Pozitivni i negativni aspekti društvenih mreža

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
7.925
1702389934848.png



Ljudi su socijalna bića. Kvalitet našeg društvenog života je aspekt koji se značajno odražava na naše mentalno zdravlje i osećaj sveopšteg zadovoljstva i ispunjenosti. Nasuprot tome, kada potrebu za društvom ne zadovoljavamo na adekvatan način, otvaramo vrata stresu, anksioznosti, usamljenosti, osećaju bezvrednosti, odbačenosti, depresivnosti.

Većina ljudi u današnje vreme, kako mlađe tako i starije generacije, korisnici su društvenih mreža. Međutim, društvene mreže su ,,mač sa dve oštrice’’. Komunikacija u virtuelnom prostoru nudi određene prednosti, ali ne može biti, niti se treba shvatati kao zamena za neposredni kontakt – oči u oči. Šta više, istraživanja pokazuju da što smo umreženiji, to smo usamljeniji. Dakle, što više vremena posvećujemo ovakvom načinu komunikacije, bez obzira na to što imamo veliki broj online prijatelja i pratilaca – veća je verovatnoća da ćemo se osećati nesrećno, nezadovoljno, anksiozno i/ili depresivno.

Ukoliko se pronalazite u ovome, vreme je da menjate svoje navike. U daljem tekstu pročitajte koji su to aspekti gde možete izvući najbolje iz upotrebe društvenih mreža, a šta je to što bi trebalo da minimizirate i u vezi sa čim da budete oprezni.

Pozitivne strane upotrebe društvenih mreža

Održavanje kontakata sa prijateljima i članovima porodice koji žive u drugom gradu, državi, kontinentu.
Društvene mreže su nam omogućile da sa svojim bližnjima koji su nam fizički daleko komuniciramo brzo, lako i bez skupih telefonskih poziva, te da tako sprečimo da se od njih distanciramo i održimo bliskost. Video pozivi su dodatna pogodnost u tom smislu – komunikaciju čine sličnijom komunikaciji uživo. Takođe, društvene mreže su nam pružile priliku da potražimo poznanike sa kojima smo davno izgubili kontakt.

Povezivanje i upoznavanje sa osobama sličnih interesovanja. S obzirom na to da društvene mreže pružaju mogućnost formiranja ličnog profila do najsitnijih detalja, to je povećalo šansu da se povežemo sa ljudima iz različitih delova sveta na osnovu zajedničkih interesovanja. U tome dodatno pomažu grupe i stranice kojima se možemo priključiti ili ih formirati. Ovako ostvarena poznanstva mogu i izaći iz viruelnog prostora te postati prava, neposredna.

Prezentovanje kreativnosti i stvaralaštva. Društvene mreže su mnogim ljudima omogućile da svoje stvaralaštvo predstave široj populaciji nego što je to ranije bio slučaj. Njihova poezija, proza, umetničke fotografije, stripovi, zanimljivi video klipovi, izrada nakita, odeće, proizvodnja domaće hrane i slično sada lakše nalaze put do krajnjih korisnika.

Virtuelne grupe podrške. ,,Umrežavanje’’ je pružilo mogućnost mnogim ljudima sa različitim vrstama problema da se međusobno povezuju, te da jedni drugima pružaju pomoć i podršku. Posebno su značajne zajednice za podršku osobama sa mentalnim poremećajima. Ovo je prednost naročito za one osobe koje nemaju oslonac u svom najbližem okruženju i koje se kroz ovaj način komunikacije, čitajući iskustva drugih, mogu osnažiti i za obraćanje stručnom licu.

Dostupnost informacija. Vesti se dele nikad brže i jednostavnije, a javnost ima mogućnost da se informiše iz različitih izvora. Sa pojavom i ekspanzijom društvenih mreža postalo je jednostavnije i tražiti i dobiti pomoć po pitanju različitih stvari – ako ste izgubili ili pronašli nečiji novčanik ili kućnog ljubimca, ako je potrebno da dođete do davalaca određene krvne grupe i slično postoje zajednice gde to možete oglasiti i uz pomoć kojih će to doći do velikog broja ljudi.

Dostupnost edukativnog materijala. Postoje brojne zajednice za razmenu različite vrste literature koje Vam mogu pomoći da značajno umanjite vreme potrege za nekom knjigom, udžbenikom, i slično.
Negativne strane upotrebe društvenih mreža

Uticaj na samopouzdanje. Kroz mnoga istraživanja dokazano je da se neadekvatna i prekomerna upotreba društvenih mreža može značajno odraziti na samopouzdanje, naročito na samopouzdanje mladih osoba koje su još u procesu formiranja svog identiteta. Međutim, čak i kada smo svesni da je ono što vidimo ulepšana slika nečijeg života ili samo određeni segment a ne celina, nije lako odupreti se poređenju, koje vodi u zavist, osećaj nezadovoljstva sopstvenim životom i slično.

