Pozuda

Utrobom mi hodas vesto kao po zici-silan,stamen
nadoslom snagom mrvis vaseljensku noc.
Zarivas mac plamena u crni kamen
kap iz svake naprsline mirise na tvoju moc.

Bolom se,kao oreolom sjajnim dicim,
uvlacis tvoje trajanje u svaki krik glasan.
Kad se nudim razuzdano,na koga ti licim
dok grcem ti mrvim ponos raspojasan.

Lomim te brzo,bestidno i smelo
kidas me snazno,uzareno,besno.
Belasaju mi ocnjaci dok grizem tvoje telo
Pozudom pokoseni tonemo bestelesno.

Slovenska