- Poruka
- 5.196
Za dobijanje šengenske vize bilo je potrebno doneti: važeći pasoš, fotokopiju pasoša (uključujući i prazne stranice), dve fotografije na beloj pozadini, popunjen obrazac za izdavanje vize u dva primerka, uverenje o studiranju/ zaposlenju/ penzionisanju/ vlasništvu nad firmom i, u zavisnosti od tipa vize koji se traži, uverenje o plaćenom porezu, dozvolu poslodavca za odsustvo s posla i izvod s bankovnog računa. Trebalo je takođe pribaviti garantno ili pozivno pismo, potvrdu o plaćenom putnom osiguranju, hotelsku rezervaciju ili potvrdu o adresi na kojoj će se boraviti, povratnu avionsku, autobusku ili voznu kartu.
Pošto je svaka od ovih stavki podrazumevala još niz podstavki, teško je danas reći šta je zapravo bilo neophodno kako bi se dobila ulaznica za zemlje potpisnice Šengenskog sporazuma. Teško je takođe reći šta je od dokumenata predstavljalo najveći problem. To je, naprosto, zavisilo od sudbine: neke ambasade naprasno su odlučivale da ne primaju faksirana ili mejlom pristigla pozivna pisma (pa je ostatak dokumentacije čamio u fioci, dok su različitim stazama i bogazama dolazile originalne, potpisane i overene potvrde); neke ambasade tražile su šestomesečni izvod s bankovnog računa (pa je bilo neophodno popiti kutiju sedativa kako bi se izdržalo klečanje na kolenima pred bankarskim službenicima); neke ambasade vraćale su te "na početak reda" zato što imaš samo potvrdu poslodavca o odsustvu, ali ne i potvrdu istog tog poslodavca da zapravo odlaziš na službeni put…
Kako bilo, valjalo se na vreme pobrinuti da pred šalter stigneš u što je moguće boljoj formi, s dovoljno papira, snage i volje da pretrpiš sve što ti se sprema.
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=900357
-----------------------------------------------------------
Rasplet je započeo dolaskom Jelka Kacina i njegovo obracanje sa „Juno potkivano, dobar dan, merdita!”
Pošto je svaka od ovih stavki podrazumevala još niz podstavki, teško je danas reći šta je zapravo bilo neophodno kako bi se dobila ulaznica za zemlje potpisnice Šengenskog sporazuma. Teško je takođe reći šta je od dokumenata predstavljalo najveći problem. To je, naprosto, zavisilo od sudbine: neke ambasade naprasno su odlučivale da ne primaju faksirana ili mejlom pristigla pozivna pisma (pa je ostatak dokumentacije čamio u fioci, dok su različitim stazama i bogazama dolazile originalne, potpisane i overene potvrde); neke ambasade tražile su šestomesečni izvod s bankovnog računa (pa je bilo neophodno popiti kutiju sedativa kako bi se izdržalo klečanje na kolenima pred bankarskim službenicima); neke ambasade vraćale su te "na početak reda" zato što imaš samo potvrdu poslodavca o odsustvu, ali ne i potvrdu istog tog poslodavca da zapravo odlaziš na službeni put…
Kako bilo, valjalo se na vreme pobrinuti da pred šalter stigneš u što je moguće boljoj formi, s dovoljno papira, snage i volje da pretrpiš sve što ti se sprema.
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=900357
-----------------------------------------------------------
Rasplet je započeo dolaskom Jelka Kacina i njegovo obracanje sa „Juno potkivano, dobar dan, merdita!”