- Poruka
- 5.197
Bilo je situacija kad sam se doslovno plašila kad mi neki ljudi s djecom dođu u goste...i naravno da sam reagirala kad počnu stvari da lete po kući, skaču po namještaju...
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Inace ako ste vi saglasni da vas ponizava i da to trpite neko deriste trpite slobodno.Disciplina je majka.
A jel ima još neko tu (lošu?) naviku da tuđem detetu u prisustvu njegovog roditelja kaže: pazi kola, ne trči, pašćeš...?
Npr, dođu vam u goste drugari vašeg deteta sa svojim roditeljima,deca se posvađaju. Kako reagujete?
Opominjete svoje dete ili tuđe, čak i kad je roditelj tu?
Ili puštate da se deca među sobom rasprave?
Da li to i u kojoj meri zavisi od uzrasta deteta?
U kojim situacijama reagujete na postupke tuđeg deteta?
Pa valjda glumimo pomiritelja, ne opominjemo ni svoje ni tuđe. Ili im se zapreti nečim (idemo kući?!) ako se ne smire šta znam...
Mene više kopka situacija gde je dete bahato prema nama a roditelji gledaju i kao im ql; nisam malo puta doživela da me dete baš baš bahato čupa, grebe ili udara pesnicom po licu, oku i sl. zatim šutira jer pretera u igri, što neka deca rade i to često budu malo veća deca pa kad šutnu po cevanici ume da boli vrlo mnogo strašnoali valjda je roditelj tu da ga opomene odnosno skloni od mene jer ako se ja nakostrešim onda sam zla tetka
****** razmišljam mene učili da se nećkam ceo život kad mi ponude keksić a ne da vandališem po tuđoj kući i stvarima.
Da ne spominjem kad mi prevrnu i porazbijaju sve stvari, polome lenjire, lupaju šakom po tastaturi prvom prilikom, povuku stolnjake pa sve ode u tri lepe. Jasno je meni da su oni mali i da ne znaju ali moja kuća nije adaptirana za malo dete, valjda roditelj koji ga dovodi treba da bude svestan te činjenice i da malo povede računa o tome šta ono bacaka po podu, šta stavlja u usta i koga šutira. Ali one (uglavnom one) dođu valjda da zasednu i odmore od sopstvene dece što kapiram donekle; samo što bi meni unazad uvaljivali klince da se dotadašnja generacija (kako dobiju decu tako moje vršnjakinje i skoro vršnjakinje, a često i mlađe postanu i meni roditeljineobičan fenomen) odmori uz kafu sa mojim roditeljima
ne znam je l se ovo još nekome dešavalo. Ako već idete u goste da odmorite od svoje dece i vodite tu decu, neka ih pripaze oni kod kojih ste i došli (koje ste zvali telefonom pre toga)... Eto to mene nervira a to da se deca međusobno biju je rešiv problem. Razdvojiti i svi mirni.
Npr, dođu vam u goste drugari vašeg deteta sa svojim roditeljima,deca se posvađaju. Kako reagujete?
Opominjete svoje dete ili tuđe, čak i kad je roditelj tu?
Ili puštate da se deca među sobom rasprave?
Da li to i u kojoj meri zavisi od uzrasta deteta?
U kojim situacijama reagujete na postupke tuđeg deteta?
Treba pustiti decu. Malo nemirna. Kao da nikada niste bili umazani i niste nesto uprljali. Zivahna deca.
Sent from my SM-T805 using Tapatalk
Haha ovo mu dođe kao neki komentar na fb što sam pročitala, mama jedna kaže moje dete je živo, skače, trči, udara, grize, ali znam da je u takvom periodu i da je to ok. Mislim...super kad je tebi to ok. Obožavam kad se očito problematičnoj deci pripisuje epitet ''živog'' deteta ili još gore '' hiperaktivnog'', samo kako bi roditelj umirio svoju savest.
Ko kaze da sam ja stariji? Reci is je nepristojno i nezrelo.E da i ovo mi je omiljeno kad stariji kažu da bi ispali dobričine a ja se upravo opraštam od farmerki, miša, telefona i kauča. Tako je moj ćale imao običaj da poklanja moje stvari deci u moje ime: šta će tebi lopta (kupila je da nosim na plažu) daj to malom tom i tom, šta će tebi lak i karmin daj to maloj toj i toj vidiš kako je već pojela pola.....ajde bre iš.
- - - - - - - - - -
Ili kada bezobraznog klinca koji ne može makar da umukne na času ako već ne sluša ništa proglase da pati od "atenšn deficit disordera"![]()
![]()
ranije se to zvalo nevaspitanost, ako se ne varam.
Ako i postoji takav "poremećaj", a da ga je nemoguće korigovati adekvatnim vaspitanjem, morao bi da zahvata malo manje od svakog drugog deteta.
Npr, dođu vam u goste drugari vašeg deteta sa svojim roditeljima,deca se posvađaju. Kako reagujete?
Opominjete svoje dete ili tuđe, čak i kad je roditelj tu?
Ili puštate da se deca među sobom rasprave?
Da li to i u kojoj meri zavisi od uzrasta deteta?
U kojim situacijama reagujete na postupke tuđeg deteta?
E da i ovo mi je omiljeno kad stariji kažu da bi ispali dobričine a ja se upravo opraštam od farmerki, miša, telefona i kauča. Tako je moj ćale imao običaj da poklanja moje stvari deci u moje ime: šta će tebi lopta (kupila je da nosim na plažu) daj to malom tom i tom, šta će tebi lak i karmin daj to maloj toj i toj vidiš kako je već pojela pola.....ajde bre iš.
- - - - - - - - - -
Ili kada bezobraznog klinca koji ne može makar da umukne na času ako već ne sluša ništa proglase da pati od "atenšn deficit disordera"![]()
![]()
ranije se to zvalo nevaspitanost, ako se ne varam.
Ako i postoji takav "poremećaj", a da ga je nemoguće korigovati adekvatnim vaspitanjem, morao bi da zahvata malo manje od svakog drugog deteta.
Zavisi od mnogo stvari, dob djeteta, koliko sam bliska sa roditeljima, od situacije .... u principu obicno sam jako direktna ali ako se radi o nepoznatim ljudima obicno opomenem moje djete tako da roditelj drugog djeteta shvati da ako odmah ne odreaguje ja cu![]()
Generalno se ne mjesam mnogo u igre i "probleme" moje djece ako to ne traze od mene osim ako vidim da neko nekoga tuce ...