Umesto osvajanja prava na fer (poštene) odnose sa poslodavcima, radnici su danas postali nezaštićeno roblje vladajuće klase i njoj privrženih privatnih posednika, koji bukvalno izrabljuju radnike pomoću metoda prvobitne akumulacije kapitala i nekažnjive pljačke elementarnih sredstava za život radničkih slojeva u korist nezakonitog bogaćenja i sve većeg širenja nejednakosti među radnim ljudima, koji nose najteži teret opstanka društva.
Šta god govorili , ljudska prava zadnje tri decenije brišu se , te se uvodi s legalna tiranija , sa surovom eksploatacijom ljudskog zdravlja , sposobnosti i znanja - što se otvoreno vidi kroz analizu svih nebrojanih promena zakona o radu , u ovom periodu . Svaki sledeći zakon , obespravljuje ljude i jednu ratno-tranzicionu profitersku kastu favorizuje !
Ovde nije reč samo o sticanju novca , i njegovom besumučnom gomilanju , već i o ozakonjenom nipodištavanju , ponižavanju i zlostavljanju ljudi , koji su izvan vladajućih ratno-tranzicionih kasti ! Vlast nad ljudima , u svim pogledima , kroz radno ekonomsku sveru , postaje neograničena !
Rešenja nema kroz takozvane demokratske institucije , jer kako se vidi , one su nosioci ovih demokratsko ozakonjenih procesa , kojim se slobodni ljudi legalno stavljaju u poziciju argatorsko biološkog roblja ! Ovde nije reč o obespravljivanju , ovde je reč o demokratskom ozakonjivanju surove prostačke eksploatacije ljudi i vlasti nad njima ! Stoga je smešno , najvno , pa i glupo deluje , kad se oslobođenje vidi i traži kroz sindikalne borbe i političko delovanje kvazi levih kasti , čiji je očigledni uzorak ministar julovac . Sa ovakvim sindikalno prodanim dušama , kao i levičarima , koji stoje na poziciji šešeljizma : što njima gore , nama i našima sve bolje i bolje - samo će se sve dublje i dublje zapadati u glib balkanskog kapitalizma !
Sve češće se piše , posve otvoreno , da svaka generacija , koja stasava u kalendarskoj godini , kao potencijalni radnički svet , koji ulazi u kapitalističko balkanski jaram , potrebuje revolucionarnog duha , upornosti i istrajnosti , kao i po jednog Gavrila , Apisa i njima sličnim liderima !
Konačno , ono što je borbom stečeno a ćutke demokratskim blejanjem izgubljeno , samo novom borbom može da se povrati !
Hrabrost, ideju i viziju koje je pre sto godina imao Gavrilo Princip na početku 21. veka je svojim delom demonstrirao Edvard Snouden. Obojica su žrtvovala život udarajući u simbole sistema !
http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/476960/Srdjan-Koljevic-Svakoj-generaciji-treba-Princip