POZICIJA PAT

Poglavlje prvo : Neocekivan telefonski poziv


Neo je iznemoglo i bez svesti lezao, poput coveka koji na santi leda polako isczava sa vidika ,nesvesno ploveci nije imao osecaj prisustva bilo kojoj od realnosti. Mnogi bi mogli da pomisle da je pobednik ali nista nije onako kako ce cini pogotovo kada ste na dohvat ruke neprijatelju koga jedino dati uslov if i else sprecava da uradi datu naredbu jer reultat je bio true. Hladna masina nije mogla da pogazi principe na kojima pociva jer bi na taj nacin se samounistila. Nista nije savrseno pa i taj hladni intelekt koji je proizvod suste ali istinite logike kojoj sama postavlja zadatke u svrhu jednog cilja a to je da se po svaku cenu odrzi program. Koliko god zeleo da unisti opasnost niko nije mogao da sracuna i izvrsi naredbu. Uvek se pojavljivala greska koja je dovodila u konfuziju ceo sistem. Kao da je Neo, dok je jos bio konektovan ostavio svoj program poslat direktno iz njegovog mozda u kompajler koji je preveo u binarni kod a on prepoznt od strane matrice kao svoj i tako dobio pass da se skladisti direktno u sam cenar sistema. Jedino hladnoj masini preostalo je da stvori novu verziju ali i tu se nasla poprilicna zackoljica. Neo je veoma dobro znao koje su opcije na stolu pa je tako za svaku postavio petlju, koja za izvrsavanje ima nista drugo nego gresku.

Ipak program nazvan Matrix nije mogao da dozvoli da tek tako pusti coveka koji je unistio Smith-a agenta Matrixa., program je obitavo u jednoj realnosti. Masina uvek zna da proceni kada nesto predstavlja opasnost po sam sistem i tako izrauna resenje za dati problem iako ovoga puta onih pravih resenja nije bilo. Izlaz je bio u brojevima jer sta bi masina drugo i mogla da izracuna. Roboti neprikosnoveno poslusni i odani gospodaru uzurbano su pohitali da izvrse zadatu naredbu koju Neo nije obezbedio. Ovoga puta masina je bila veoma lukava, kao da je pocela da poprima neke ljudske osobine uceci iz samih ljudskih reakcija i delovanja na neke stvari unutar matrice. Koliko god svet Matrixa bio nerealan on ipak to nije, samo jedna vestacka realnost. Realan nekadasnji svet se isto tako menjao pod uticajima uticajnih i pod sitnim brusenjem pojedninca.

Robotske kreacije uspesno su obavile zadatak izmene Neove svesti, brisajuci mu pojedine aspekte secanja i radeci isto ono sto i on programu, kada je ostavio sistem Matrixa u pat poziciji. Posto su su izvrsili zadatak vratili su ga u staru celiju iz koje je jednom upeo da se probudi.

Neo se nasao u svom krevetu ne secajuci se kako i gde je proveo poslednje godine zivota tj nije se secao realnih stvari nego onih koje su mu dopunili sada novi agenti Matrixa nazvani Mocni Rendzeri koje je u cast ironiji implementirani od strane masina. Grohotom ceo sistem se ponoseci i ironicno smejao svom genijalnom izumu. Toliko su uspesno obavili svoj zadatak da nije imalo ikakvih zamerki. Tako su od najvece pretnje po Matrix napravili najveceg agenta Matrixa ikada. Osecao je glavobolju ali odmah je skontao od cega je ili bolje reci mislio je da zna. Mislio je da je sinoc bila proslava njegovog rodjendana u resotoranu sa svojim najljucim protivnicima koje je nazivao reposima. Od onog coveka koji je celoga zivota za necim tragao poceo je da mrzi svaku nadprirodnu pricu. Bio je uveren da to samo steti ljudima i da se treba provoditi i da je to ceo smisao zivota, mada i nije imao neki. Svo vreme provedeno u Matrixu ziveo je dva zivota, jedan zivot programera u velikoj kompaniji a drugi virtuelni zivot pod hakerskim nickom Neo. Ipak odlucio je da promeni svoj stil zivota i otisao u provod. Na brzaka je navukao pantalone i uputio se ka najblizem baru. Veoma se razocarao svim sta doziveo jer ga cure, iako je bio onako prosecno zbodan, nisu mnogo gutale ocima.

Tako razocaran u sve vratio se u stan istim putem kojim je i dosao. Setio se kako treba da odgovori na prozivke svoih protivnika sa foruma i to ga je pomalo oraspolozilo. Dok je otvatao vrata od stana svlacio je krvatu koju je obukao sve u svrhu da ostavi sto bolji utisak. Da je bar mogao da se seti da je vec imao zenu svog zivota. Mada mozda bolje i da nije jer ona je vec odavno napustila svoje telo u onoj drugoj pravoj hladnoj realnosti. Na vratima je dugo stajao ne pomerivsi se sa mesta, zatim je prosetao stanom u kom mu se ucinilo da nesto nije kako treba. Prolazeci pored ogledala izbio je to iz glave podsmehom samom sebi lagano nasmesivsi se. Pomislio je kako je dobro da izvrsi svoju misiju da nauci pameti one glupe glave iz koje kako kaze samo reptilijanci mogu da se posade. Seo je i pritisnuo dugme za ukljucivanje svog kompjutera. Dok se sistem podizao imao je na umu kako je sam kompjuter dobra alatka za raspusuljvanje zalutalih umova a narocito ako ima vise nego dobrog korisnika.

Taman sto su ga roboti prikacili na drugu realnost Neo se konektovao na neku trecu. Vec davno u vestacki urezanom secanju promenio je svoj nick, pa tako Nea ni u ovoj drugoj realnosti u Matrixu nije bilo. Umesto njega tu je bio neki drugi kojem su jedno duzina karaktera od tri znaka ostala ista. Matrix je proracunao resenje koje je bilo bez premca. Pustio je agente Matrixa da deluju u trecoj realnosti a da pritom ni sami svesni nisu cilja svog delovanja. Ovoga puta nije koristio program vec samo ljudski faktor koji je i te kako davao rezultate. Bio je to konacan kraj Nea.

Samo sto se ulogovao cuo je kako telefon zvoni. Podigao je slusalicu i zacuo glas svog nekadasnjeg protivnika Smitha koga nije ni prepoznao. Glas je samo izustio: Helou Mr Anderson.

Nastavlja se ..
 

Back
Top