Povratak antičkoj demokratiji

Drugar moj,

Nije da sam zlonameran, ali postojao je kriterijum ko je mogao da glasa i u antičkoj tzv. demokratiji.

U platonovoj državi ima deo koji to objašnjava, kada svi otpadnu bude to otprilike po 300-500 glasača po državici-gradu (oko 50,000 stanovnika), možda je u Atini bilo 3-4 puta više. To ti je tadan bila najveća demokratija. Što jes jes... ;)
 
Drugar moj,

Nije da sam zlonameran, ali postojao je kriterijum ko je mogao da glasa i u antičkoj tzv. demokratiji.

U platonovoj državi ima deo koji to objašnjava, kada svi otpadnu bude to otprilike po 300-500 glasača po državici-gradu (oko 50,000 stanovnika), možda je u Atini bilo 3-4 puta više. To ti je tadan bila najveća demokratija. Što jes jes... ;)

Ok, daklem cca 1 odlučivač na 100 stanovnika. Onda bi skupština desetomilionskog naroda trebalo da ima 100 000 poslanika? Meni odgovara. :mrgreen:
 
Дефинитивно би требало направити тестове за гласаче пре него гласају. Да то буде мало јаче од основног познавања политике, демократије и сл. Не може сваки идиот да гласа потписујући се са Х и онда смо увек у були. То би била стратегија на дугорочно која би уродила плодом;)
 
Дефинитивно би требало направити тестове за гласаче пре него гласају. Да то буде мало јаче од основног познавања политике, демократије и сл. Не може сваки идиот да гласа потписујући се са Х и онда смо увек у були. То би била стратегија на дугорочно која би уродила плодом;)

Treba pogledati za šta se glasa danas. Birač bira neke likove koji u mu uverljivi ili simpatični. Ili glasa u inat nekome.
A zapravo glasa se za partije. Prilično je svejedno ko će zastupati neku partiju u skupštini. Kao što ni skupštinske debate nisu ni jednog poslanika naterale da promeni mišljenje.
Ukoliko bi se glasalo za zakone, onda bi ljudi glasali za ono što ih lično i neposredno pogađa. Imao bih možda šta da kažem o penzijskom osiguranju, a verovatno ne bih iznosio mišljenje o zakonu kojim se štite polarni medvedi.
Velika farmaceutska kuća teško bi potplatila stanovništvo da izglasa zakon kojim se štite njeni interesi. Ali ovo uvek lako može da izvede sa pojedinačnim poslanicima ili jednostavno sa nekoliko ključnih ljudi u vodećoj partiji.
 
Treba pogledati za šta se glasa danas. Birač bira neke likove koji u mu uverljivi ili simpatični. Ili glasa u inat nekome.
A zapravo glasa se za partije. Prilično je svejedno ko će zastupati neku partiju u skupštini. Kao što ni skupštinske debate nisu ni jednog poslanika naterale da promeni mišljenje.
Ukoliko bi se glasalo za zakone, onda bi ljudi glasali za ono što ih lično i neposredno pogađa. Imao bih možda šta da kažem o penzijskom osiguranju, a verovatno ne bih iznosio mišljenje o zakonu kojim se štite polarni medvedi.
Velika farmaceutska kuća teško bi potplatila stanovništvo da izglasa zakon kojim se štite njeni interesi. Ali ovo uvek lako može da izvede sa pojedinačnim poslanicima ili jednostavno sa nekoliko ključnih ljudi u vodećoj partiji.

Очигледно је да данас не постоји у политици, савременој демократији, узвишена мисао. То су ретке појаве, а ако се и догоди нешто слично убрзо бива осакаћено и збрисано. Увек ми пада на памет Ниче када су у питању ове теме, једном приликом је рекао да је политика место где су све душевне болести заказале састанак. И није погрешио.
Оваква ситуација је тренутно у свету, док смо ми ослобашајући се на почетку миленијума сањали један сан о потпуној слободи и разумевању човека у друштву. Ту смо се преварили или су нас преварили.
 

Back
Top