Covek, dakle ljudska bica,deo su prirode i kao takva,trebalo bi,da se ponasaju,u
skladu,sa zakonima te iste prirode.Medjutim,u zivotnoj praksi,to u vecini slucajeva,
nije bas tako.Evo,uzmimo kako se zivotinje razmnozavaju,bas striktno,kako to
priroda od njih zahteva.U jednom coporu,bilo kojih sisara.Ima zenki,muzjaka,i naravno
mladunaca.Ali,Priroda je tako uredila,da i ako ima vise muzjaka u coporu,pare se
samo najjaci i najzdraviji muzjak,sa najjacom zenkom.Zasto ostali muzjaci,koji su
u medjusobnoj borbi,morali da prepuste parenje,svom najjacem clanu ?Pa zbog toga,
da se sacuva vrsta,da jak i zdrav muzjak,prenese svoje nasledne faktore na potomstvo
cime se obezbedjuje zdravo potomstvo,za dalje rasplodjavanje.
E,kod ljudske rase,nije tako.Ne postoji ni jedan zakon,koji bi recimo dusevno obolelom muskarcu ili zeni,zabranio,da stvaraju potomstvo.To se brani time,sto se
kaze,da niko nema pravo da nekome ukine mogucnost,da postane roditelj.Dobro.
To je jedna strana medalje.A sta cemo sa decom,koja su rodjena iz braka,dva
dusevna bolesnika (ili jednog obolelog).Kakva je to moralna opravdanost,da drustvo
kao organizovana zajednica,ravnodusno gleda,na cinjenicu,da deca iz braka dvoje
ili jednog dusevnog bolesnika,imaju vrlo,vrlo male sanse,da neosteceni prodju
kroz sve zivotne faze,svoga odrastanja i kasnijeg zivota,kao odraslih osoba.
Ja ne mogu da se pomirim sa cinjenicom,da je u jednom uredjenom drustvenom sisitemu,vaznije uvaziti zelju nekom,da postane roditelj,a pritom,potpuno zanemariti
pomisao,sta ce biti sa decom,stvorenom u tako nesrecnom sklopu,dvoje ljudi.
Mislim,da mi,kao ljudi,kao gradjani jednog civilizovanog drustva,u ovom slucaju,
pitanju roditeljstva po svaku cenu,na stetu buduce dece,ne vidimo od drveta sumu,
kako to lepo kaze,nasa narodna poslovica.
skladu,sa zakonima te iste prirode.Medjutim,u zivotnoj praksi,to u vecini slucajeva,
nije bas tako.Evo,uzmimo kako se zivotinje razmnozavaju,bas striktno,kako to
priroda od njih zahteva.U jednom coporu,bilo kojih sisara.Ima zenki,muzjaka,i naravno
mladunaca.Ali,Priroda je tako uredila,da i ako ima vise muzjaka u coporu,pare se
samo najjaci i najzdraviji muzjak,sa najjacom zenkom.Zasto ostali muzjaci,koji su
u medjusobnoj borbi,morali da prepuste parenje,svom najjacem clanu ?Pa zbog toga,
da se sacuva vrsta,da jak i zdrav muzjak,prenese svoje nasledne faktore na potomstvo
cime se obezbedjuje zdravo potomstvo,za dalje rasplodjavanje.
E,kod ljudske rase,nije tako.Ne postoji ni jedan zakon,koji bi recimo dusevno obolelom muskarcu ili zeni,zabranio,da stvaraju potomstvo.To se brani time,sto se
kaze,da niko nema pravo da nekome ukine mogucnost,da postane roditelj.Dobro.
To je jedna strana medalje.A sta cemo sa decom,koja su rodjena iz braka,dva
dusevna bolesnika (ili jednog obolelog).Kakva je to moralna opravdanost,da drustvo
kao organizovana zajednica,ravnodusno gleda,na cinjenicu,da deca iz braka dvoje
ili jednog dusevnog bolesnika,imaju vrlo,vrlo male sanse,da neosteceni prodju
kroz sve zivotne faze,svoga odrastanja i kasnijeg zivota,kao odraslih osoba.
Ja ne mogu da se pomirim sa cinjenicom,da je u jednom uredjenom drustvenom sisitemu,vaznije uvaziti zelju nekom,da postane roditelj,a pritom,potpuno zanemariti
pomisao,sta ce biti sa decom,stvorenom u tako nesrecnom sklopu,dvoje ljudi.
Mislim,da mi,kao ljudi,kao gradjani jednog civilizovanog drustva,u ovom slucaju,
pitanju roditeljstva po svaku cenu,na stetu buduce dece,ne vidimo od drveta sumu,
kako to lepo kaze,nasa narodna poslovica.
