Poverenje

Ne pametuj mnogo..."mozda" "nekad "slucajno" ....mnogo toga se moze desiti i nekad i slucajno al ovako neshto slucajno da se desi...ne neeee to ne priznajem nikako...

Uh da bash sam se dobro sacuvala,nemash pojma koliko...
 
Ne pametuj mnogo..."mozda" "nekad "slucajno" ....mnogo toga se moze desiti i nekad i slucajno al ovako neshto slucajno da se desi...ne neeee to ne priznajem nikako...

Uh da bash sam se dobro sacuvala,nemash pojma koliko...

nisam mislio direkt na tebe jer te ne poznajem
kažem samo da je problem Ego
Ego je taj koji neguje strahove

eto, nadam se da ti ovo malo pametovanja više odgovara
 
naravno da nije
u pitanju je ego
šema je sledeća:
neki ljudi jednostavno misle da se sve vrti oko njih i da će da im spadne dlaka s glave ako se prepuste
radije biraju da ostanu sami i sačuvani nego da rizikuju da možda, nekad, slučajno budu povređeni

:ok:au brate kako taj ego zna da sjebe ljude i ladno prozive zivot misleci da su ga nahranali i da im je bolje zbog toga
 
E ovako...poshto ocigledno da imam jako veliki problem shto se poverenja tice u ljude,teshko verujem ljudima jer sam nasedala dobro i prosto verovala u lazi i price koje su se mene ticale.Pitanje je sada kako prebroditi sve to i opet poceti nekome verovati 100% i na koji nacin ili shta konkretno uraditi da bih meni ljudi verovali? Nisam od onih koji vole previshe da se otvaraju ako je neko novo poznanstvo u pitanju zbog nekog unutrashnjeg straha koji je jaci od mene i da zelim da se otvorim ima neshto shto me sprecava,shto mi govori da se zatvaram jer dovoljno sam se opekla za ceo zivot i to me je skroz upropastilo da sam na kraju postala jako teshka osoba...smatram licno ovo kao jako veliki problem i ne znam shta da radim....u velikoj sam konfuziji kad tako moram reci.

Ја не верујем никоме, а људи мени верују и даље јер могу да ћутим, немам онај осећај терета ако знам нешто што други не знају, тако да ја немам проблем, и не сматрам то хендикепом, оно веровао сам, видео куда то иде, сад ништа не причам никоме и то је то..
 
Ја не верујем никоме, а људи мени верују и даље јер могу да ћутим, немам онај осећај терета ако знам нешто што други не знају, тако да ја немам проблем, и не сматрам то хендикепом, оно веровао сам, видео куда то иде, сад ништа не причам никоме и то је то..

E takva sam i ja postala u zadnje vreme i nije da bash nikome ne verujem...ali to ne valja koliko sam shvatila..
Veruju i meni ljudi koje znam al koji me ne poznaju licno i dovoljno jok,samo zato shto cutim....poshto je to znash loshe i trebash da se otvarash skroz kao knjiga....ispada da imash neshto shto krijesh itd.....odmah su tu neke sumnje a ne razmishljaju da se neko lakshe otvara a neko teze bez ikakvog postojeceg razloga....
 
E ovako...poshto ocigledno da imam jako veliki problem shto se poverenja tice u ljude,teshko verujem ljudima jer sam nasedala dobro i prosto verovala u lazi i price koje su se mene ticale.Pitanje je sada kako prebroditi sve to i opet poceti nekome verovati 100% i na koji nacin ili shta konkretno uraditi da bih meni ljudi verovali? Nisam od onih koji vole previshe da se otvaraju ako je neko novo poznanstvo u pitanju zbog nekog unutrashnjeg straha koji je jaci od mene i da zelim da se otvorim ima neshto shto me sprecava,shto mi govori da se zatvaram jer dovoljno sam se opekla za ceo zivot i to me je skroz upropastilo da sam na kraju postala jako teshka osoba...smatram licno ovo kao jako veliki problem i ne znam shta da radim....u velikoj sam konfuziji kad tako moram reci.

