POZDRAVI NEKOG

Say it right

Buduća legenda
Poruka
28.194
Nasla sam jednu knjigu, pisana je 1971. godine
Autori su sociolog i psiholog Vesna Ognjenovic i Budimir Nesic
Deca koja su prihvatana u institutima za Socijalni rad i Popravnim domovima Republike Jugoslavije
Knjiga je radjena na istinitim spisima, autenticnim izjavama dece koja su boravila u tim domovima
Ima puno citata i objasnjenja
Meni je iskreno zao, neki zapisi su bez objasnjenja jer su dovoljni da bi se shvatila sustina.
Prepisivacu iz knjige tacno onako kako pise u knjizi, tacne izjave psihologa i sociologa.
meni je ovo veoma potresno a vi komentarisite.
Moje pitanje je samo: Koliko pratite svoju decu i koliko ih negujete i vodite racuna o njima?
ja cu postavljati sve iskaze iz knjige, jer ima jako jako potresnih a ima i saljivih iskaza



Ne znam ja zasto se ljudima koji stupaju
u brak izdaje vencanica. Moja mama je
otisla od nas a vencanica je ostala. Eno je u kuhinji na prozoru. Ali sta ce nam.
Ne treba nam vencanica. Stvarno ne znam
zasto im daju vencanicu.

Decak, 11 godina
Odgovor sa testa inteligencije, na pitanje: Zasto se ljudima koji stupaju u brak izdaje vencanica


Ja mislim da sam ja jedan od retkih.
Smatram zato sto se svi tuze na mene. Ja sam, kako bi rekla moja baba, hostapler,
koji se druzi sa losim drustvom koje ga tera da pusi i krade,
mada ja necu.
Samo ponekad hocu.

Decak, 14 godina
Ucestvovao u dve provale
kradje




Naljutio se islednik na mene, a nisam imao
takve namere ni na kraj pameti. a taj islednik,
izgleda, dobar neki covek, svasta je pricao samnom. I tako u razgovoru odjednom kaze on meni:
-Ajd da budes i ti malo u mojoj kozi.
Zamisli, kaze, da si ti narodna vlast
i da treba da se boris protiv takvih
kao sto si ti-sta bi ti, kaze, na primer uradio da
sprecis kradje? Ja onako razmislim i kazem lepo, ko sad vama:
-Umontiro bi struju u bravama pa
bi ih pustio da probaju, kazem. Cekaj, kaze, a kako ti ono upadas u radnje. Preko krovova
i plafona, kazem. I covek se iz stopa naljuti.
Kaze:-Ti si nepopravljiv


Decak, 16 godina
Visestruki recidivista
 
Moji roditelji su se razveli kada sam posao u prvi razred osnovne skole. Tata je jednostavno otisao
a da mi ni ruku nije pruzio.


Isao sam kod njegove sestre, ali ona mi je rekla da zna da se javljao iz Svedske, ali da je
adresu negde zaturila. Pricala mi je da je tata proslog avguta dolazio u Beograd na odmor
i da je tu bio mesec dana. Ljutio se sto nisam dosao da ga vidim. A ja sam ceo proslogodisnji avgust bio u bolnici. Mozete i da proverite
ako hocete.Moj tata nije ni pitao za mene. Posle sam isao i kod bake. mama je isla sa mnom, ali je ostala ispred zgrade.
Baba se isto naljutila sto nisam posetio tatu kad je bio kod nje. Dala mi je samo dinar za sladoled. A
adresu neda zato sto se tata ponovo ozenio i ima srecan brak. Kaze,
ako ti dam adresu, sigurno ces mu pisati, pa mozes brak da im pokvaris.

Jedva sam sisao niz stepenice. Uz put smo
mama i ja zajedno plakali, ah to je bio poslednji put da placem za njim.

Decak, 12 godina
Prima socijalnu pomoc
Majka tesko bolesna
U skoli dobar i disciplinovan ucenik
 
Zelim nesto drugo
zelim nesto novo
otici negde treba
i poceti sve od pocetka
a da li posle opet
dolazi dosada
i onda ponovo
lutaj i trazi
nesto drugo
zar tako celog zivota


Devojcica, 18 godina
"Nocas sam htela da skacem kroz prozor ali nisam imala snage.Dugo sam stajala pored prozora a noge su mi bile kao od kamena"
Iz dnevnika koji je ona vodila u Prihvatilistu
 
Mama me prevarila, rekla je da ce i mene da
vodi u Nemacku i do poslednjeg dana sam ziveo u nadi. Jednog dana se mi spremili i
ja spakovao sve. Onda me deda poslao po taxi
kod Vukovog spomenika. Ja izaberem najlepseg,
jedva sofer pristao.Mama i sestra vec bile
pred kapijom kad smo ja i taxi dosli. Moje
stvari zaboravile i ja otrcim da ih uzmem.
Kad sam se vratio, nema nikog. samo moj deda
place pred kucom.A ja
sve mislio on nema suza.


