Povratak prirodi

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Naša diskusija uopšte nema veze sa temom, jer život na selu ne znači povratak prirodi.
Po meni povratak prirodi podrazumeva promenu načina života i razmišljanja, a ne promenu lokacije.
Naša diskusija je nadovezivanje na prethodnu diskusiju o prelasku bogatih na periferiju i cenama kuća u selima .

Promena lokacije vodi promeni načina života i razmišljanja, a život na selu je nesumnjivo korak bliže povratku prirodi,
 
Tu ima istine. Mnogi ljudi oko mene imaju betonirana dvorišta
i nemaju ni kuce i mace, a kamo li kokoške i svinje. Kako kažu,
ne žele da se muče jer se sve može kupiti za malo para.

Mada, korisne su informacije da se za isti novac može kupiti
garsonjera u gradu i imanje na selu. Mnogi bi prešli na selo,
ali ne vide da im je to moguće.

Postoji i varijanta i jare i pare.

Stan u gradu iznajmiš nekom, pa novcem od kirije plaćaš ratu za kućicu u selu.

Ostaju ti i stan i kućica.

To rade mnogi penzioneri, a još više će toga biti kako država bude počela oporezivanje svega i svačega pa i viška stambenog prostora
 
Imam kuću u selu gde je sa jedne strane reka i to je milina ali sa druge strane je magistralni put kojim jure šleperi i to ubija svaku lepotu i uživanje .Povremeno odem ali nikada ne bi živela tamo.

Kuća blizu jezera mi je super i tamo idem leti ali ne razmišljam ni tamo da živim jer su zime zaista hladne. Pozitivno je što se sve više renoviraju te stare porodične kuće i ljudi češće i dolaze. Negativno je što mladi nisu zainteresovani da ostanu tamo. Zbog nemogućnosti putovanja prošle godine je selo bilo prepuno. Mislim da su mnogi prvi put videli odakle im potiču roditelji ili babe i dede.
 
просто градови су постали:
робовласнички затвори (зграде)
где људима праве ракове отвореним микроталасним пећницама (или вајфај рутери и мобилна телефонија),
трују канцерогеном храном (супермаркети)
и гасне коморе (види слику доле):
smog.jpg
 
Poslednja izmena:
Imam kuću u selu gde je sa jedne strane reka i to je milina ali sa druge strane je magistralni put kojim jure šleperi i to ubija svaku lepotu i uživanje .Povremeno odem ali nikada ne bi živela tamo.

Kuća blizu jezera mi je super i tamo idem leti ali ne razmišljam ni tamo da živim jer su zime zaista hladne. Pozitivno je što se sve više renoviraju te stare porodične kuće i ljudi češće i dolaze. Negativno je što mladi nisu zainteresovani da ostanu tamo. Zbog nemogućnosti putovanja prošle godine je selo bilo prepuno. Mislim da su mnogi prvi put videli odakle im potiču roditelji ili babe i dede.

Kod mene ovde je postalo veoma popularno poslednjih godina. Sad, tu ima i pozitivnih i negativnih stvari. Kao što su bandere pola oblepljene umrlicama a pola papirima na kojima piše "kupujem plac 10 - 20 ari".
Stara domaćinstva se zatiru, nema više onih veselih matoraca koji su špartali na sve strane, uvek prašnjavi i umorni ali uvek raspoloženi za druženje i priču.
Sad je mahom neki drugi soj ljudi. Velika većina su penzioneri, beogradski, jako fini, kulturni ljudi. Njima je da odu malo iz gužve, sede na terasi i ćute. Ne kontaktiraju sa bilo kim drugim iz sela, što i razumem. Često tu dolaze i samo ponekad. Nema tu ljudi koji se baš doseljavaju, to su sve vikendaši.
Ne vidim da će sela ovde ikada više zaživeti.
 

Feskovićeva euforija je mnogo simpatična. Jedva čekam da ga čujem za
godinu li dve.

Al lepo mi je to što se ljudi koji iz grada dođu raduju kupinama. :lol:
Dok oni koji su rođeni na selu gledaju totalom da ih naprskaju da nikad
više ne niknu, jer prave zmijarnike. Zato je zamena neophodna.
 
Htedoh da krstim temu ''povratak na selo'', pa sam onda shvatila da ne
možemo svi da se vratimo. Mnogo je onih koji su izgubili vezu sa svojim
selom, jer su njihovi preci već generacijama u gradu, a da opet osećaju
potrebu da se vrate prirodi.

Biti dalje od velikih gradova, nekako nas i od sistema udaljava. Ne
postoji način da načisto umaknemo, ali barem možemo olakšati sebi
život.

Gradovi su pretrpani. Više se u njima ne da disati, a kvalitet hrane koju
kupujemo čak i na pijacama, veoma je loš.
Šta vi vidite kao rešenje, preseljenje iz grada ili neku vikendicu u kojoj
bi se povremeno boravilo?
Pozdrav,ja sam u početku faze da otvaram kamp u prirodi,kamp bi imao isključivo domaću hranu iz zidane peći (furune),kotlić,roštilj,povrće bi bilo isključivo iz vlastite bašte bez hemikalija,u kampu bi bila mogućnost i kupovina domaćih proizvoda koje se mogu poneti kući,smeštaj za početak bi bili postavljeni šatori a kasnije kućice,za decu će biti urađen prostor za zabavu ljuljaske,klackalice itd.....
 
добра ти је тема
увек се може када се хоће... моји никада нису узели мотику у животу...а мени је флипнуло једног дана и ето ме на селу...има доста предности, на пример:
увек има где паркирати, не загађен ваздух, бесплатна јаја и месо (ко га једе),
пошто ја сејем - онда не прскана храна,
цвркут пцита, увече сове...
драстично мање загађење електросмогом
nista bolje od toga plus zanimacija a ne u četiri zida ko u zatvoru
 
Nisam dovoljno daleko otiso ali opet bolje od grada,rado bih u dedovinu 80km od bga ali zadrta familija misli da svako ima pravo da nasledi pa se nije podelilo,a komsija rodjak koristi i rado bi prisvojio,ne dok sam ja ziv
I onda mi je glupo da kupujem tudje kad imam svoje gde sam odrastao
pa zasto bi kupovao tuđe a imas svoju djedovinu ono što tebi pripada zašto bi dao drugom ukoliko to ne želiš
 
Zato sto se 30 godina ne deli zbog familije,ako bi se podelilo nista mi ne bi znacilo ,iako ne vredi nista oni su smradovi koji misle da njima treba da pripadne pa ne daju drugom,nije problem ni oni da ponude da otkupe ni da drugom daju za pare ali nece
 

Back
Top