ne veruj nikome 100%, nije pametno, tako da si tu ok, ne moraš da budeš otvorena knjiga.
a da bi ljudi tebi verovali - samo treba biti topao i pažljiv u ophodjenju prema njima.
svi se opečemo u životu, neko više, neko manje. samo je bitno da se nauči nešto više i da se ide dalje.
i opusti se.. samo s ljudima koji zaslužuju tvoje poštovanje i poverenje budi što otvorenija, ali opet, ne moraš u potpunosti.
naravno, možeš da vežbaš otvorenost. da kreneš da tražiš ono što ti treba, otvoreno. bez stida, snebivanja..
uživaj u životu. sve se prebrodi, samo je pitanje vremena..
 
E takva sam i ja postala u zadnje vreme i nije da bash nikome ne verujem...ali to ne valja koliko sam shvatila..
Veruju i meni ljudi koje znam al koji me ne poznaju licno i dovoljno jok,samo zato shto cutim....poshto je to znash loshe i trebash da se otvarash skroz kao knjiga....ispada da imash neshto shto krijesh itd.....odmah su tu neke sumnje a ne razmishljaju da se neko lakshe otvara a neko teze bez ikakvog postojeceg razloga....

pusti te koji misle da svi treba da budu ko otvorena knjiga. to prosto nije tačno i ne treba tako.
treba znati biti otvoren u pogledu svojih potreba, znati zatražiti, a oko toga da ti svoj život pričaš svakome - nikako.
a uostalom, svi imamo neke gluposti koje delimo sa svima, tipa koju muziku slušamo, šta volimo, a šta ne.
tako neke sitnice koje možeš da pričaš drugima, a za bitno - ipak su oni nepoznati i nema potrebe pričati im.
 
obicno ko potencira da nije otvoren i da ima stege daleko da se moze otvoriti 100%..a otvara se brze slicnim osobama koje su takodje zatvorene..a ne daju do znanja otvorenijim osobama da nije potrebno toliko da se otvaraju..vec im itekako prija da budu u prednosti jer su nesigurni..ruzno i sebicno..takodje ako im se predoci ta sebicnost i da se neko vise otvorio..da trebaju napraviti paralelu i podjednako ulagati u odnos..h..odjednom je povlacenje i napad kao odbrana..pa sad kako neko od 20 i 40 god moze stajati iza svojih postupaka kao da su ispravni..jesu sami za sebe..al ako imaju nameru u dovje funkcionisati..otvaranje je mizerna zrtva koju trebaju podneti..jer tek sledi sa njima rusenje zidova..po cenu cega ako vec znaju da imaju problem ga drugom prave
 
Pa vidi, potpuno te razumem, sa slicnim problemom i sama imam posla, medjutim, moras da shvatis prvo da to sto te neko povredjuje, NIJE TVOJ PROBLEM, nego iskljucivo njihov, njihove pobude, njihovi kompleksi i nesigurnosti, hranjenje njihovog jadnog ega i izivljavanje njihove frustracije, ti si samo posrednik a na tebi ja da ili dozvolis da to budes ili da te jednostavno ne zanima i ne dotice i dovidjenja i prijatno. Razumes? Veruj mi kad se ovako postavis, desice se da ce sami da te ostave na miru, i zavrsices okruzena sasvim kvalitetnim ljudima, koji su vredni i tvog poverenja i ljubavi i paznje itd. Da se razumemo ovo je ipak proces, nije preko noci....ali radi:) Pozdrav
 
Ја не верујем никоме, а људи мени верују и даље јер могу да ћутим, немам онај осећај терета ако знам нешто што други не знају, тако да ја немам проблем, и не сматрам то хендикепом, оно веровао сам, видео куда то иде, сад ништа не причам никоме и то је то..


Ja sam se mozda 4 godine drzao neke svoje parole NE VERUJ NIKOM Ali PRAVI SE DA IM VERUJES. Zasto da se pravis da im verujes, zato sto ako svakom stavis do znanja da im ne verujes, ostaces usamljen i svi ce te odbaciti.