Decak, 9 godina
U noci izmedju 20. i 21. septembra 1970. godine
pronadjen na pijaci Zeleni venac kako spava ispod tezge
 
Ja moram da odem
cujete li
moram
u meni za mene
zivota nema
vi tugu ne poznajete
a ako ikada
zazalite
da je upoznate
zavirite mi
u dusu


Devojcica, 17 godina
Dva puta pokusala samoubistvo
i kao hitan slucaj primljena na
psihijatrijsku kliniku
 
Imam oca, ali on ne zivi sa nama. Preselio se
u neki drugi grad. Mnoge stvari su mi trebale,
ali nikad nista nisam trazio od njega, da ne bih
uvredio mamu.

Jednom je bio ovde, slucajno sam ga sreo na
ulici. Otisli smo u park i seli na klupu. Tata
je hteo da zapali cigaretu, ali nije imao sibicu.
izvadio je iz dzepa dve banke i zamolio me da trknem
do coska i kupim jednu. Kiosk je bio zatvoren,
bilo mi je zao sto se vracam bez sibice, ali
uplasio sam se da tata ne ode iz parka.
Bio je jos tamo.

Tata, rekao sam mu, sacekaj me, idem u onu prodavnicu dole,
tamo cu sigurno naci.

Nemoj, rece mi on, daj mi dve banke, sam
cu negde usput da kupim.

Vratio sam mu te dve banke

On se onda popeo u autobus, i otisao.


Decak, 14 godina
Bio smesten u decjem domu u Kragijevcu
kasnije osudjivan zboh dzepnih kradja
Na sudjenju je otac upitan da li voli sina Odgovorio je:- NE. Kad je cuo
decak je dugo plakao.

Iz dnevnika psihologa
 
Pažljivo sam pročitao.....
Moram priznati da me potreslo !
Toliko bolne istine o promašenim životima bića,
koja tek što su stala na stazu odakle se računa....!

Ja cu samo pisati citate iz knjige
necu kometarisati dok ne zavrsim
mene je knjiga jako potresla
Nemam reci za ljudsku nemarnost, bezbrigu glupost sebicnost
jako sam povredjena i besna
Imam saosecanja ali se nikad od strane svojih roditelja nisam osetila odbaceno i razocaranom, povredjenom
Podsecam da je knjiga objavljena 1971. godine
 
Ja cu samo pisati citate iz knjige
necu kometarisati dok ne zavrsim
mene je knjiga jako potresla
Nemam reci za ljudsku nemarnost, bezbrigu glupost sebicnost
jako sam povredjena i besna
Imam saosecanja ali se nikad od strane svojih roditelja nisam osetila odbaceno i razocaranom, povredjenom
Podsecam da je knjiga objavljena 1971. godine
Ovo što sam do sada pročitao bukvalno me ošamutilo....
Poneki od tih tekstova kao da su iz moje biografije.
Čitam to što pišeš, a pribojavm se tih ispovesti.
Kao ono kad se čovek šćućuri od straha,ali ne može odoleti da ne odgleda
horor film do kraja....!
 
U kradji sam imao dobrih dana, imao sam i
losih. Na primer, danas ne jedem, sutra ne jedem i
zato kad ukradem najedem se za sve ono
sto nisam jeo.

Kad imam para kupim novo odelo, a ono bacim
iako sam ga kupio pre dva dana.
Uvek imam samo jedno odelo. Gde da ih cuvam
kad nikad nisam na jednom mestu. Stalno bezim,
cas u Beogradu, cas u Cacku, cas Splitu.

Znam, kad napunim pinoletsvo-sve ce ovo
da mi presedne.

Decak, 13 godina

"ne volim miliciju zato sto me
stalno vracaju u Dom. Ne znaju oni, niti me pitaju,
kako je meni tamo".
 
Nisam kivan na miliciju, dobri su to ljudi,
a sa barabama kao sto smo mi, ne treba drukcije.

Niko nije lud da bije postenog gradjanina.