Ovde pročitajte detaljnije o tome kako društvene mreže mogu pogodovati javljanju i održavanju osećaja nesigurnosti.

Socijalna izolacija i otuđenost. Osobe koje prekomerno upotrebljavaju društvene mreže, za koje se može reći i da imaju razvijenu zavisnost od istih, u povećanom su riziku da se izoluju od svojih neposrednih kontakata jer virtuelni svet počinje da im bude privlačniji, komforniji, što otvara polje za anksioznost, depresiju i druge emocionalne probleme. Takođe, vremenom se može uočiti i deficit u njihovim socijalnim veštinama. Čest je prizor da ljudi koji dok sede zajedno ne pričaju međusobno već gledaju u mobilne telefone i dopisuju se sa nekim drugim.

Anksioznost i depresija. Kao što smo prethodno već naveli, kontakt ,,lice u lice’’ je nezamenljiv i to je ono što društveni život čini protektivnim faktorom za mentalne poremećaje. Kada se akcenat stavlja na online komunikaciju – osoba je u riziku da razvije neki od ovih poremećaja.

,,Strah od propuštanja nečeg’’. Zavisnost od društvenih mreža kod osobe koja je razvila istu stvara osećaj da ako nije non-stop online i u toku sa objavama drugih ljudi koje poznaje ili ne poznaje, sa komentarima koje dobija na svoje objave i fotografije, ako ne isprati gde se ko prijavio i slično – da će nešto važno propustiti. Iz toga sledi kompulzivno danonoćno listanje društvenih mreža, što se može odraziti na kvalitet sna, zapostavljanje obaveza, pažnju i koncentraciju kada je potrebno fokusirati se na nešto drugo.

Promovisanje narcizma. Društvene mreže su prostor u kome je veoma jednostavno plasirati idealizovanu, grandioznu sliku sebe, i isto tako naći publiku koja će svojim lajkovima, komentarima i slično sve to podržati.

Ovde pročitajte detaljnije o tome kako društvene mreže neguju narcizam.

Cyber nasilje. Društvene mreže su pogodno tlo i za različite vrste nasilja. Žrtve vršnjačkog nasilja, na primer, u velikom broju slučajeva izjavljuju da se isto vrši ne samo u školi ili u kraju u kom žive već i putem društvenih mreža – objavljivanjem tračeva i laži o njima, fotografijama i uvredljivim komentarima, upućivanjem pretnji, izbacivanjem iz grupa, i slično.

Možemo da zaključimo da je, kao i u većini drugih životnih segmenata, odgovor na pitanje ,,Šta je najbolja preporuka, kako se postaviti?’’ – umerenost. U nekim od narednih tekstova bavićemo se detaljnije temom kako prepoznati zavisnost od društvenih mreža i kako prevenirati istu.

Mr Anđela Zlatković

specijalni pedagog i KBT savetnik

Preneto sa sajta https://www.vaspsiholog.com/2020/10/pozitivni-i-negativni-aspekti-drustvenih-mreza/


Svi mi, u manjoj ili meri koristimo društvene mreže. Neko je zavisnik od društvenih mreža i interneta, neko pravi pauzu u korišćenju interneta i društvenih mreža..

Da li postoji neki balans između stalne prisutnosti na društvenim mreža i pauze u korišćenju interneta?

Kako vi koristite društvene mreže, umereno ili ste zavisnik?

- Ja se trudim da budem u nekoj sredini, mada s vremena na vreme "pobegnem" i nema me po 10, nekad i 12 dana na netu.
 
Kako vi koristite društvene mreže, umereno ili ste zavisnik?
Da li je ovo društvena mreža? Ako jeste da jesam zavisnik ako nije onda nisam jer ne koristim društvene mreže za održavanje kontakta sa ljudima već telefon (pozivanje). Fejsbuk i Instagram koristim za praćenje nekih stranica koje me zanimaju.

P.S. Jako dobar članak o ovom pitanju.
 
Forumi su nastali mnogo pre društvenih mreža. Možemo da diskutujemo i o dobrim i lošim stranama foruma ( ne konkretno ovog našeg već svih foruma koji još postoje ).

Ne znam da li sam zavisnik jer pravim pauze, apsitiniram kada je net u celini u pitanju.

Da li forumi pomažu kada je u pitanju samopouzdanje?

Zašto burno reagujemo kad neko napiše nešto suprotno našem stavu o nekome ili nečemu?
 