E sad pricao sam sa o tome sa starim kucnim prijateljem mojih roditelja, on je psihijatar, rekao mi je da je to lose po mene i da je cak i bolje da spadam u one ljude koje veruju svima sve i svasta a ne ovako. Jer ovako unistavam sam sebe, stalno u oklopu i razdirem sam sebe sumnjam, pretpostavkama.
Razmisaljao sam o tome dugo i to je tacno, treba verovati ljudima pa ma koliko razocarenje boli. Razocarenje je prolazno i znas na kraju na cemu si sa tom osobom.
Zivot je mnogo lepsi kad donekle verujes ljudima, ali budi obazriv i nista vise.

Zamisli u kakvoj je covek u agoniji ako se drzi parole ne veruj nikome.
Primer> Recimo covek ne veruje svojoj zenia ona ga voli i ne vara ga sa drugim, ne veruje svojoj deci ako kazu da se ne drogiraju, ne veruje svom lekaru, na poslu, u pekari ne veruje da je hleb svez itd... Stalno je u nekoj napetoj sumnji.
Znaci covek se pretvara u PARANOIKA i njegov odnosi sa drugim ljudima su jako losi.


Zalosno je to sto je svet pao na takve grane> DA je zavist uzrok mrznje a korist uzrok ljubavi=Marchelo stih

A ovim mojim i vasim laznim ortacima poklanjam ovu pesmu :whistling:
 
Poslednja izmena:
E ovako...poshto ocigledno da imam jako veliki problem shto se poverenja tice u ljude,teshko verujem ljudima jer sam nasedala dobro i prosto verovala u lazi i price koje su se mene ticale.Pitanje je sada kako prebroditi sve to i opet poceti nekome verovati 100% i na koji nacin ili shta konkretno uraditi da bih meni ljudi verovali? Nisam od onih koji vole previshe da se otvaraju ako je neko novo poznanstvo u pitanju zbog nekog unutrashnjeg straha koji je jaci od mene i da zelim da se otvorim ima neshto shto me sprecava,shto mi govori da se zatvaram jer dovoljno sam se opekla za ceo zivot i to me je skroz upropastilo da sam na kraju postala jako teshka osoba...smatram licno ovo kao jako veliki problem i ne znam shta da radim....u velikoj sam konfuziji kad tako moram reci.

ne razumem kako si verovala u laži i priče koje su se tebe ticale?
pošto mi to nije jasno, ne znam koji savet ili preporuku da napišem.
 
Ja sam se mozda 4 godine drzao neke svoje parole NE VERUJ NIKOM Ali PRAVI SE DA IM VERUJES. Zasto da se pravis da im verujes, zato sto ako svakom stavis do znanja da im ne verujes, ostaces usamljen i svi ce te odbaciti.

E sad pricao sam sa o tome sa starim kucnim prijateljem mojih roditelja, on je psihijatar, rekao mi je da je to lose po mene i da je cak i bolje da spadam u one ljude koje veruju svima sve i svasta a ne ovako. Jer ovako unistavam sam sebe, stalno u oklopu i razdirem sam sebe sumnjam, pretpostavkama.
Razmisaljao sam o tome dugo i to je tacno, treba verovati ljudima pa ma koliko razocarenje boli. Razocarenje je prolazno i znas na kraju na cemu si sa tom osobom.
Zivot je mnogo lepsi kad donekle verujes ljudima, ali budi obazriv i nista vise.

Zamisli u kakvoj je covek u agoniji ako se drzi parole ne veruj nikome.
Primer> Recimo covek ne veruje svojoj zenia ona ga voli i ne vara ga sa drugim, ne veruje svojoj deci ako kazu da se ne drogiraju, ne veruje svom lekaru, na poslu, u pekari ne veruje da je hleb svez itd... Stalno je u nekoj napetoj sumnji.
Znaci covek se pretvara u PARANOIKA i njegov odnosi sa drugim ljudima su jako losi.


