Pravosuđe stare Kine

[Poli46]

Cela poenta legalizma , koji je s vremena na vreme dominirao kineskim pravom, bila je okrutna i neobična kazna.
Kao što je Li Si napisao prije 2200 godina:

"Samo je inteligentan vladar sposoban primeniti teške kazne na lagane prestupe. Ako laki prestupi nose teške kazne, može se zamisliti što će se poduzeti protiv ozbiljnog prestupa. Stoga se ljudi neće usuditi kršiti zakone."

Kao arhiđakon iz Hong Konga, John Henry Gray (1823.-1890.) Putovao je velikim delom Kinom sredinom 1800-ih.
Piše:
"Suđenja i kineski sudovi provode se mučenjem. Sudovi su ... otvoreni za širu javnost; ali zbog njihove okrutnosti
po kojoj su poznati, posetitelji su ih napustili, tako da su oni sada praktički sudovi s zatvorenim vrata ".

"Okružni vladari ... a glavni suci su službenici ... imenovani da predsedavaju sudovima za provođenje pravde u svim slučajevima koji mogu doći pred njih, bilo građanske ili kaznene prirode.

"Sudac kad provodi suđenje sedi za velikim stolom koji je prekriven crvenom krpom. Zatvorenika nateraju da klekne ispred stola .... Smatra se krivim dok se ne pokaže nevinim. Nije dopušteno je sedeti kod suca ...
Zatvorenik se poziva da se izjasni ili je kriv ili nije kriv, jer je retkost da se kineski zatvorenici - milost je
očigledno izostala u karakteru njihovih sudaca - izjasne , suđenja su vrlo brojna. Tokom suđenja zatvoreniku se postavlja mnoštvo vodećih pitanja koja imaju tendenciju da ga kazne. Ako bi njegov odgovor bio izbjegavajući,odmah se pribegava mučenju .... "

Oblik mučenja je navijati i uvijati ruke oko stuba dok je optuženi tučen, a mučenje se povećava u slučaju da optuženi "ustraje u proglašavanju svoje nevinosti".
Razumljivo je da se svedoci nerado izjašnjavaju jer su i oni izloženi mučenju po oceni suca.
Sitni zločini, poput lakše krađe, obično se kažnjavaju javnim bičevanjem po ulicama lokalne zajednice.

Kina je poznata po svojim sortama i upotrebi drvenih ovratnika i kaveza, nazvanih cangue (na slici, ispod).Kod ovog oblika kazne, veliki drveni ovratnik pričvršćen je oko vrata osuđenika i mora se nositi danju i noću u razdoblju od dva tjedna do tri meseca. Danju, prestupnik mora stajati na javnom mjestu. Ponekad su dva osuđenika smeštena u istoj dasci.
Druga mogućnost za suca za odmjeravanje kazne jest vezivanje lanca oko vrata osuđenika na koji je
pričvršćen težak kamen.

 

[Poli46]

U svojim je učenjima, iako bi okrutnost kaznenog zakona smatrao odbojnom, Konfucije
propovedao o detaljima. Ova pažnja prema detaljima postala je uobičajena u čitavom kineskom društvu. Na primer, u gradnji kuća, vlasnik je morao obratiti pažnju i nikada ne prelaziti broj soba primerenih njegovom rangu u društvu. Utvrđena su očekivanja u pogledu boje i figurica.

Pojedinosti nisu pošteđene ni za najstrožu kaznu u kineskom zakonu oko 1850., rezervisanu za
one koji su priznali ili proglašeni krivima za izdaju ili pobunu.

Sretni prestupnik izgubio bi samo uši. Za druge su kazneni zakoni predviđali metodu smrtne kazne "izreži i ubij", na kliznoj ljestvici. Brojni rezovi utvrđeni su zakonom, uključujući detalje. Na primjer,
Gray piše da je Ling-chee hteo pronaći osuđenika i izrezati ga živog na:

"... 120 ili 72 ili 36 ili 24 komada. Ako postoje olakšavajuće okolnosti, njegovo je telo, kao znak carske pomilovanja, podeljeno u samo osam dijelova."

Kazneni propisi obavezuju tamničara da seče određenim redosledom; prvo obrve, zatim ramena,
grudi, ruke, noge i, na kraju, srce.