A kad smo od ukradenih para kupili
mrtvacki sanduk za Krezinog caleta, i kad u
nas povatali, nisu nas ni prstom takli. Samo
su rekli:- Dobro, idite kuci i da vas vise ne vidimo.

Sta onda da budem kivan na njih

Decak, 17 godina
 
Kuci kad me saljete, ja necu, ja cu opet da pobegnem.
Rekla je da me nikad nece traziti ako odem.
i Jos da ce me dati u dom. Igrali smo se
konja i brat mi je pao sa ramena, onaj najmladji, Zlatko.
Uvela me je unutra i isprebijala. Zivacana zena, nekad poludi, narocito kad dodje sa posla.
Rekla je da me vise nikad, nece traziti
ako odem, necu da me vodite kod nje...Ja njih sve volim, ali necu tamo.

Otac je ostisao pre dve tri godine, sa
drugom zenom. Mnogo je voleo da pije, ode u gostionu,
i tamo trazi druge zene.

Tukao me je cim stigne, udarao gde stigne. Mama
kupi vaznu, radi jadna za tu vaznu, a on
sve porazbija. Kupi meni sat za rodjendan, pa
mi ga uzme i proda za rakiju. Opet mi kupi,
pa opet proda. I tako nekoliko puta. Donese ono
sto mu ostane od plate i da mami, a posle joj ukrade pet hiljada,
hiljadu dinara i sakrije pod dusek.
Nije mi bilo zao kad je otisao, a nije mi ni sad zao.
Sto da ga volim kad on nije voleo mene
. Nikad
za praznik nije bio kod kuce.

Nemojte da me vodite kuci, ja kod nje necu.
Ona je rekla da me nikad nece traziti ako
odem. Meni je dobro ovde gde sam. Kad me je izvukla,
i kad je rekla idi gde kud znas, , ja te vise necu traziti, nista
nisam odgovorio, nisam ni suzu pustio. Otisao sam smesta
a ona mi nije rekla da se vratim. Seo sam na
prvi voz i negde stigao. Prvo u Zagreb. Onda sam seo na drugi voz i ponovo stigao u Vinkovce. Na stanici
sam sedeo na klupi, bio sam gladan i mislio na bracu.
Ja njih sve volim, i nju volim, ali necu da me vodite.
Posle sam opet seo na jedan teretnjak i stigao u Batajnicu. Bio
sam mnogo gladan, nisam umeo nista da ukradem, nisam
mogao ni da prosim. Onda sam nasao vagon
sa secernom repom i jeo sam repu. gadna je,
mislio sam da je sladja, ali bio sam mnogo gladan.


Decak, 11 godina
Upucen u prihvatilite aktom SUP-a
sledece sadrzine:
-Upucujemo vam maloletnog NN sina (ime oca)
i (ime majke) iz Vinkovca, zatecenog na zeleznickoj stanici Batajnica.
Milicioner je obavesten od zeleznickog osoblja da je mali N
pokusao da se baci pod voz, jer je navodno jako gladan. Od kuce
otisao pre pet dana
Izjavio je da ga je majka isterala iz kuce.
POMOCNIK KOMANDIRA
 
Ja sam bila jako mala, ali se secam da smo
uvek bili na ulici


Devojcica 13 godina
"Danas, 30. oktobra ove godine
privedena je mlada M.R iz razloga sto su je
nasli na ulici i sto je imenovana
izjavila da nema gde da bude i da
hoce da se baci u Savu.
Sa M.R. objavljen je veoma dug razgovor
gde joj je ukazano postovanje zivota i rada, kao i na cinjenicu da do odlaska u drugi Dom
nema gde da bude.Molimo vas da je prihvatite.
(Iz propratnog akta)
 
где ме нађе са овом темом
страшно,јадна деца
Moji roditelji su se razveli kada sam posao u prvi razred osnovne skole. Tata je jednostavno otisao
a da mi ni ruku nije pruzio.


Isao sam kod njegove sestre, ali ona mi je rekla da zna da se javljao iz Svedske, ali da je
adresu negde zaturila. Pricala mi je da je tata proslog avguta dolazio u Beograd na odmor
i da je tu bio mesec dana. Ljutio se sto nisam dosao da ga vidim. A ja sam ceo proslogodisnji avgust bio u bolnici. Mozete i da proverite
ako hocete.Moj tata nije ni pitao za mene. Posle sam isao i kod bake. mama je isla sa mnom, ali je ostala ispred zgrade.
Baba se isto naljutila sto nisam posetio tatu kad je bio kod nje. Dala mi je samo dinar za sladoled. A
adresu neda zato sto se tata ponovo ozenio i ima srecan brak. Kaze,
ako ti dam adresu, sigurno ces mu pisati, pa mozes brak da im pokvaris.

