Ja sam se mozda 4 godine drzao neke svoje parole NE VERUJ NIKOM Ali PRAVI SE DA IM VERUJES. Zasto da se pravis da im verujes, zato sto ako svakom stavis do znanja da im ne verujes, ostaces usamljen i svi ce te odbaciti.
E sad pricao sam sa o tome sa starim kucnim prijateljem mojih roditelja, on je psihijatar, rekao mi je da je to lose po mene i da je cak i bolje da spadam u one ljude koje veruju svima sve i svasta a ne ovako. Jer ovako unistavam sam sebe, stalno u oklopu i razdirem sam sebe sumnjam, pretpostavkama.
Razmisaljao sam o tome dugo i to je tacno, treba verovati ljudima pa ma koliko razocarenje boli. Razocarenje je prolazno i znas na kraju na cemu si sa tom osobom.
Zivot je mnogo lepsi kad donekle verujes ljudima, ali budi obazriv i nista vise.
Zamisli u kakvoj je covek u agoniji ako se drzi parole ne veruj nikome.
Primer> Recimo covek ne veruje svojoj zenia ona ga voli i ne vara ga sa drugim, ne veruje svojoj deci ako kazu da se ne drogiraju, ne veruje svom lekaru, na poslu, u pekari ne veruje da je hleb svez itd... Stalno je u nekoj napetoj sumnji.
Znaci covek se pretvara u
PARANOIKA i njegov odnosi sa drugim ljudima su jako losi.
Zalosno je to sto je svet pao na takve grane>
DA je zavist uzrok mrznje a korist uzrok ljubavi=Marchelo stih
A ovim mojim i vasim laznim ortacima poklanjam ovu pesmu