Zalosno je to sto je svet pao na takve grane> DA je zavist uzrok mrznje a korist uzrok ljubavi=Marchelo stih

A ovim mojim i vasim laznim ortacima poklanjam ovu pesmu :whistling:

:ok:lepo ja kazem da svi trebamo otici povremeno i popricati s nekim strucnijim nije to sramota..neki doduse i cesce koji tako zive u ubedjenju da je samozivost dobra za njih
 
Ja sam se mozda 4 godine drzao neke svoje parole NE VERUJ NIKOM Ali PRAVI SE DA IM VERUJES. Zasto da se pravis da im verujes, zato sto ako svakom stavis do znanja da im ne verujes, ostaces usamljen i svi ce te odbaciti.

E sad pricao sam sa o tome sa starim kucnim prijateljem mojih roditelja, on je psihijatar, rekao mi je da je to lose po mene i da je cak i bolje da spadam u one ljude koje veruju svima sve i svasta a ne ovako. Jer ovako unistavam sam sebe, stalno u oklopu i razdirem sam sebe sumnjam, pretpostavkama.
Razmisaljao sam o tome dugo i to je tacno, treba verovati ljudima pa ma koliko razocarenje boli. Razocarenje je prolazno i znas na kraju na cemu si sa tom osobom.
Zivot je mnogo lepsi kad donekle verujes ljudima, ali budi obazriv i nista vise.

Zamisli u kakvoj je covek u agoniji ako se drzi parole ne veruj nikome.
Primer> Recimo covek ne veruje svojoj zenia ona ga voli i ne vara ga sa drugim, ne veruje svojoj deci ako kazu da se ne drogiraju, ne veruje svom lekaru, na poslu, u pekari ne veruje da je hleb svez itd... Stalno je u nekoj napetoj sumnji.
Znaci covek se pretvara u PARANOIKA i njegov odnosi sa drugim ljudima su jako losi.


Zalosno je to sto je svet pao na takve grane> DA je zavist uzrok mrznje a korist uzrok ljubavi=Marchelo stih

Нпр мени да нека дође и не знам како каже да ме воли ја јој не бих веровао, а капирам да ће ме варати како год окренеш тј да ће се то једноставно десити шта год ти урадио, такво је време, такве ствари гледам око себе.. И нисам ја у трипу не верујем никоме, па ми је то као терет, па сам ја параноичан, па сам надркан, па ово па оно, ја сам скроз опуштен, то сам прихватио као тако јер и јесте тако и идем даље, ја сам стално насмејан, стално сам у контакту са људима, значи немам никакав проблем, ал' им просто не верујем.. Дакле односи са другим људима не трпе, али ја и даље имам то мишљење.. Дешавало се да се девојка наљути на мене кад ме пита типа "да ли ми верујеш", ја искрен као и увек кажем "не" и она као дигне нос.. Ал' то није трип да ја њу нешто проверавам, уходим итд итд, ја никад никог нисам пратио, проверавао, ништа, пустим их да раде шта хоће, али им не верујем.. Не знам како да ти дочарам ситуацију, по причи може човек да истрипује да сам параноик, да проверавам људе, да сам опседнут тиме, а скроз је супротно..
 
nepoverenje je prirodno
glavna stavr koju te uče je nepoverljivost prema nepoznatim ljudima i stavrima
automatski se deci stavra kolevka konfora
mislim da taj mehanizam treba da služi upravo toj svesti da je sve moguće da ti se desi
što ne znači da treba biti paranoično distanciran i apstinirati od života
 
zato se neki ljudi okrecu zivotinjama i vole decu dok ih nepoverljivi ne iskvare

Pa ja donekle mislim da to nepoverenje jos proistice iz detinjstva, malu decu koji su rodetitelji povredjivali, mnogo lagali, ne ispunjavali obecanja, tada dete pada cesto u razocarenje. Posto razocarenja bole, on odlucuje da ne veruje nikome upravo da bi izbegao taj bol.

Mislim da poverenje nije u tolikoj meri urodjeno. Vec se stice jos od ranog detinjstva.
 
