Zoves me u zoru
zoves me po danu,
kada smirim strasti
otvaras mi ranu...
Kada vece padne
tvoj glas srce cuje,
zadrhti ko struna
koja ne miruje...
Na mom licu tada
sve se vidi jasno,
ne mozes da shvatis
da je za nas kasno...
Odavno smo, dragi
shvatili nas dvoje,
da bi bilo previse,
da patimo utroje...
Tesko je i meni
i senke me prate,
volela bih da mi se
tvoje oci vrate...
Boris se sa sobom
isto ko i sama,
i kad sija Sunce
i kad padne tama...
Zoves me u zoru,
zoves me po danu,
kada smirim strasti
otvaras mi ranu...


zoves me po danu,
kada smirim strasti
otvaras mi ranu...
Kada vece padne
tvoj glas srce cuje,
zadrhti ko struna
koja ne miruje...
Na mom licu tada
sve se vidi jasno,
ne mozes da shvatis
da je za nas kasno...
Odavno smo, dragi
shvatili nas dvoje,
da bi bilo previse,
da patimo utroje...
Tesko je i meni
i senke me prate,
volela bih da mi se
tvoje oci vrate...
Boris se sa sobom
isto ko i sama,
i kad sija Sunce
i kad padne tama...
Zoves me u zoru,
zoves me po danu,
kada smirim strasti
otvaras mi ranu...


