Nista.Nemam reci.Da ih izgovorim, ili zapisemDani se vuku.Prosao je milenijum-deluje.On je sada tako dalek.Cudan osecaj, kao da su prosli meseci a ne dani.U vremenu koje se razvlaci u nedogled pokusavam da se uhvatim za nesto.Bilo sta.Ne uspeva.Ni kupovina, ni muzika, ni rintanje...Na kratko, nateram se da zaokupim misli poslom..ili..bilo cime.Onda...izroni odnekud iz misli.Ne pominjem ga.Ono malo ljudi koji ga znaju...ne kontaktiramo.Dvoje dobrih prijatelja razumeju.Cekace.Ostali..nisu vazni.
Uvek sam bila jaka.Jaca.Sada...Ne.Ne boli.Mislim da nisam ni tuzna.Samo...prazno je.Sve.I usamljeno.
Ne nadam se.Nicemu.Nemam zelja.Nijednu.Samo neka su svi zivi i zdravi.To je dovoljno.Drugo...ne postoji.
Samoca...i bezvoljnost.Ne zelim da vidim ljude.Smetaju mi.Ne mogu da slusam priceDosadne su.Mrzi me da ustanem ujutru.Ne sminkam se.Ne smejem se.Ne pitam se...
Pustam..dan za danom...da odlaze.Bez mene.
Sta cu im?Sta ce mi?
Uvek sam bila jaka.Jaca.Sada...Ne.Ne boli.Mislim da nisam ni tuzna.Samo...prazno je.Sve.I usamljeno.
Ne nadam se.Nicemu.Nemam zelja.Nijednu.Samo neka su svi zivi i zdravi.To je dovoljno.Drugo...ne postoji.
Samoca...i bezvoljnost.Ne zelim da vidim ljude.Smetaju mi.Ne mogu da slusam priceDosadne su.Mrzi me da ustanem ujutru.Ne sminkam se.Ne smejem se.Ne pitam se...
Pustam..dan za danom...da odlaze.Bez mene.
Sta cu im?Sta ce mi?