E ovako...poshto ocigledno da imam jako veliki problem shto se poverenja tice u ljude,teshko verujem ljudima jer sam nasedala dobro i prosto verovala u lazi i price koje su se mene ticale.Pitanje je sada kako prebroditi sve to i opet poceti nekome verovati 100% i na koji nacin ili shta konkretno uraditi da bih meni ljudi verovali? Nisam od onih koji vole previshe da se otvaraju ako je neko novo poznanstvo u pitanju zbog nekog unutrashnjeg straha koji je jaci od mene i da zelim da se otvorim ima neshto shto me sprecava,shto mi govori da se zatvaram jer dovoljno sam se opekla za ceo zivot i to me je skroz upropastilo da sam na kraju postala jako teshka osoba...smatram licno ovo kao jako veliki problem i ne znam shta da radim....u velikoj sam konfuziji kad tako moram reci.
Povjerenje ce ti se vratiti kad upoznas nekog kome se moze vjerovati .
Jeste da je takvih malo malo , ali postoje !
 
ne razumem kako si verovala u laži i priče koje su se tebe ticale?
pošto mi to nije jasno, ne znam koji savet ili preporuku da napišem.

Ljudi te lazu onoliko koliko im ti dozvolis. Ponekad je lakse i lepse cuti laz, nego istinu. Ponekad je laz jako potrebna da bi nahranili svoj ego.
Slozicemo se da je to nezdravo ponasanje ali svi mi samo ljudi i svi stremimo da dohvatimo srecu. Na tom putu ka sreci nailazimo na prepreke, na padove, na lazi, ali i na iskrenost.
Kraj krajeva ne postoji covek koji nikad u svom zivotu nije slagao, da bi nesto dobio.
 
O poverenju jedan mali citat iz "Proroka"- Halila Dzubrana

"Ali, voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako, ni stada na vašem pašnjaku.
Daju da bi mogli živjeti, jer zadržavati znači propadati.
Zacijelo, tko je vrijedan da primi svoje dane i noći, vrijedan je svega što vi imate.
I onaj koji je zaslužio da pije iz oceana života zaslužuje da napuni čašu i iz vašega potočića.
I koja zasIuga može biti veća od one što leži u hrabrosti i povjerenju, dapače u milosrđu, primanja?
I tko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgolititi svoj ponos da biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov ponos postiđen?
Prvo gledajte da sami zaslužite da budete davaoci, i oruđe davanja.

Jer, odista, život daje životu - dok ste vi, koji se smatrate davaocima, samo svjedoci."
 
Ja da dodam citat, e sad neko moze da se slozi neko ne.

Antonio De Melo
Covek nikada neveruje ljudima, on samo veruje u sopstveni sud o odredjenoj osobi. I zato covek nikada ne sme da okrivi drugu osobu za racarenje vec da okrivi samog sebe jer je imao pogresno misljenje o toj osobi.
 
Ljudi te lazu onoliko koliko im ti dozvolis. Ponekad je lakse i lepse cuti laz, nego istinu. Ponekad je laz jako potrebna da bi nahranili svoj ego.
Slozicemo se da je to nezdravo ponasanje ali svi mi samo ljudi i svi stremimo da dohvatimo srecu. Na tom putu ka sreci nailazimo na prepreke, na padove, na lazi, ali i na iskrenost.
Kraj krajeva ne postoji covek koji nikad u svom zivotu nije slagao, da bi nesto dobio.
:ok:samo ti nesigurni koji lazima hrane ego tesko da ikad osete srecu..cak pre postaju sve veci lazovi i losi ljudi
 
Ja da dodam citat, e sad neko moze da se slozi neko ne.

Antonio De Melo
Covek nikada neveruje ljudima, on samo veruje u sopstveni sud o odredjenoj osobi. I zato covek nikada ne sme da okrivi drugu osobu za racarenje vec da okrivi samog sebe jer je imao pogresno misljenje o toj osobi.


ovde si donekle u pravu, ali je cinjenica da ima ljudi koje ni Bog ne moze da procita ;)
 

Back
Top