POVRATAK

stani i umiri bilo disanja svog
dok se toplina dana razliva po kapcima i licu
zarij hladne prste u toplu zemlju željnu kiše
umiri svaki damar svojih žudnji
i čekaj da se tišina tvog bića slije sa ogledalom Tvorca
brišući svaki trag prolaznosti koja nije tvoja
oblačeći ti dušu da ne bude gola
u večnost koja ti pripada
zaborav svoj nađi u slavljenju heruvimskom
 
Kao i u drugim tvojim pesmama kad pišeš o čežnji duše tu je i telo sa svojim damarima,svojom žudnjom kao kontrast ali u strasnom jedinstvu tela i duše što daje čar i živost prizorima koje opisuješ.Kao da to nije bilo nekada i daleko nego da se dešava sada i ovde.:klap::klap::klap:
 
zxy;bt83598:
Kao i u drugim tvojim pesmama kad pišeš o čežnji duše tu je i telo sa svojim damarima,svojom žudnjom kao kontrast ali u strasnom jedinstvu tela i duše što daje čar i živost prizorima koje opisuješ.Kao da to nije bilo nekada i daleko nego da se dešava sada i ovde.:klap::klap::klap:

Hvala ti...drago mi je da me "vidis":zag:
 

Back
Top