Jedva sam sisao niz stepenice. Uz put smo
mama i ja zajedno plakali, ah to je bio poslednji put da placem za njim.

Decak, 12 godina
Prima socijalnu pomoc
Majka tesko bolesna
U skoli dobar i disciplinovan ucenik
овог ми дечаканекако највише жао,мада,ниједна исповест није мање тужна,заправо
Ja cu samo pisati citate iz knjige
necu kometarisati dok ne zavrsim
mene je knjiga jako potresla
Nemam reci za ljudsku nemarnost, bezbrigu glupost sebicnost
jako sam povredjena i besna
Imam saosecanja ali se nikad od strane svojih roditelja nisam osetila odbaceno i razocaranom, povredjenom
Podsecam da je knjiga objavljena 1971. godine

шта бибилодасу сад скупљали после ратова ,криза.....




одо ја да изљубиммоју децу,за сваки случај:neutral:
 
Nasla sam jednu knjigu, pisana je 1971. godine
Autori su sociolog i psiholog Vesna Ognjenovic i Budimir Nesic
Deca koja su prihvatana u institutima za Socijalni rad i Popravnim domovima Republike Jugoslavije
Knjiga je radjena na istinitim spisima, autenticnim izjavama dece koja su boravila u tim domovima
Ima puno citata i objasnjenja
Meni je iskreno zao, neki zapisi su bez objasnjenja jer su dovoljni da bi se shvatila sustina.
Prepisivacu iz knjige tacno onako kako pise u knjizi, tacne izjave psihologa i sociologa.
meni je ovo veoma potresno a vi komentarisite.
Moje pitanje je samo: Koliko pratite svoju decu i koliko ih negujete i vodite racuna o njima?
ja cu postavljati sve iskaze iz knjige, jer ima jako jako potresnih a ima i saljivih iskaza



Ne znam ja zasto se ljudima koji stupaju
u brak izdaje vencanica. Moja mama je
otisla od nas a vencanica je ostala. Eno je u kuhinji na prozoru. Ali sta ce nam.
Ne treba nam vencanica. Stvarno ne znam
zasto im daju vencanicu.

Decak, 11 godina
Odgovor sa testa inteligencije, na pitanje: Zasto se ljudima koji stupaju u brak izdaje vencanica


Ja mislim da sam ja jedan od retkih.
Smatram zato sto se svi tuze na mene. Ja sam, kako bi rekla moja baba, hostapler,
koji se druzi sa losim drustvom koje ga tera da pusi i krade,
mada ja necu.
Samo ponekad hocu.

Decak, 14 godina
Ucestvovao u dve provale
kradje




Naljutio se islednik na mene, a nisam imao
takve namere ni na kraj pameti. a taj islednik,
izgleda, dobar neki covek, svasta je pricao samnom. I tako u razgovoru odjednom kaze on meni:
-Ajd da budes i ti malo u mojoj kozi.
Zamisli, kaze, da si ti narodna vlast
i da treba da se boris protiv takvih
kao sto si ti-sta bi ti, kaze, na primer uradio da
sprecis kradje? Ja onako razmislim i kazem lepo, ko sad vama:
-Umontiro bi struju u bravama pa
bi ih pustio da probaju, kazem. Cekaj, kaze, a kako ti ono upadas u radnje. Preko krovova
i plafona, kazem. I covek se iz stopa naljuti.
Kaze:-Ti si nepopravljiv


Decak, 16 godina
Visestruki recidivista

мислим да их пратим довољно

а ови искази што кажеш да су шаљиви,они су више тужни но шаљиви, ал ајде
 
Kada sam posao u skolu, prvih dana sam bio uredan
i cist. Ubrzo sam pocepao odelo koje sam imao, na kolenima, a
kaput na rukavima. majka je jedne veceri sve to okrpila i sutra me
terala da nosim a ja nisam hteo. Ona mi je objasnila, da ja treba da ga
nosima a ja opet nisam hteo., pa je majka plakala.

Tako sam ja poceo da nosim iscepane stvari.

Decak, 14 godina
 
Kada sam bio mali, moj zivot je bio bedan.
A kad sam poraso i bednoca je porasla.

Decak 16 godina
Visestruki recidivista

"O ocu ne zeli da razgovara. Kaze:
ostavio me je kad sam imao 3 meseca,
jebm mu dusu njegovu"
(beleska psihologa)
 

Back
Top