Potreba, želja, čežnja

Hajde i da udjem u raspravu.....


Čežnja..........neostvarena želja................ako se koristi u naglašenom obliku onda dugo neostvarena želja

Želja.......ideja o potrebi..........osećanje potrebe......


Potreba.........zahtev koji postavlja telo (fizičke potrebe i nagoni), um (duhovne) , emocije (emotivne i ubedjenja) .

Potrebe mogu biti primarne (ovog trenutka), sekundarne (potrebe radi zadovoljenja drugih potreba koje će se javiti i biti primarne), tercijarne (potrebe radi zadovoljenja primarnih, sekundarnih , društvenih potreba i stavova i predstava o tom pojedincu)

Potrebe mogu biti bazične (neophodne za normalno funkcionisanje) i nadgradnja (potrebe ispunjenja vremena, interesovanja , potencijala)....

Bazične potrebe mogu biti i fizičke i psihičke (mentalna higijena).

I na kraju , potrebe mogu često u sebi sadržati elemente tako da se mogu svrstati u dve grupe, tako je potreba za seksualnim ispoljenjem i fizički nagon i psihološka potreba radi normalnog postojanja...
 
želja nije isto što i čežnja, dalje da ti ne objašnjavam..nećeš razumeti..



Који је то паметњаковић рекао да жеља није исто што и чежња о, мооњо.
И не треба да му објашњаваш јер такав заиста не би разумио.
За такве постоји казна. Предлажем ти да га из ових стопа банујеш да нам не квари наше филозофске разговоре угодне. ;)
 
cek da i ja svoje znacenje termina prezentujem.

ovaj... daklem

potreba - fundamentalna stvar kod svakog organizma. Ono sto nas cini zivim, rekao bih. Definisane razlicito od individue do individue, naravno uz par njih koji su kod svih iste.

zelja - neracionalna ili pak racionalna potreba za necim ili nekim, u vecini slucajeva neracionalna. Cesto pomaze nam u mastarenju, ali cesto zna da stvori kompleks usled konstantnog nametanja nasem toku misli i saznanja njenog neispunjenja. U odredjenom trenutku zivota covek se mora osloboditi zelja... radi sopstvene dobrobiti.

ceznja - e pa... ovde ne bih rekao da je to ustalena zelja... vec ustalena potreba... treba razgraniciti prejaku zelju i ceznju. Prejaka neispunjena zelja izaziva frustarciju, izrazava se u osecanjima besnila i mrznje ako nije ispunjena. Ceznja je patnja.. patnja za necim sto nemamo a pak nam je to svesna potreba. Kao i sve ima svoje pozitivne i negativne osobine. Ceznja se izrazava za razliku od prejake zelje depresijom, tugom. Ima jasno vidljivih nijansi.
 
Razocaran sam tvojim postom......bas mnogo.....

Zelja = potreba iz tvog teksta.......ali je neocigledno zbog gradjenja recenice po podeli.....
a onda razlika izmedju ustaljene zelje i ustaljene potrebe, svakako da unosi interesantan logicki detalj....
Pa onda razlika izmedju prejake zelje i prejake ceznje.....

Pa ceznja<patnja tj patnja moze biti i nesvesna potreba.
Prejaka ceznja uzrokuje depresiju , a prejaka zelja .......jasno vidljive nijanse
 
Razocaran sam tvojim postom......bas mnogo.....

Zelja = potreba iz tvog teksta.......ali je neocigledno zbog gradjenja recenice po podeli.....
a onda razlika izmedju ustaljene zelje i ustaljene potrebe, svakako da unosi interesantan logicki detalj....
Pa onda razlika izmedju prejake zelje i prejake ceznje.....

Pa ceznja<patnja tj patnja moze biti i nesvesna potreba.
Prejaka ceznja uzrokuje depresiju , a prejaka zelja .......jasno vidljive nijanse

heheh :) sada stvanro ne shvatam dal si analizirao moj post u spoileru ili pak davao svoje misljenje. razgranici mi to pa cemo nastaviti
 
ok patak samo da dodam ovaj vidim da sam pogresno protumacen...

potreba = fundamentalna stvar. Znachi potreba je ono sto nam je instiktualno. Potreba za hranom, razmnozavanjem, toplinom kad nam je hladno ili obrnuto itd itd itd. Njeno postojanje nam nije poznato. Sve sto imamo je zadatak. Ispunjenje vecine potreba mora da postoji radi opstanka telesnog organizma.

zelja = svesna potreba zasnovana na racionalnim ili neracionalnim mislima. Znachi za razliku od potrebe mi zelju stvaramo, dok je potreba sama po sebi "ugradjena". Zadovoljenje moze ali ne mora postojati.

ceznja = je svesna potreba emocionalne prirode. Za razliku od potrebe ona svoje zadovoljenje izrazava kroz jako emocionalno zadovoljenje. Bez nje se moze preziveti, ali njeno neispunjene moze dovesti do tragicnog slucaja (krajnje individualno i u zavisnosti od mnogo faktora).

Razlika izmedju prejake zelje i ceznje je u tome sto je prejaka zelja jos uvek pod kontrolom svesti i kod nje ne postoji (ili postoji mali) emocionalni kolaps za razliku slucaja ceznje.