Promovisanje narcizma. Društvene mreže su prostor u kome je veoma jednostavno plasirati idealizovanu, grandioznu sliku sebe, i isto tako naći publiku koja će svojim lajkovima, komentarima i slično sve to podržati.
Ovo je ubedljivo najgore od svega. Razlog zbog koga sam i otišao sa svih mreža na kojima sam bio jer me je smorilo da stalno gledam manifestacije ovoga.
 
Никад нисам имао налог на некој од друштвених мрежа.
Не планирам ни да отварам...
на интернету сам због посла скоро сваки дан по 4 сата...
На форумима сам већ 25 година...на Крстарици ево скоро 14...
Лепо ми је овде понекад...има културног и паметног света да разменимо по коју реч...
Али ни једног тренутка не заборављам једину истину...
Живот је тамо негде - ово је само разбибрига.
 
Koliko društvenih mreža pratite, da li imate naloge na Tviteru-X, Fejsbuku? Da li ste imali neprijatnosti na tim mrežama?

Kako komunicirate na forumu, da li ste nekad svađalački nastrojeni prema drugim forumašima?
Najčešće forum i ostale društvene mreže doživljavam kao mesto gde mogu saznati nešto ili biti u kontaktu sa ljudima sa kojima želim biti u kontaktu. Uvrede na društvenim mrežama,uključujući i forum ne doživljavam lično, jer ni ljude koje ne poznajem a sa kojima sam u nekoj raspravi ne doživljavam kao bliske osobe, samim tim ne dotiče me njihova uvreda. Ono što primećujem je sve veća negativnost u komunikaciji sve veća potreba da se u raspravi vređa, provocira , ponižava. Da li je to odraz načina života i pad nekih vrednosti koji se ispoljava na društvenim mrežama, ili pojedinci, sakriveni ekranom dobiju hrabrost da budu ono što negde, u dubini ličnosti i jesu, ali nisu imali hrabrosti da to u realnom životu i iskažu.
 
Ono što primećujem je sve veća negativnost u komunikaciji sve veća potreba da se u raspravi vređa, provocira , ponižava

@Lagerta u potpunosti se slažem sa celim tvojim postom.

Ovaj deo sam izdvojila jer sam se setila foruma RTS-a i jednog forumaša sa tog foruma koji odavno ne postoji.

Te davne 2004.godine na RTSF-u pisao je forumaš M. Bio je svađalački nastrojen i vređao je mnoge forumaše na politici, društvu i na ostalim delovima foruma.

Jednom sam poslala privatnu poruku u kojoj sam ga pitala zašto to radi.

Odgovorio mi je da na forumu kanališe sve negativne emocije i stvari koje postoje u privatnom i poslovnom životu. Njegov odgovor je bio, parafraziram " Kad uđem na forum posvađam se sa forumašima X, Y i Z i osećam se mnogo bolje nakon tih svađa. U stvarnom životu nikada se nije svađao.

Sećam se RTS foruma jer je to bio moj prvi, matični forum i pamtim neke ljude koji su tamo učestvovali.

Da li svađalice na forumima kanališu svoje negativne emocije? Koliko je to dobro, koliko je loše?

Ja se od 2004. pa do danas trudim da forumima i društvenim mrežama ne vređam druge ljude i pored uvreda, nikad ne odgovorim na uvredom.

I biću iskrena..pogađaju me uvrede koje sam dobijala i koje dobijam ponekad u Fejsbuk grupama.

Slično mi se dešavalo i na blogu, ali kad je blog u pitanju ne pogađaju me negativni komentari.
 
Noćas sam ugasio svoja dva Fejsbuk profila, jedan realni, i jedan umetnički, tj. zakazao brisanje, a ta procedura traje mesec dana. Ako se vratim u tom periodu, brisanje se otkazuje, a nadam se da ću izdržati. Osećam neko veliko zasićenje. Imam još jedan profil tamo, gde samo pratim neke grupe i stranice, bez prijatelja, taj sam zadržao.
 
@Lagerta

Jednom sam poslala privatnu poruku u kojoj sam ga pitala zašto to radi.

