Moj prijatelj i kolega, publicista, profesor i najzad doktor filozofije, oženio se pre izvesnog vremena sa duplo mlađom ženskom, čija je jedina vrednost upravo to što je mlada. Inače ništa ne vredi; oblači se i izgleda kao Marilyn Manson. Njegovo ime nećemo otkriti, a ona se, jadna, zove Tatjana... Tanja... Tanjica... mala željna kiticinih glavica...
Na venčanju, on se lepo obukao, a ona kao kakva rokerka:
http://img402.imageshack.us/img402/5594/akrepi.gif
Mala je nimfomanka, udara se kao štuka, a on mator i istrošen, ne može da podnese njen tempo. Pa kad legnu u krevet rade one stvari dok on može, a kad zanemoća ona navali na njega kao sumanuta... pa udri... pa udri... i na kraju se on ispovraća po njoj... kao prase...
I tako se desilo više puta da je otišla na posao sa kosom usmrđenom na povraćku.
To je smetalo i njoj i njemu. Pa, malo pomalo, kad joj priđe, a ona zavrišti: „Beži!... Nemoj!... Neću!...“
Jednom su zajedno šetali beogradskom Knez Mihajlovom i tamo gde se izlazi iz nje i ulazi na Kalemegdan, gde su neke ograde kraj jednog gradilišta, ugledaše dvoje pasa:
I ona se nasmeja i reče mu: „Ha ha ha! Ovi su isti kao mi!“
I on pukao od muke. Ne zna čovek šta će. Utuvio sebi u glavu da ga kerovi imitiraju ili da mu se, još gore, rugaju. I sad ne zna čovek šta da radi. Ima ženu, a kao da je nema, jer ona nimfomanka daje svima osim mužu. A kako da dâ mužu kad povraća po njoj kao divlji vepar? Kako da mu pomognemo?
Na venčanju, on se lepo obukao, a ona kao kakva rokerka:
http://img402.imageshack.us/img402/5594/akrepi.gif
Mala je nimfomanka, udara se kao štuka, a on mator i istrošen, ne može da podnese njen tempo. Pa kad legnu u krevet rade one stvari dok on može, a kad zanemoća ona navali na njega kao sumanuta... pa udri... pa udri... i na kraju se on ispovraća po njoj... kao prase...
I tako se desilo više puta da je otišla na posao sa kosom usmrđenom na povraćku.
To je smetalo i njoj i njemu. Pa, malo pomalo, kad joj priđe, a ona zavrišti: „Beži!... Nemoj!... Neću!...“
Jednom su zajedno šetali beogradskom Knez Mihajlovom i tamo gde se izlazi iz nje i ulazi na Kalemegdan, gde su neke ograde kraj jednog gradilišta, ugledaše dvoje pasa:
I ona se nasmeja i reče mu: „Ha ha ha! Ovi su isti kao mi!“
I on pukao od muke. Ne zna čovek šta će. Utuvio sebi u glavu da ga kerovi imitiraju ili da mu se, još gore, rugaju. I sad ne zna čovek šta da radi. Ima ženu, a kao da je nema, jer ona nimfomanka daje svima osim mužu. A kako da dâ mužu kad povraća po njoj kao divlji vepar? Kako da mu pomognemo?