sa njenim i da je njeno dete jako tuzno??Uf,mislim da ću poludeti od ovih roditelja koji misle da gaje princa a nisu ga naučili kako da se ponaša...generalno,deca sve vide u kući i tako se ponašaju...postoje vaspitana i nevaspitana deca...zna se sta se moze u tuđoj kući i kako se ponaša....ne volim da se mesam u decije rekla kazala i ne presrećem drugu decu po ulici...ako dođe do fizičkog maltretiranja,rekla sam da uvek vrate...moja deca nisu naučena da se drugome podsmevaju niti kako je obučen niti kako govori...a deca su prilično surova i mogu da primetim da ne razmisljaju sta govore...mojoj deci sam rekla da ako im neko ne odgovara za druzenje,ako ih je izneverio ( znači ne ponasa se drugarski nego je tuzibaba i voli da se podsmeva) da nisu obavezni da se druze sa njima....ima i druge dece...i da je to način da uvide ko im je drug a ko nije...a kada dođu u goste neki koji su divljaci,posklanjamo vrednije igračke,kompjuteru ne dam da priđu i i igraju se u dečijoj sobi...ako čujem neku galamu,bez pardona uđem i kazem da se igraju kako treba ili da pospreme sve igračke...roditelji ćute jer ću i njih da postrojim hahahh..
 

Back
Top