Odgovorio mi je da na forumu kanališe sve negativne emocije i stvari koje postoje u privatnom i poslovnom životu. Njegov odgovor je bio, parafraziram " Kad uđem na forum posvađam se sa forumašima X, Y i Z i osećam se mnogo bolje nakon tih svađa. U stvarnom životu nikada se nije svađao.
Ovo je slučaj već za psihijatriju . To rade ljudi duboko nezadovoljni sa sobom i svojim životom

Noćas sam ugasio svoja dva Fejsbuk profila, jedan realni, i jedan umetnički, tj. zakazao brisanje, a ta procedura traje mesec dana. Ako se vratim u tom periodu, brisanje se otkazuje, a nadam se da ću izdržati. Osećam neko veliko zasićenje. Imam još jedan profil tamo, gde samo pratim neke grupe i stranice, bez prijatelja, taj sam zadržao.
Cvetoje zabrazdio si ti preduboko u taj virtuelni svet ,ali te razumem donekle ako si zbog nešega razočaran u ljude

Ajde da odgovoroim da ispoštojujem temu
Kako se vezujem za ljude tako se vežem i za forum
U principu sam 100 % slika moje realnost
Kakav sam u reali takav sam i na forumu
Impulsivan ,emotivan . Pišem u afektu i po trenutnim osećanjima
Forum je rasadnik šarolikog sveta i meni zanimljiv za posmatranje
Meni forum odgovara , deluje smirujuće na mene jer intezitet mojih realnih osećanja je za par nijansi intezivniji
Poznat sam kao čovek sa " kratkim fitiljem " ali to samo za ljudsku glupost i bezobrazluk . Znam i da " lanem" ponekad ( balkanac jbg-a)
Ali kad već dodjem u tu sitaciju dobro je što je ovo virtuelni svet , jer bi u reali takvoga zgazio kao crva .
Ovde ga jednostavno isključiš ili zaobidješ temu
Pak kad vidim da neko ima realne i normalne stavove , prvenstveno da je osoba iskrena i osetim joj dušu , prihvatam je na sve načine bez obzira na razliku po nekim pitanjima i stavovima
Kad pogledam , za mene su društvene mreže pozitivne jer održavam još uvek zadovoljavajući balans izmedju njih i realnog života
problem je ako te uzmu pod svoje i počneš da gubiš osećaj za realnost , a pojedinci i za sramotu !
 
Poslednja izmena:
Ono što primećujem je sve veća negativnost u komunikaciji sve veća potreba da se u raspravi vređa, provocira , ponižava. Da li je to odraz načina života i pad nekih vrednosti koji se ispoljava na društvenim mrežama, ili pojedinci, sakriveni ekranom dobiju hrabrost da budu ono što negde, u dubini ličnosti i jesu, ali nisu imali hrabrosti da to u realnom životu i iskažu.
I ja to primećujem.
Anonimnost daje hrabrost. Doduše, to se baš I ne može nazvati tim imenom.

Što je @Cvetoje napisao na jednoj temi ,ti se ubi objašnjavajući, a on/ona sedi , jede kokice I smeje ti se.
 
Forumi su nastali mnogo pre društvenih mreža. Možemo da diskutujemo i o dobrim i lošim stranama foruma ( ne konkretno ovog našeg već svih foruma koji još postoje ).

Ne znam da li sam zavisnik jer pravim pauze, apsitiniram kada je net u celini u pitanju.

Da li forumi pomažu kada je u pitanju samopouzdanje?

Zašto burno reagujemo kad neko napiše nešto suprotno našem stavu o nekome ili nečemu?

Mislim da se forum moze smatrati drustvenom mrezom, jer ovde se ljudi, na neki nacin, ipak druze.

A o samopouzdanju....pa mislim da je forum, kao i bilo koja druga mreza, samo pojacavac. Ako neko inace pati od manjka ili viska samopouzdanja, drustvena mreza ce to samo pojacati.

Stvaran zivot je mnogo bolji za korigovanje problema u samopouzdanju, i ziv razgovor, kao i dobri prijatelji koji nam pomazu da neke mane prebrodimo.

Samopouzdanje zasluzuje posebnu temu, kompleksna je to stvar :)
 
Pa nema tu neke sredine, ili se satireš od pokušaja da diskutuješ civilizovano bez vrijeđanja i teških riječi pa dobiješ etiketu nekoga ko nit smrdi nit miriše ili se kolješ na krv i nož sa neistomišljenicima pa te tada smatraju kao ozbiljnim forumašem koji zastupa svoje stavove. Iskrivljena slika stvarnosti, ovi što su najglasniji i najstrasniji na netu su zapravo oni koji nemaju glas u stvarnom životu. Ne znam od kad je nekultura postala kvaliteta ličnosti?
 
Noćas sam ugasio svoja dva Fejsbuk profila, jedan realni, i jedan umetnički, tj. zakazao brisanje, a ta procedura traje mesec dana. Ako se vratim u tom periodu, brisanje se otkazuje, a nadam se da ću izdržati. Osećam neko veliko zasićenje. Imam još jedan profil tamo, gde samo pratim neke grupe i stranice, bez prijatelja, taj sam zadržao.
mene fb toliko nesto smarao, svi ljudi koji su mi ok uzivo, nervirali su me sa svojim komentarima i rekoh sta mi to treba... mada je razlog cudan, ali...
 

Back
Top