stani i umiri bilo disanja svog
dok se toplina dana razliva po kapcima i licu
zarij hladne prste u toplu zemlju željnu kiše
umiri svaki damar svojih žudnji
i čekaj da se tišina tvog bića slije sa ogledalom Tvorca
brišući svaki trag prolaznosti koja nije tvoja
oblačeći ti dušu da ne bude gola
u večnost koja ti pripada
zaborav svoj nađi u slavljenju heruvimskom
dok se toplina dana razliva po kapcima i licu
zarij hladne prste u toplu zemlju željnu kiše
umiri svaki damar svojih žudnji
i čekaj da se tišina tvog bića slije sa ogledalom Tvorca
brišući svaki trag prolaznosti koja nije tvoja
oblačeći ti dušu da ne bude gola
u večnost koja ti pripada
zaborav svoj nađi u slavljenju heruvimskom