Ova dvorista puna neba i ptica
udju,ko muzika stara,
negde duboko u nas
i zauvijek ostanu tu..
Tu nas cekaju davno poznata lica,
jedan kustravi djecak
uvijek je u proljece tu,
ti znas zasto dolazi on.
Tko je nekada nosio
prvo sunce po dvoristima,
taj nikada sasvim ne ostavlja
ovaj zivot u predgradjima.
Potrazi me u predgradju,
na ulici,na raskrscu,
gdje mi je jorgovan rasuo perle,
gdje nam je proljece dotaklo usne
i pobjeglo..
Potrazi me u predgradju,
kraj vlakova sto prolaze,
bicemo sami u svitanju dana
bicemo sami u pjesmama ptica,
k`o nekada..
Drijemaju jedra od rublja i cvijeca
cekaju vetar da nekuda plove,
cujes li-nase nas predgradje zove
traze te kuce i ulice stare.
Potrazi me u predgradju,
poljubi me u sjecanju,
bar onih sati kad ostanes sam,
ako me sada jos imalo volis,
potrazi me..
Ti nemas prsten sa naseg vjencanja,
al` pamtis strehu na kraju grada,
bez mnogo cvijeca,bez vela i zlata
bila sam s` tobom sretna k`o nikad.
Potrazi me u predgradju...
Ps.Za dobro jutro i lep dan MIWKI i svim divnim ljudima sa Bloga koji zive u predgradjima.Zelim da znate da vam zavidim na zivotu u malom mestu..Ja sam nekada zivela u predgradju i ovi stihovi su me rastuzili.
Pesma je iz vremena "jugonostalgije",ali je neprevazidjena poema "malih" gradova.Pesmu je napisala Meri Cetinic,muziku i aranzman su uradili Zdenko Runjic i Drago Britvic.Nisam sigurna ko ju je pevao.mislim Ivo Robic.
Ovakve reci su vanvremenske,ne zaboravljaju se..
udju,ko muzika stara,
negde duboko u nas
i zauvijek ostanu tu..
Tu nas cekaju davno poznata lica,
jedan kustravi djecak
uvijek je u proljece tu,
ti znas zasto dolazi on.
Tko je nekada nosio
prvo sunce po dvoristima,
taj nikada sasvim ne ostavlja
ovaj zivot u predgradjima.
Potrazi me u predgradju,
na ulici,na raskrscu,
gdje mi je jorgovan rasuo perle,
gdje nam je proljece dotaklo usne
i pobjeglo..
Potrazi me u predgradju,
kraj vlakova sto prolaze,
bicemo sami u svitanju dana
bicemo sami u pjesmama ptica,
k`o nekada..
Drijemaju jedra od rublja i cvijeca
cekaju vetar da nekuda plove,
cujes li-nase nas predgradje zove
traze te kuce i ulice stare.
Potrazi me u predgradju,
poljubi me u sjecanju,
bar onih sati kad ostanes sam,
ako me sada jos imalo volis,
potrazi me..
Ti nemas prsten sa naseg vjencanja,
al` pamtis strehu na kraju grada,
bez mnogo cvijeca,bez vela i zlata
bila sam s` tobom sretna k`o nikad.
Potrazi me u predgradju...
Ps.Za dobro jutro i lep dan MIWKI i svim divnim ljudima sa Bloga koji zive u predgradjima.Zelim da znate da vam zavidim na zivotu u malom mestu..Ja sam nekada zivela u predgradju i ovi stihovi su me rastuzili.
Pesma je iz vremena "jugonostalgije",ali je neprevazidjena poema "malih" gradova.Pesmu je napisala Meri Cetinic,muziku i aranzman su uradili Zdenko Runjic i Drago Britvic.Nisam sigurna ko ju je pevao.mislim Ivo Robic.
Ovakve reci su vanvremenske,ne zaboravljaju se..
