Prazan hod

Ja ne mogu reci jos uvek
koliko je tuge u meni
mozda cu patiti zauvek
a mozda i ne,
nikad nije verovati zeni...

Ponekad imam praznog hoda,
u mislima i srcu
zatreperi sloboda
kao da se izlozim Suncu...

Ja ne mogu reci ni danas
,,na sve pristajem''...
iako mi srce govori - idi,
teska sam uzasno, priznajem
i nekad se zbog toga stidim.

Ja sam volela jednom snazno
i sebe celu dala...
nista mi tada nije bilo vazno,
o, kako sam malo znala...

Sve su to prazne price
jer zivot romane pise...
neki jedan na drugi lice
a neki sve tabue brise...

Zato i kazem da sam ja
obicna zena ko i sve druge...
mozda malo vise voleti znam
al nisam spasena od bola i tuge...

Nikada nisam uzalud volela,
niko me ostavljao nije...
zasto me je ipak ljubav bolela?
E, tu se tajna krije!...:heart::confused:
 
0381870ecf810f5769e659fgy0.jpg
 
... mora li se na sve davati komentar?Posle tako divnih stihova, ovo deluje malo ,,otrcano,,Vise ne smatram svoje mišljenje kompetentnim.Dozvoli mi od sada da govorim o svojim emocijama, koje izazivas, a ne o vrednosti tvoje poezije.Ja sam sad stradalnik ...U stvarnosti toliko ljubavi ima, a mi je tek virtuelno tu nalazimo.
 

Back
Top