Pozornica života


Svaki put me iznova zaprepasti kako mogu da me iznenade neke situacije koje se, zapravo, sa velikom verovatnoćom mogu predvideti. Šta je posredi: dečija naivnost, posmatranje okoline ružičasto obojene ili zavaravanje sebe same? Ili se to može podvesti pod isto? Kako se prelazi iz te faze u onu „napredniju“, odnosno, hladniju, proračunatiju i na kraju krajeva – RECIPROČNU.

A šta biva sa onima koji ne žele da žive glumeći na pozornici života. Ja želim da živim svoj život spontano i bez laži. Da li je to glupo? I da li i oni koji glume, uveče, kada skidaju tešku šminku sa svog lica, razlivaju po njemu potoke suza? Da li i njima zastane knedla u grlu? Ili uveče samozadovoljno razmišljaju o tome kako su odglumili ulogu toga dana – koga su sve uspeli da ubede u svoje lažne emocije i koga su zaveli i uveli u svoju predstavu. Ponekog kao trenutnog partnera, a ponekog kao pukog statistu...
 
Evo kako draga S.Kao i kad posmatraš umetničko delo ako hoćeš da čuješ šta ti ono govori treba da isključiš sebe,svoju volju,imače ćeš da i da vidiš samo sebe a ne ono što ti umetnik saopštava.
Naša volja je ono što nas ometa da druge stvari vidimo jasno.A ti S imaš baš jaku volju i treba ovo da treniraš malo sa njom.;):heart:
A inače to što jesmo i to kakvu ulogu na pozornici moramo da igramo dve su različite stvari.Zabuna nastaje kad se to meša.
 
Poslednja izmena:
zxy;bt128023:
Evo kako draga S.Kao i kad posmatraš umetničko delo ako hoćeš da čuješ šta ti ono govori treba da isključiš sebe,svoju volju,imače ćeš da i da vidiš samo sebe a ne ono što ti umetnik saopštava.
Naša volja je ono što nas ometa da druge stvari vidimo jasno.A ti S imaš baš jaku volju i treba ovo da treniraš malo sa njom.;):heart:

Ah, dragi moj Zexy, kako isključiti sebe iz svog života? Razumem ja sasvim o čemu mi govoriš. I ovo što pišem je čak rezultat mog trenutnog distanciranja od same sebe i od onoga što se sa mnom zbiva, da bih ga videla u njegovim realnim dimenzijama i realnoj formi. I to mora uvek da bude pomalo bolno, je li tako? :(
 
Storm+y;bt128025:
Ah, dragi moj Zexy, kako isključiti sebe iz svog života? Razumem ja sasvim o čemu mi govoriš. I ovo što pišem je čak rezultat mog trenutnog distanciranja od same sebe i od onoga što se sa mnom zbiva, da bih ga videla u njegovim realnim dimenzijama i realnoj formi. I to mora uvek da bude pomalo bolno, je li tako? :(
E sad pročitaj i dopunu komentara koju dodah.
 

Back
Top