Kada neko cezne sa nechim to je itekako ozbiljna stvar.
 
Potreba (mentalna, isključujem biološke potrebe) - bez većih problema ostvariva težnja. Dovoljno je ozbiljno angažovanje.

Želja - težnja da se postigne neki cilj ili da se ima nešto što se trenutno nema, a što sve nije lako ostvarivo, a nekad je i nemoguće.

Žudnja - intenzivno prisutna, strastvena želja. Može se ostvariti ako nije sagorevajuća.

Ćežnja - potreba ili želja za koju se unapred ima svest da je nemoguća ili skoro nemoguće ostvariva, a stalno je prisutna. Njena prisutnost uzrokuje tužna, melanholična osjećanja, često destruktivna prema sebi, rjeđe agresivna prema okolini.

Skromno je imati sve što je sebi i/ili drugima od koristi a nije ni na čiju štetu.
 
hehe... nije ni cudo zasto svi nalazimo razlicite definicije za ove termine... Problem je u tome sto za razliku od engleskog jezika mi stvarmo posedujemo malo rechi koje bi iskazale slicna osecanja

potreba - need, requirment
zelja - wish, desire
ceznja - yearn, hanker, longing
zudnja - lust, crave, avidity...

Sve su one razlichite po definiciji...
 
Terminoloski moze da se postavi neka razlicitost izmedju ovih pojmova.Sa filozofskog aspekta mogu da se dadu razlicite definicije za njih.Ali posmatrano sa psiholoske tacke gledista sva tri pojma u sustini mogu da se podvedu pod pojmom-potreba.
Svaka zelja,ceznja,zudnja ili ne znam sto jos takvo nesto, u sebi krije nekakvu potrebu pojedinca da sebe artikulise i identifikuje kao razlicitost od grupe.Po meni jedina podela koja zaista moze da se napravi, je da postoje bioloske potrebe i ajde tako da kazem, psiholoske potrebe.
Dublja psiholoska analiza svake zelje ili ceznje pokazace da je to u stvari samo na drukciji nacin izrazena nekakva potreba pojedinca.
A dobro je kad covek trazi vise i vise.To je jedini nacin da bi zivot svake individue imao smisao.Zadovoljavanje svih potreba i nedostatak "zelje" i "ceznje" bi znacila "smrt"za pojedinca kao zasebni identitet i njegovo pretapanje u grupu (bezlicnu masu) gde mu ostaje samo da prihvati potrebe te grupe.
Dali i dalje bi bio covek u smislu licnost,ne znam,ja ne verujem da bi bio.
 
Sta ce nama vise od jedne reci....sta hocu , to i uradim.....a ebe mi se za ostale.....
E zato srpski jezik ima tako malo reci , a i ono malo je postalo sinonim......

Inace imamo teznju kod klinaca da smanje recnik....a broj reci uvecaju sinonimima....sto pokazuje glupost i nivo razboritosti tih novih generacija.....
Naravno manjak se mora kompenzovati vestackim izazivanjem nekih "drugima nedostupnih znanja" i zato sleng.....
 
moguce je napraviti razliku svakako..medjutim nije sve sto je i moguce realno ostvarivo..pa tako se i u ovom slucaju potrebe izrazavaju kroz neke druge pojmove i oblike ponasanja mozda..medjutim jako je odbojno kad neko kaze da ima neku potrebu koja jos uz to nije i zadovoljena..

ovde mi nesto nije jasno, sledi nije logican sled misli...

mada ima dosta interesantnih reci u citiranom.
;)

(oprosti raspolozena sam za recenziju)
 
potrebe su bioloske, dusevne i socioloske.

treba mi hrana, san, ljuvav, kultura, auto, garderoba, novac.

I ne nije neskromno zeleti vise, jer se na taj nacin covek razvija, postaje svestan svojih mogucnosti i ogranicenja. I neskromnost je jedna zaista precenja osobina o cemu je vec bila tema. Pogresno je ostvarivati svoje zelje na pogresan nacin.
A neskormnost u materijanom smislu dovodi do potpunog gubitka identiteta i ljudskosti. Covek ne moze biti neskroman u ceznji za ljubavlju i obrazovanjem.
 
potrebe su bioloske, dusevne i socioloske.

treba mi hrana, san, ljuvav, kultura, auto, garderoba, novac.

I ne nije neskromno zeleti vise, jer se na taj nacin covek razvija, postaje svestan svojih mogucnosti i ogranicenja. I neskromnost je jedna zaista precenja osobina o cemu je vec bila tema. Pogresno je ostvarivati svoje zelje na pogresan nacin.
A neskormnost u materijanom smislu dovodi do potpunog gubitka identiteta i ljudskosti. Covek ne moze biti neskroman u ceznji za ljubavlju i obrazovanjem.

