pozdravi voljenu sobu

ma, ja se samo bojim da mama ne proda nash stan kad ja odem, kuka da joj je prevelik... :(
poshto same zivimo,a stan je trosoban. a onda bye bye moja sobice forever.
nadam se da ga necje prodati nikad. :(
a i do moje udaje ima minimalno 5 godina. :)
 
Ajoj, ja se samo zbog toga i dvoumim oko rane udaje. :)
Bilo bi mi bash zao da odem iz svog raja, svu dushu sam unijela u sredjivanje moje sobice...
I onda bi mi bilo uzas da odem...

A opet,razmishljam... imacju novu sobicu koju mogu josh ljepshe urediti. :)

Draga, ako se dvoumis zbog takve sitnice kao sto je soba, onda se ne udaj ni za zivu glavu, verovatno niti je pravo vreme, niti je prava osoba.
 
cure, hoće li vam teško pasti odlazak iz devojačke sobe kad se budete udavale? i šta ćete da uradite sa lutkama, medama i zekama? a vi, gospođe, kako je to kod vas bilo?

Ha!Ja jos nisam "gospodja" al zivim s momkom, tako da aj...
Ja sam par nedelja pre nego sto cu otici iz moje sobe stala i posmatrala je dobro, sav namestaj, lutkice, suvenire, fotke s drugaricama...Pomislila sam kako ce mi biti i cudno i tuzno...Onda sam kad je doslo vreme se spakovala i o'sla.Ne, nije mi bilo tesko jer sam naravno jedva cekala da se uselimo i sve to...Ali zapanjujuce je sto sam podnela napustanje svoje sobe mnogo lakse neg sto sam mislila da hocu...Sad kad odemo kod mojih na rucak ponekad odemo u sobu i kao uaaau odkad ovde nismo bili...z:) Ali da mi nedostaje, ne.
Lutke, mede...sve je i dalje tamo gde je i bilo.
 

Back
Top