Pravopis nekih jezika je izuzetno zeznut. Na primer ''ptica'' se na francuskom kaze '' l'oasieau'' a izgovara ''loazo''.
Interesuje me zasto mnogi jezici nisu prihvatili ''pisi kao sto govoris, citaj kao sto je napisano'' i cemu je bilo potrebno da se komplikuje pravopis nekog jezika, kad sve to moze jednostanije kao sto je na primer srpski jezik?
Ovisi. Ideogramsko pismo (stari Egipat, Kina, Japan,..) nema te brige jer zapisuje pojmove. alfabet se počeo koristiti sa starim Feničanima i Hebrejima, i oni zapisiju sam suglasnike- npr., kao da se napiše "sn", a to može biti san, sin,.. Ono što ti pitaš zapravo je zašto većina naroda koji pišu alfabetom nemaju fonološki pravopis, tj. onaj u kom se mijenja zapis slova kod promjena glasova.
To ovisi o povijesti.
Fonološki pravopis imaju- imali su- starogrčki, latinski, sanskrt, a sada ga imaju španjolski, talijanski, vijetnamski, finski, madžarski, turski,....
Morfonološki- pogrješno zvan etimološkim- imaju francuski, ruski, engleski, njemački, švedski,...
Ukratko, francuski idrugi jezici imaj taj pravopis jer:
1. grafija nije fiksirana prije nego što su se zbile glasovne promjene
2. struktura jezika je takva da jeziku bolje odgovara taj tip pravopisa
Fonemski ili fonološki je, primjer, u latinskom: scribere, scriptorium- ne "b"- a to je kao hrbat/hrpta. Slično u grčkom.
U ruskom to ne ide, iako ima jednačenja, npr. z>s, Raskolnikov, ali ne u drugima, a u primjeru imenice "otac", u deklinaciji bi dobija a, zatvoreno o i sl. , pa bi fonološki pravopis bio opterećenje za ruski jezik. Prozirni ili glasovno transparentni jezici imaju fonemski pravopis jer im idgovara, netransparentni, kao njemački, francuski,... nemaju, jer bi previše mijenjali u pisanju.
Engleski ima dosta historijskoga u pisanju, pa se vidi po različnosti izgovora u cool, door, blood,.....
Općeniti, veći dio starih jezika je imao fonemski pravopis (sanskrt, latinski, grčki, crkvenoslavenski,...), no glasovne promjene su učinile svoje. Hrvatski, tradicionalno, ima mješavinu jednoga i drugoga- srpski nema veći korpus na vernakularu i slijedi cksl. u nekoj mjeri- pa kod pisaca 15. i 16. st. imamo i rasjeći i razsjeći, oca i otca, srce i srdce,...