Da smo na nekom drugom PDF-u odmah bi se slozio sa sve gore napisano.Ali posto je na Filozofiji uzecu sebi za pravo da malo filozofiram i to bas onako laicki.:)
Auto,garderoba,novac nisu potreba vec samo sredstva za zadovoljavanje pravih potreba. Suvremeni nacin zivota je njih uvrstio u potrebe.I nista strasno sto ako ih i tako tretiramo,ali sve je vise primetno da ove "kvazi" potrebe dobijaju prioritet u odnosu na prave potrebe. Pa pokusavajuci da njih zadovoljimo sve cesce zaboravimo na sustinske, prave potrebe. I tako prave potrebe polako,u pocetku, postaju nase zelje da bi se vremenom pretvorili u ceznju.
E sad, kad bi covek uspeo da zadovoljava svoje potrebe po pravom prioritetu,mozda bi zelja i jos vise ceznja izgubila svoje znacenje.Ali ipak, ima neku svoju draz to sto je covek jedno nesavrseno bice.:)
 
Po meni
1.potreba je ono sto nam treba tipa hrana, voda, san, novac, stan (namerno stan, jer nedostatak stana povlaci povecanu potrosnju novca, koji bi se mogao iskoristiti za nesto drugo), jer potreba je ono sto nam treba u uzem i sirem smislu.
2.zelja nije uvek i potreba, vise je to neki uslovno receno luksuz, ono sto bi neki nazvali nepotrebno, mada se ja sa tim ne bih slozila (volem nepotrebne stvari), nesto sto bi nas usrecilo ili mislimo da bi nas usrecilo
3.ceznja je zal za necime sto smo imali, a sto vise nemamo
Granice su uslovne, jer zelja i ceznja mogu dovesti eventualno do poremecaja, kada ono za cim covek cezne ili sta zeli postane potreba, uslov vracanja coveka u kakvu takvu normalu ili sopstvene srece.
Hm, to bi onda vec bila bolesna potreba, koja bi mogla da se kosi sa uobicajenim drustvenim normama.
 
Zelja je rodjena iz nezadovoljstva(manjeg ili veceg) sadasnjim stanjem,okolnostima u kojima se nalazimo.
Dakle,nesto smo zamislili i onda to zelimo da ostvarimo,da bi bili srecni.
ALI,po Nisargadati(cuvenom indijskom duhovnom ucitelju iz XX veka),jedino vredno zelje jeste zeleti nezamislivo.
Sta kazete na to?
 
zelja je potreba uma (ili prizemnije tela) ...koja se pretvara u ceznju ukoliko se ne ostvari.
ceznja je potreba duse (ili uzvisenije uma)....dok se ne pretvori u konstantnu, svekoliku potrebu ukoliko se ne ostvari.
ostvarena potreba je odzeljeno ceznuce... neostvarena je zelja koja sluti prelazak u ceznju.
 
Zedan covek ima potrebu za vodom.
Covek koji nije zedan nema tu potrebu;
On ima zelju.
Ceznja nije neostvarena zelja;
Ceznja je zelja od koje je covek odustao.
Zelja koje se odrekao.
Ne moze se ceo covek odreci zelje. Odrekao se razum, ali je cela zelja ostala negde... unutra.
 
...
Ceznja nije neostvarena zelja;
Ceznja je zelja od koje je covek odustao.
Zelja koje se odrekao.
Ne moze se ceo covek odreci zelje. Odrekao se razum, ali je cela zelja ostala negde... unutra.

Ceznja je nekada zelja koja strahuje da se ostvari...nije zelja odustala, nego se uplasila, i onda samo ostaje da hrli svim culima ka tome sto nema. Kada se odreknes zelje, onda i ceznja prestaje da bude tvoja dusevna potreba...nemas vise nista. Mislim na "unutra" zelju koju vise ni razum ne moze da objasni.
 
Dakle, distinkcija između ova tri pojma.
Da li je, u slučaju želje i čežnje, reč o psihološkoj gradaciji onog što zovemo "potreba", zavisno od naših karaktera?
Da li je neskromno tražiti i očekivati više i više?

Želja rađa potrebu. Neostvarena želja koju je izazvala potreba jeste po meni čežnja. Kada se odrekneš želje, nestaje i potreba i čežnja. Mada negde, dubinski u sebi, to ti je kao i s umiranjem...nestaje fizičko telo, energija nije umrla, nego se samo transformisala. Možda je tako i s željama i s čežnjama ipak...odrekneš se nečega fizički, duševno je uvek s tobom.

Neskromno je ne biti ono šta si. A, srce je uvek kao dete...hoće šta hoće..potrebu, želju i čežnju.

A, kada mora da ne bude tako, onda opet može i ovako...ugušim potrebu, udavim želju a čežnji ne dam da pisne.

Pa, ko duže izdrži.

One...ili ja. :mrgreen:

:hvala:
 
Dakle, distinkcija između ova tri pojma.
Da li je, u slučaju želje i čežnje, reč o psihološkoj gradaciji onog što zovemo "potreba", zavisno od naših karaktera?
Da li je neskromno tražiti i očekivati više i više?
Zavisi koliko to neshto zelish...imash jaku zelju ali nemogucnost da je zadovoljish,ondaK prelazi u cheznju...ko neshto hoce nadje nachin a ako nece trazi izgovor...na kraju za vishe treba biti ambiciozan :zper:
 

Back
Top